NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Svetosavski vatromet

Zvonjavom četrdeset devet zvona sa vračarskog Hrama Svetog Save u Beogradu i dvanaestominutnim vatrometom, Srbi su ušli u samo srpsku Novu, 2003. godinu. Poljupci, najlepše želje, pilo se i veselilo

      Po treći put od kad se i zvanično proslavlja dolazak Malog Božića, Ministarstvo vera i Skupština opštine Vračar organizovali su doček Srpske nove godine. “To je već postala tradicija, da crkveno proslavimo Srpsku novu godinu”, kaže za NIN Vojislav Milosavljević, ministar vera u Vladi Republike Srbije i dodaje: “Unazad pedeset godina to je bilo manje ili više tajno i uglavnom kafanski. Srpska nova godina se čeka crkveno, čeka se liturgijski i na ovaj način se obeležava dolazak takozvanog Malog Božića, odnosno Svetog Vasilija.” Novogodišnji praznici, pre svega doček Srpske nove godine doveo je u Beograd i porodicu Slavice Kine. Ona je nekada bila žiteljka Srebrenice, a danas živi u Izraelu. Sa sestrama Biljanom i Verom, Slavica je došla na plato ispred Hrama. Deca su ostala kod kuće sa tatama. “Došla sam iz radoznalosti. Prvi put sam ovde. Nisam znala da Hram nije završen. Koliko dugo ga grade?” - pita ona, ubacujući novac namenjen za dovršetak gradnje Hrama u kutiju postavljenu s desne strane na ulazu. Organizatori su priredili vatromet, a petnaest hiljada prskalica koje je Ministarstvo obezbedilo trebalo je da bude podeljeno okupljenim građanima kako bi i oni učestvovali u predviđenom vatrometnom spektaklu. Uprkos niskoj temperaturi i vetru, oko ponoći je bila gužva. Visokih državnih funkcionera nije bilo, a ni javnih ličnosti. Oko deset hiljada vernika i radoznalaca okupio se kod Hrama na Vračaru; bračni i još uvek - samo parovi, samci, roditelji sa decom. Četrnaestogodišnji Miloš N. Stojanović iz Višnjičke banje došao je sa drugarima Branislavom i Miroslavom da vidi vatromet: “Roditelji znaju da smo ovde.” “Oni spavaju”, smejući se, dobacuje Branislav. “Rekli su da će ceo Beograd da svetli od vatrometa. Došli smo da vidimo”, priča Miloš.
      
       Novogodišnji biznis
       Tri sata pred Novu godinu Mića Ognjanović, nezaposleni Vračarac, sa svojim prijateljima Milovanom Perićem i gospođom Milicom, bio je spreman da novogodišnje vreme pretvori u novac. Pred kapijom Male crkve oni su parkirali plavi kombi. Ispred kombija postavili su šporet i u dva velika lonca kuvali su vino i rakiju. To su prodavali. Rakija je domaća, šljivovica, Mićina proizvodnja, a šporet je Milovanov, proizvodnja “Sloboda” Čačak. “Šporet je nov”, kaže Milovan, “u prodavnici sad košta 800 DEM”. Ideja je Mićina. “Sedeo sam kod kuće, pijuckao svoju rakiju i, pošto živim u blizini, dobio sam ideju da bih mogao da je prodajem ovde. Eto, kao u socijalizmu, udružili smo sredstva za rad i sad pravimo biznis”, šegači se Mića. “U zavisnosti od ponude i tražnje odredićemo cenu.” Ali, neće Mića da kaže koliko je litara rakije u kombiju da mu ne bismo “navalili finansijsku policiju zbog nelegalnog poslovanja”. Pojavila se i konkurencija, jer i potražnja je bila velika. Čaša vruće rakije kod Miće u plavom kombiju koštala je pedeset dinara. Nešto kasnije, do Miće je svoj “štand” postavila prodavačica cveća. Mali buket mimoza pedeset, a veliki za sto dinara. Najviše su ipak profitirali vlasnici obližnjih poslastičarnica i pekara koji su nudili i vruć čaj, pa i toplu prostoriju. Na slobodno mesto moralo je i te kako da se čeka.
       Srbi ni ove Nove godine nisu mogli bez petardi, tako da brojna policija raspoređena oko Hrama i nije bila besposlena. Na sreću, prisutni radnici Hitne pomoći nisu morali da intervenišu. Oko 23 sata, i nešto pre toga, ispaljene su prve svetleće rakete. Ipak, bio je to samo uvod u ono što je najavljeno kao “vatrometni spektakl sa preko dvesta vatrometnih efekata”. Svih dvanaest minuta koliko je trajao vatromet, jedna gospođa je neprestano ponavljala: “Božanstveno! Neverovatno!” Nebo zaista kao da se otvorilo i da prosipa najraznobojnije zvezdice, tačkice, čudesni prah! Ovaj vatromet je, čini mi se, najlepši od svih koji su dosad bili. Imali smo i punu crkvu, da se zajednički pomolimo i blagodarimo za narednu 2003. godinu”, kaže ministar Milosavljević.
      
       Srbi i nove godine
       Uprkos svemu, nameće se utisak da se Srpska nova godina doživljava i slavi na drugačiji način u odnosu na onu pre nje. “Meni je ovo lepo, još jedan razlog za nešto novo, različito od običnog dana. Ali nemam onu frku u stomaku kao na primer pred ovu, međunarodnu Novu godinu. Onda je žurka, ludilo, a ovo je ipak drugi neki osećaj”, kaže Marija Đurić, student prava. I gospođa Dušica Đorđević dolaskom pred Hram, pre svega je ispunila želju svojim sinovima Aleksi i Đorđu. Ona još kaže “Porasla su deca. Želeli su da vide vatromet.” Srpsku novu godinu ne doživljava i kao verski praznik. “Okupljanja povodom Srpske nove godine podstiču kolektivni duh i to je pozitivno. Deca na ovaj način uče da se povezuju. Moja porodica jeste sveštenička, ali za mene je sve ovo više zabavnog karaktera.” Sat i po posle ponoći u Maloj crkvi pored Hrama i u samom Hramu još uvek su bili redovi vernika koji su palili sveće. Na platou ispred Hrama ostala je “lansirna rampa”, pored spomenika voždu Karađorđu odakle su ispaljivane svetleće rakete. Ljudi su sedeli i na klupama po parku, a tu su bili i prodavci prekuvanog vina i rakije iz plavog kombija. Bar za njih ova Srpska nova godina odlično je počela.
      
       DIJANA LAKIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu