NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Gnev i ruže

Bogoljub Bjelica, čitač pisma, verbalno je masakriran; Slobodan Milošević, autor pisma, ponovo izabran za predsednika aklamacijom i s oduševljenjem

      Slobodan Milošević je ponovo predsednik SPS-a. To je onaj Milošević koji se hrabro i predano bori protiv imperijalističke pravde oličene u Haškom sudu, no ne i onaj Slobodan Milošević koji je, koji dan pred Kongres, tražio isključivanje Milomira Minića i Ivice Dačića. Dačić je izabran za novog predsednika Glavnog odbora i praktično, prema novom statutu, za rukovodioca stranke, s obzirom na to da je Slobodan Milošević opravdano odsutan.
      
       Ekipa na okupu
       Kongres je otpočeo promotivnim filmom, u kome je glavni junak Milošević u roli haškog optuženika frenetično i spontano pozdravljan od obožavalaca, dok su izlivi protesta i mržnje bili usmereni ka negativcima u tom filmu, a to su, uglavnom, bili svi ostali. Ovacije su završetkom filma dostigle vrhunac, kada je na scenu izneta uramljena fotografija Miloševića, toliko velika da će koji trenutak kasnije Zoranu Anđelkoviću, generalnom sekretaru, inače visokom čoveku, samo viriti glava dok bude pozdravljao okupljene delegate.
       Prošlo je zatim možda pet minuta, a Centar “Sava” se orio od zvižduka i protesta protiv Bogoljuba Bjelice, čiji je greh bio što je pročitao, bolje rečeno pokušao da pročita pismo koje je povodom zakazivanja kongresa uputio Slobodan Milošević. Bjelica je funkcioner kojeg je Milošević ovlastio da ga zastupa u odsustvu.
       “Partija mora da se oslobodi unutrašnje opstrukcije”, negodovanje se pojačava i počinje skandiranje “Slobo, Slobo!” Bjelica se ne čuje, negoduje kod predsedavajućeg Anđelkovića. “Sadašnje rukovodstvo se potpuno odvojilo od članstva Partije” - ponovo provala negodovanja.
       Uzvici negodovanja malo oslabe, može Bjelica da se čuje, ali zatim sledi poenta, rečenica čiji stil ne ostavlja dilemu da je napisana Miloševićevom rukom: “Ne može biti kompromisa oko moga zahteva da se peta kolona izbaci iz SPS-a”.
       Gnev. “Napolje, napolje!”, skandira masa. Kamera snima, na platnu iza Bjelice, zumiran Branko Ružić kako maše glasačkim listićem “protiv”, listićem koji mu je, inače toga dana samo tom prilikom bio potreban.
       “Ne dozvoljavam da pod mojim imenom vode politiku protiv koje se ja borim”, zaključuje Sloba. Ishod: Bogoljub Bjelica, čitač pisma, verbalno masakriran; Slobodan Milošević, autor, izabran ponovo za predsednika aklamacijom i s oduševljenjem.
      
       Ponižavanje SPS-a
       Milošević je SPS-u potreban kao simbol: čak i oni kojima su njegove epistole iz Haga dojadile i koji bi ga rado surduknuli u mutnu Maricu, zaklinju se u njega ne bi li nekako održali društvo na okupu. I nije da im nije uspelo - partijska mreža je očuvana, SPS na okupu, uprkos akcijama Branislava Ivkovića i Slobinog namesnika Bjelice. Okuplja se, štaviše, ekipa koja socijalistima sigurno budi optimizam, jer podseća na slavne dane - u staro jato se vratio, sad valjda definitivno, Milorad Vučelić, među delegatima je viđen i Borisav Jović... Aleksandar Vulin je pojačao SPS svojom Partijom demokratske levice...
       No, to što su sačuvali partiju još mnogo ne mora da znači, potrebni su i birači. A oni su, što se SPS-a tiče, deficitarni. Nekad “najjača stranka na Balkanu” srozala se dotle da sondaže kažu kako, kad bi sada bili izbori, nije sigurno da bi zaslužila potrebni cenzus od pet procenata.
       Birače SPS-a partija ne zanima, oni idu tamo gde Sloba upre prstom. Kod Šešelja - kod Šešelja. Zato je Milošević za SPS važan. Važan je, naravno, i kao simbol - predstavlja vezivno tkivo za članstvo koje više i nema tako mnogo zajedničkog, no ono što održava ugroženo akciono jedinstvo je, svakako, borba protiv nepravednog globalnog poretka u kojoj je Milošević, sumnje nema, u prvoj liniji fronta. Zbog toga je Anđelković u svojim kongresnim izlaganjima pažljivo insistirao na “zahtevu za ukidanje Haškog suda” jer svi to vole da čuju, pa čak i oni realistični, makar znali da se ovaj vapijući glas neće daleko čuti.
       Pod firmom borbe protiv međunarodnih nepravdi, sadašnje rukovodstvo SPS-a nastoji da održi šaroliko društvo koje je u SPS-u ostalo posle svih pretumbacija, a bogzna neće li toga biti i još. Ako uklonite Miloševića, espeesovce će deliti ne političke nego civilizacijske razlike.
       Lako je to bilo videti na Kongresu. Objašnjavajući razloge petooktobarskog kraha, Milivoje Arsić, socijalista iz Zlatiborskog okruga, reče da je “došlo do demoralizacije kod vojske i policije posle čega je kraj bio neminovan”.
       A odmah posle njega javiće se za reč partijski funkcioner iz Inđije, koji će o SPS-u govoriti kao o partiji “levog centra”, koja neizbežno mora da pribegne “deboljševizaciji”.
       Razlog zbog kojeg je 6. kongres SPS-a i sazvan, vezan je za ulogu Miloševića. Očigledno je da partijskom rukovodstvu koje kontroliše prilike u SPS-u (posle Kongresa je to i ozvaničeno) dojadilo da dobija cedulje iz Haga, uz prateća nagađanja da li je pismo autentično i ko na Slobu najviše utiče u njegovom procenjivanju situacije.
       Ponižavanje SPS-a od strane Miloševića dostiglo je vrhunac u septembru kada je Slobodan Milošević pozvao birače da glasaju za predsedničkog kandidata Šešelja, pored živog kandidata SPS-a Velimira-Bate Živojinovića. Rezultati su pokazali da je ovo Miloševićevo opredeljenje za Šešelja fatalno po SPS. Biračko telo socijalista je trenutno u rasulu.
      
       Zajednički plan
       Važna stavka Kongresa bila je promena unutrašnjih pravila prema kojima predsednik Glavnog odbora (Dačić) ima statutarne mogućnosti da rukovodi partijom u odsustvu predsednika, Miloševića. To znači nameru da u budućnosti SPS - više ne bude puka partijska transmisija Miloševićevih ćudi, i da se više sastanci ne sastoje u preslušavanju snimljenih telefonskih razgovora sa Hagom, sa ciljem da se utvrdi Slobina autentična volja.
       Na potezu je Milošević, koji bi, s obzirom na svoje poslednje pismo, trebalo da saopšti kako s indignacijom odbija da bude predsednik ovakvog SPS-a, i što je, u stvari već unapred i odbio. Šta će se desiti, ne zna ni Bogoljub Bjelica, koji kaže da je “još rano za predviđanje kako će predsednik reagovati”.
       Rukovodstvo SPS-a je izborilo bitku za partiju i deluju kao skup ljudi koji imaju zajednički plan. Plan koji se sastoji u tome što “mi znamo koliko nam Milošević smeta, ali to ostali ne smeju da čuju”.
      
       SRBOLjUB BOGDANOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu