NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Silovanje himne

Dopisivanje Svetosavske himne, ma ko se time bavio, najblaže rečeno, gusarski čin

      Svetosavska himna dobro se držala do proste 1975. sa četiri strofe. Tada je izdavač bio Glavni savez udruženog pravoslavnog sveštenstva SFRJ. Već 1977. u izdanju Svetog arhijerejskog sinoda između druge i četvrte strofe ulili su se more i Dunav: “Sa svih strana svi Srbi / S mora i Dunava...” Sinod će tu verziju uporno objavljivati i u narednim izdanjima a deset godina kasnije popustiće i Savez udruženog pravoslavnog sveštenstva. Te godine Himna svetom Savi dobija smernice: “S neba šalje blagoslov / Sveti otac Sava... / K nebu glave podignite / Savu tamo ugledajte”. Sledi znani refren: “Pojte mu Srbi, / Pesmu i utrojte”.
       Najednom proste 1994. kalendar u izdanju Sinoda i kalendar nenavedenog (ali prepoznatljivog izdavača) sa krunom, belim dvoglavim orlom i ocilima na koricama usaglašeno donose Svetosavsku himnu sa šest strofa! Nezasluženo se iste godine izgubila nekadašnja završna strofa, ali su stigle “Bosna i Hercegovina /Svetog Save dedovina”. Završna strofa se zaturila i nije nađena ni za izdanje pravoslavnog kalendara za 2003. zaštićenom i u Jugoslovenskoj autorskoj agenciji.
       U kalendaru za 1999. s hologramom, dakle izdanju Sinoda SPC, moglo bi se reći autentičnom, zaštićenom svakako, strofa umetnuta 1985, sa trećeg mesta popela se na drugo. Sada stih “...Savu tamo ugledajte” ima nastavak “Savu srpsku slavu, / Pred prestolom / Tvorca”. Refren je, pri napredovanju, izgubljen! Himna je identična i u sinodalnom izdanju iz 1997. godine, kalendara za Zagrebačko-ljubljansku eparhiju i cele Italije u kojoj je, na prvoj stranici, umesto uobičajene reprodukcije ikone Isusa, Bogorodice ili svetog Save - fotografija mitropolita Jovana, protojereja i namesnika. Možda je bila prilika da se, kao odraz dobre volje, ako ne potez tolerancije i mudrosti, štampa i rimokatolički kalendar! Ako je do troška - isti je, ako je do koristi - neprocenjiva je i dugoročna. Uzor je bio nadohvat - kalendar rimokatoličke crkve u Jugoslaviji koji na parnoj stranici štampa svoj a na neparnoj (u tipografiji povoljnijoj) pravoslavni kalendar s dodatkom postova po julijanskom računanju!
       Četvrta strofa (koja je 1980. bila treća) 1999. je pala na odlično šesto mesto i na njemu se zadržala i ove godine. To što se nekad pravoslavni kalendar otvarao Svetosavskom himnom, a sada se zatvara, za drugu je priču. Ovde bi moglo, na uzoru stiha o Bosni i Hercegovini, da se zanoveta: a što nema Slovenije i Makedonije, pa bogme, i Hrvatske?! Nije prirodno da Srpska pravoslavna crkva ima mitropolita zagrebačko-ljubljanskog (i cele Italije) a da ozemlje njegove dijeceze izostane iz Himne svetom Savi. Bar Trst, zbog kojeg smo svojedobno skandirali “Glavu damo, Trst ne damo!” da se nekako ugura u Himnu. Neće biti da se tamo ništa ne dešava što bi u Himnu moglo da se udene!?! Ne samo da u tim zemljama ima Srba (ta priča bi nas daleko odvela, pa bi, makar i bez teritorijalnih pretenzija, uključivala i sve zemlje srpskog rasejanja, Aljasku, Novi Zeland, Australiju, Kanadu...) nego i pravoslavaca. Uzgred, pravoslavaca (arhiepiskopija i mitropolija) ima u Japanu i Kini, ima u Albaniji i Etiopiji... tako bi Himna svetom Savi po dužini dosegla kosmičke razmere!
       U novoj verziji autor četvrte strofe muči se s petim padežom i pravopisom. Ništa za to, strofa je potpuno nova i glasi: “Zdravo Sreme, Banate / I Srbijo Stara / Ravanice, čuvaj nam / Telo knez Lazara; / Crna Goro, sestro mila, / Zdravo i ti s nama bila, / Da slavimo slavu / Svetog oca Savu”. Kao da je autor razdragani Branko Radičević, a Svetosavska himna “Đački rastanak”. Potom je dodata peta strofa u kojoj autor gubi ritam dok nastoji da ujedini obale Save: “Mileševo slavi se / Telom svetog Save / Koga slave svi Srbi / S obe strane Save; / Sinan-paša vatru pali / Telo svetog Save spali, / Al’ ne spali slave, / Niti spomen Save”. (Tri poslednja stiha zvuče kao bajalica homoljskih baba!)
       Od 1999. treća strofa iz 1980. u kalendaru koji nije izdao Sinod, mesto Himne svetom Savi zauzela je “Bože pravde” (što odaje izdavača!) dok je poslednja strofa nove Svetosavske himne obrađena i skraćena. Izostao je (verovatno nepodoban) stih: “Da nam svima sine” da bi se pojavio 2001. Ali, to je piratsko izdanje, pirati su još izvan zakona i možda im je, stoga, sve dopušteno, mada je dopisivanje Himne, ma ko se time bavio, najblaže rečeno, gusarski čin.
       U Sinodovom izdanju poslednja strofa je duža iako od 1999. nedostaje davnašnja završna strofa “Pet vekova Srbin je / U ropstvu čamio, / Svetitelja Save / Ime je slavio. /Sveti Sava Srbe voli / I za njih se Bogu moli: / Pojte mu, Srbi, / Pesmu i utrojte!” što nipošto ne znači da je treba dopisivati i prekrajati. Neće, valjda, biti da je i na Svetosavsku himnu primenljiva krilatica o dokonom popi.
      
       MILOSAV SLAVKO PEŠIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu