NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Naše blago

Kulturno dobro ili ne, ipak Vojska Jugoslavije odustala je od prodaje

      Kabinet načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije održao je prvu aukciju Titovog automobila 1993. na kojoj se nije pojavio nijedan kupac “rols rojsa” poznatijeg kao “fantom 5”. Isti vlasnik odlučio se da početkom ovog meseca održi još jednu, obimniju prodaju. Ovog puta, “zbog teškoća u prevoženju ambasadora i nesklada između potreba i mogućnosti zemlje u vojnom protokolu”, na tenderu se našao ceo vozni park “ovom vremenu neadekvatnih vozila” (kako se navodi u saopštenju Vojnog kabineta za NIN). Sredstvima od prodaje trebalo je da se obnove vozila Gardijske brigade. Udruženje istoričara automobilizma, Muzej nauke i tehnike, Muzej oldtajmera i drugi nisu se složili sa odlukom Vojske.
       Najvredniji među njima uglavnom su darovani od strane nekog od republičkih ili saveznih organa ili samih građana, kakogod naroda ondašnje države. Ratni trofej iz 1938. “horh 951” poklon je partizana Treće armije, “rols rojs” iz 1954. SR Slovenije, blindirani “mercedes 600/8” Saveznog ministarstva unutrašnjih poslova, “mercedes 600 pulman landolet log top” poklon je Zagrebačkog velesajma, i tako redom.
       Po definiciji, kulturna dobra su naučno i umetničko stvaranje i znanje naroda i podrazumevaju narodno iskustvo i osećanje prema tom stvaranju. Mogu li onda vozila biti dobro?
       “Naravno da mogu”, kaže Nikola Kusovac, kustos u Narodnom muzeju. “To su predmeti retkih tehničkih vrednosti i istorijskog značaja, ali oni pre svega pripadaju narodu. Tito nije imao svoju baštinu. Automobile je narod kupovao, pa su stoga narodni. Ako se dokaže da su lični predmeti, onda se mogu prodati. Pitanje koje bih ja pre postavio, jeste da li će se druge bivše republike pojaviti kao mogući baštinici.”
       Naime, retko ih je sam vozio, a i kada jeste, činio je to na Brionima u društvu visokih diplomata ili prilikom poseta dragih mu zvezda poput Elizabet Tejlor. Njegov vozač, Marko Agbuba, penzionisani pukovnik, 33 godine je, kako je govorio, motrio na automobile predsednika i sam se angažovao pri njihovom biranju.
       Agbuba je, naime, 1986. godine izabrao 15 od preostalih predsednikovih automobila iz Memorijalnog centra u svrhu izložbe u Tehničkom muzeju Slovenije. U Beogradu, navodno, za ovu vrstu izlaganja nije bilo prostora. Zbog nepoštovanja ugovora, na pet godina pozajmice koji je potpisan između Memorijalnog centra i Tehničkog muzeja Slovenije, automobile u vrednosti od 2 250 000 dolara je u Ljubljani zatekao rat.
       Danas, četiri “kadilaka”, “rols rojs”, “hor”, “ford kontinental” i drugi automobili zvučnog naziva, čekaju deobni bilans da dobiju svog formalnog vlasnika.
       “Osećanja i iskustva” našeg naroda prema onoj grupi automobila koja je ostala u našoj zemlji, veoma su podeljena.
       “Kulturno dobro je ono što je nacija stvorila. Mi smo te automobile kupili od drugih. Po toj logici, i bazen Mire Marković trebalo bi da bude dobro, jer je i njega narod kupio. Iako su njihove tehničke osobine bile značajne za to vreme, oni nisu naša tvorevina.To je pre istorijski i politički podatak o autoritarnom sistemu u kome se u ekonomskoj krizi kupovalo bez kontrole samo zarad raskošnih želja vođe. A taj podatak može da ostane i na fotografiji”, kaže kulturolog prof. Sreten Petrović.
       Postoje i oni koji smatraju da Titovi automobili treba da stoje na raspolaganju svim sadašnjim i budućim predsednicima države.
       Brozove eksponate posle njegove smrti osim Miloševića (nekoliko puta) i Panića (jedanput) koji su vozili unikatni “mercedes 600/8”, nije koristio niko.
       Ipak, Vojska Jugoslavije je odustala od prodaje, jer, kako se navodi u saopštenju, “nema sumnje da predstavljaju dobra istorijske vrednosti i muzejskog značaja”.
       U međuvremenu, Komisija Muzeja nauke i tehnike proglasila ih je kulturnim dobrom i predložila da se kabriolet, blindirani “mercedes” i “rols rojs” proglase nasleđem od izuzetnog značaja.
       U zakonskoj regulativi njihova afirmacija očigledno je spora, jer do danas ova vozila zvanično nisu proglašena nikakvim, pa ni kulturnim dobrom.
      
       DRAGANA PERIĆ
      

Od pet “mercedesa” sa tendera, jedan blindirani 600/8 je unikat, težak 5,5 tona sa međuosovinskim rastojanjem od 3,90 metara, 250 konja i 6 330 kubika. Prešao je 330 kilometara. Dva pripadaju kolekciji od sedam istih u svetu. Vlasnici ostalih pet, bili su: Čaušesku, Todor Živkov, sultan od Bruneja, holandska kraljica Beatrisa i fabrika Mercedes Benz. Ostala tri su iz verzije koja je urađena u 124 primerka.
       “Rols rojs fantom 5” proizveden je 1960. godine i ima motor od 8 cilindara, 6 000 kubika i 250 konjskih snaga.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu