NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Zaboravljena kampanja

U nedelju se ponavljaju izbori za predsednika Crne Gore koji će ostati upamćeni po odsustvu same izborne kampanje

      Svojedobno je u jednom pozorištu u Dalasu, u SAD, prikazana predstava o maloj državi čiji je simbol zastava sa dvoglavim orlom, čija jedna glava govori “jej”, a druga uzvikuje “nej”. Iako malena i, kako joj se sa barjaka čitalo, u nesaglasju sa samom sobom, ova zamišljena zemlja imala je lidere velikih ambicija čiji je konačni ishod bio: osvajanje Amerike.
       Crnogorska politička scena u vreme ponovljenih predsedničkih izbora, umnogome podseća na pozornicu dalaskog teatra. Dok jedni, u liku DPS-a i SDP-a pozivaju: glasajte - otvorite evropsku perspektivu, drugi, tj. SNP, SNS i NS upozoravaju: sačuvajte svoju dušu i dostojanstvo - ne glasajte! Značaj koji je prikačen rešenju ove dileme odslikava, barem deklarativne, neskromne političke ambicije. Naime, ako ovi izbori uspeju i Crna Gora dobije predsednika, krajnji ishod, prema prvima, biće svetla budućnost u evropskoj Crnoj Gori (svojedobno je jedan imao slogan “mi znamo kako, Crna Gora ko Monako”). Opozicija smatra da bi uspeh izbora stavio tačku na bilo kakav prizvuk demokratije u Crnoj Gori, u kojoj bi koalicija DPS-SDP zaokružila apsolutnu političku moć. Izbori 9. februara predstavljaju ponavljanje neuspelog prvog pokušaja od 22. decembra, sa istim učesnicima, tako da opozicija neće ponovo imati svog kandidata. Hoće li, dakle, ovoga puta na izbore izaći polovina glasača?
      
       Pritisci na birače
       U žestini političke borbe kandidati su jedino zaboravili na predsedničku kampanju. Gledajući povremene reklame, koje se pretežno emituju u terminima koji su po zakonu dodeljeni kandidatima, i poneki bilbord, čovek teško da bi rekao da se bliže predsednički izbori. Istini za volju, 10 od 11 pretendenata na najvišu državnu funkciju verovatno nema ni novca za obimniju kampanju. Što se tiče favorita na izborima devetog februara, Filipa Vujanovića, njegovi su napori svesno usmereni na postizanje glasačkog cenzusa od nešto preko 280 000 birača. U Crnoj Gori, u kojoj zbog skučenog glasačkog tela vlada logika malih brojeva, svaki glas ima naročiti značaj. DPS, koji je to očigledno dobro shvatio, krenuo je u osvajanje glasova prilično “neortodoksnim sredstvima”.
       - Sada prvi put imamo dokaz da se na građane vrši brutalan pritisak i da direktori javnih preduzeća ucenjuju zaposlene da izađu na izbore, i s tim smo izašli u javnost i obratili se svim relevantnim institucijama, kaže potpredsednik Narodne stranke Predrag Popović.
       Dokaz se pojavio u vidu pisma upravnice pošte u Pljevljima Naime Šulović, direktoru “Pošta Crne Gore” u kojem mu dostavlja spisak svih zaposlenih u pljevaljskoj pošti, kao i podatke o tome ko je i kako glasao u prvom izbornom krugu. Gđa Šulović se silno pobunila protiv objavljenog pisma i proglasila ga falsifikatom. Ali, ona nije poricala da je sa radnicima obavljala “informativne” razgovore, u kojima je samo ukazala na činjenicu da uspeh izbora zavisi i od njihovih glasova, te da izbori mnogo koštaju državu, a to se može odraziti i na plate radnika pošte.
       - Koliko god puta morali da se održe izbori, izvesno je da će budući predsednik svakako biti kandidat Koalicije za evropsku Crnu Goru, smatra potpredsenik SDP-a Ivan Brajović. On tvrdi da bi uspeh izbora značio uštedu vremena i novca, a kako kaže “bilo bi dobro i za opoziciju, jer bi bili pošteđeni ubedljivog poraza na eventualnim novim izborima”.
       Koliko god pozicija “demokratski ubeđivala” glasače da treba da se pojave na izborima, opozicija je podjednako uporna u tvrdnjama da bi tako nešto bilo pogubno.
       Opozicija koja poziva na bojkot, bila je žestoki oponent bojkota izbora u Srbiji, gde je na istom ispitu ispunjenja biračkog cenzusa, pala i predsednička pobeda Vojislava Koštunice. Zagovornici evropske Crne Gore smatraju ovo izvanrednom političkom nedoslednošću.
       - Situacija u Srbiji bila je bitno drugačija, objašnjava Predrag Popović. “Mislim da se nikada u svetu nije dogodilo da vlast, koja je raspisala izbore, reši da ih bojkotuje. S druge strane, normalno je da opozicija zauzima sličan stav. Naš je stav da građani koji ne podržavaju nijednog prijavljenog kandidata ne treba da glasaju, a mi ćemo sve učiniti da ih zaštitimo”, dodaje Popović.
       I pored bojkota, Filip Vujanović nije usamljen u ovogodišnjim izborima. Uz njega je još deset kandidata. Za mnoge niko nikad nije čuo, a malo je verovatno da će se ikada ponovo za njih čuti. Pored uvek pitoresknih joginskih letača, prikazanih u reklamnom spotu u nekoj vrsti kolektivne levitacije, tu je i izvestan broj advokata i predstavnika gotovo zaboravljenih političkih partija, poput Komunističke partije Jugoslavije. Milo Marković, potpisan kao detektiv - sedma sila, obećava da će definitivno staviti tačku na kriminal i korupciju. Marketinški najveći promašaj imao je Milan Šparović, čiji je reklamni slogan: O prošlosti možemo da pričamo, za budućnost moramo da radimo! Tako sumorno izborno obećanje Crnogorcima još niko nije dao.
      
       Glavni rivali
       Kakav god bio odziv, izvesno je da će najviše glasova dobiti Filip Vujanović, čija se kampanja u najvećoj meri odvija u parlamentu. Nedostatak klasične kampanje Vujanović objašnjava činjenicom da je afera seks trafikinga “postala centralna tema u Crnoj Gori, zbog čega je sužen prostor za predsedničku kampanju”.
       Jedan od veterana crnogorskih predsedničkih izbora iz ‘92. i tvorac koncepta “Crna Gora - ekološka država”, Dragan Hajduković, smatra da je medijski prostor zakrčen velikim brojem beznačajnih kandidata.
       - Ne može ni biti pravog sučeljavanja ako u TV debatama mogu da govorim tri minuta na svakih 30 minuta. Vujanović je onda tu potpuno zaštićen od mene, objašnjava Hajduković koji je, kako kaže, uprkos tome što ga nije videlo 70 odsto glasača, u prethodnom krugu dobio šest odsto glasova. Postavlja se pitanje motiva za učešće u izborima.
       - Moj cilj je da obezbedim što ubedljiviji rezultat kako bi “zelene” snage iz sveta pomogle projekat ekološke Crne Gore, objašnjava Hajduković.
       Što se tiče vođa one države sa početka priče - tvrdili su da su se iskrcali na obale Amerike i osvojili je. Ali tamo to niko nije primetio.
      
       SIMONIDA KORDIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu