NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Reč nedelje<br>Jovan Ćirilov
Godo

      Pre pola veka desio se jedan od najvećih pozorišnih događaja koji je obeležio naše doba. Bilo je to u Parizu u Teatru “Babilon” 5. januara 1953. godine. Te večeri prikazana je premijera drame “Čekajući Godoa” u režiji Rožea Blena.
       Premijeri nije prisustvovao tada gotovo nepoznati autor Samjuel Beket, Irac koji je svoje remek-delo napisao na francuskom. Ali su zato prisustvovali tada slavni dramatičari kao što su Anuj i Salakru. Sa galskom duhovitošću Anuj je formulisao bolje nego iko posle njega šta je “Godo”: “To su Paskalove ‘Misli’ koje igraju Fratelinijevi klovnovi.”
       O drami u kojoj se ništa ne dešava čuo je snobovski Pariz pre premijere. Svet je nagrnuo da vidi taj “bezobrazluk”. Stidljivi genije postao je preko noći slavan, ali nikada se nije odrekao svoje diskrecije i privatnosti.
       To ne znači da se nije interesovao kako će Blen napraviti njegov komad. Na-protiv. U sve se mešao ili pokušavao da se meša. Čak je preko svoje žene Suzane saznao da glumac koji je igrao Estragona na premijeri nije srozao pantalone do gležnjeva, kako je on to zamislio, i uspeo je da se caka vrati u predstavu.
       O tome ko je zapravo Godo, koji nikako da dođe, ima sijaset tumačenja i nagađanja, ali autentični ključ Beket nikada nikom nije otkrio. Neki smatraju da je reč o Bogu. Na to navodi trag u samom imenu Godot ( god na engleskom znači bog).
       Neki misle da je ime Godo Beket preuzeo iz Balzakove jedine drame koja se i danas igra “Merkade”. Na samom finalu, opraštajući se od Pariza i od svojih sumnjivih poslova, supruga mu kaže: “Merkade! On čeka.” A Merkade odgovara: “Da, idemo! Toliko sam puta drugima predstavljao Godoa, sada imam pravo i da ga vidim!... Pođimo da vidimo Godoa.” (Zavesa). U našoj transkripciji to je isto ime, ali na francuskom Balzakov Godo se piše Godeau, a Beketov Godot, mada se isto izgovaraju.
       Pitao sam glumce “Šiler teatra” kada su na Desetom Bitefu 1976. doveli “Godoa” u Beketovoj režiji, šta im je rekao o suštini svoga komada. Naložio im je da igraju šta piše i da ništa ne zapitkuju. Glumac koji je trebalo da igra Vladimira na pariskoj premijeri, napustio je projekat, jer Beket nije hteo da mu kaže ko je Godo.
       Ali je zato Miodrag Bulatović morao da promeni naslov svoga komada “Beket je došao” u “On je došao”.
       Pre nego što su se skrasili u Teatru “Babilon”, premijerski “godoovci” su bili izbačeni iz Teatra “Port Šaser” na ulicu, jer su insistirali da im producent nabavi drvo. To drvo će postati legendarno obeležje jednog od najvećih komada našeg vremena.
      
       JOVAN ĆIRILOV
      


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu