NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Vavilone, moj Vavilone...

(ili: ako je ove nedelje ponovo gorela Aleksandrijska biblioteka, ako se Buš sprema da sravni sa zemljom i ostatke Vavilonske kule, znači li to da će Srbi opet proći - najgore?)

       U nedelju, OKO PODNE, na kablovskoj, gledam “Diskaveri”; u priobalju Aleksandrije, u morskom plićaku, našli Kleopatrinu palatu. A u ponedeljak čitam “Nacional”. Požar u Aleksandrijskoj biblioteci! Požar bio u nedelju baš - OKO PODNE!? Tako kaže aleksandrijska policija. Obuzme me neka blesava griža savesti: da sam izazvao nedeljni požar Aleksandrijske biblioteke! Kako? Pa tako: izazivao sam. Dok sam gledao kako francuski ronioci vade iz morskog plićaka Kleopatrinu keramiku, njene staklene bočice parfema, njene glinene uljane lampe, prizivao sam u sećanje onaj, stari antički požar ove biblioteke. Setim se da je Aleksandrijska biblioteka gorela i u vreme Cezarovo i Kleopatrino.
       Plutarh veoma slikovito opisuje kako je Cezar, pritešnjen požarom i neprijateljem, skočio iz galije u more i kako je, iako u životnoj opasnosti, plivao JEDNOM RUKOM, jer je u drugoj držao neki RUKOPIS iz Aleksandrijske biblioteke!? Šta li je bilo napisano na tom papirusu? To me mučilo danima, godinama. Uvrteo sam sebi u glavu da je na tom papirusu bilo ispisano porodično stablo Julija Cezara iz koga se videlo da je Trojanac?! S tim spekuliše i jedan od rimskih istoričara. I, zaista, uvek kada bi Cezaru zagustilo, bežao je ka Makedoniji, a ne u svoju rodnu Galiju. A i u Makedoniji, između Ohridskog i Prespanskog jezera je planina Galičica i ceo kraj zove se GALIČNIK!?
       I sada čekam da “Diskaveri” ili “Nacional” objave da je Julije Cezar - Makedonac. Primiću odgovornost na sebe i za tu informaciju, baš kao i za ovonedeljni požar u Aleksandrijskoj biblioteci u kome se od dima otrovalo tridesetoro ljudi.
       Elem, Jungova teorija sinhroniciteta deluje svakodnevno, danonoćno. Samo što smo mi obuzeti ozbiljnim stvarima.Lustracija, harmonizacija, kanalizacija, to nas muči. Da li će Sveto Marović da postavi Deju Savićevića za ambasadora u Rimu? “Dejo super stoji kod Berluskonija.”
       A Jung nam promiče, neće da se nameće. Možda je tako i bolje. Jer, kada uđete u Jungovo polje istine, u kolektivno nesvesno, možete da izazovete ne samo požar u Aleksandriji već i rat u sopstvenoj zemlji. Evo, recimo, otkako je počela Bušova hajka na Sadama, sve strepim da će se kola slomiti na nama. Neće Buš da buši gde je tvrdo nego će tamo gde je meko - na Kosovu. Parada u Zalivu je egzercir za Preševo i Bujanovac. Pričam to danima. Prorokujem po kući i po redakciji, po splavovima na Dunavu i na Savi, na Kalemegdanu i na Bežanijskoj kosi, a i na FEST-u bih, ali nemam karte; uzele sekretarice. Prorokujem, a možda bi trebalo da ćutim jer strahovi i ideje koje bde u kolektivnom nesvesnom mogu da se MATERIJALIZUJU.
       A tek reči, arhetipske reči.
       Zato, ne znam da li je pametno da, uopšte, izgovorim reč VAVILON. Zašto? U “Pustinjskoj oluji” 1991. godine stari Buš izbombardovao mnoge kulturno-istorijske spomenike od opšteljudskog značaja, i nikom ništa, ćuti se. Globalizacija, lustracija, brale! Šta će u novom svetskom poretku vavilonski ćepenci od ćerpiča i ćeramide? A mlađi Buš, tatino muško, sprema se da u napadu na Bagdad i Vavilon baci i male atomske bombe koje, po proceni, treba da sprže pola miliona civila, a i ono što je ostalo od Vavilonske kule.
       U “Pustinjskoj oluji”, pre dvanaest godina, prilično je oštećen i zigurat u Uru, drevnom gradu Gilgamešovom, jednom od najstarijih na planeti. A uništili bi ovi Bušovi i ep o Gilgamešu, nego štampan je u velikom tiražu i na mnogo jezika; sakriće neko, bar, jedan primerak. Srušiće oni sve zigurate zbog one dve kule Svetskog trgovinskog centra i biće ih baš briga kako je govorio Zaratustra. Naći će i njemu da je bio fašista, i da je bio na vezi sa Bin Ladenom. A, šta će Niče u Torinu kada se, evo, u Italiji bude “Crvene brigade”?
       Kada su talibani u Avganistanu, onomad, usitnili tenkovskim granatama ogromni kip Bude, to je bilo “planetarno divljaštvo”, a kada su 1991. godine letele u vazduh iračke xamije, hramovi, muzeji, grobnice i palate, to nije bila ni - “kolateralna šteta”.
       U Iraku ima oko 10 000 arheoloških nalazišta. Pod zemljom, tvrde arheolozi, ima još sto hiljada arheoloških lokaliteta!? Toliko ih je da su iračka vojna postrojenja, namerno ili ne, pored mnogih od njih. Sve će to biti meta američke vojske; iz vazduha, kopna i ko zna odakle još...Sem ako se Buš ne napije (kao ono kada je pao iz kreveta) pa okrene rakete ka Čikagu. Jer, i tamo ima mnogo Srba, dvesta hiljada, a ima i muslimana.
       Druga opasna arhetipska reč je BAGDAD. Ni nju, možda, ne treba glasno izgovarati, pominjati. Jer, Bagdad je, zvanično, kolevka ljudske civilizacije, tamo se i Sveti Sava zaputio ali nije stigao, dobio je na pluća. Bagdad je kolevka čovekova, a to, samo po sebi, nervira ove Bušove. Kakva su onda oni kolevka, do mojega!? Koga će oni da ljuljaju, ako Bagdad i dalje ljulja?
       Nego sada, tek, dolazimo na tanak led. Persijanci su Bagdadu dali ime i ono znači “Božji dar”. Pokojni Milić od Mačve bi rekao BOGOM DAN. Kao što je govorio da je Mesopotamija, u stvari, Mesopotamanija! Jer, kada su se bogovi razljutili na ljude što zidaju tako visoku kulu i kada su tu Vavilonsku kulu srušili, nastala je MESO -POTAMANIJA! Poginulo je, navodno, oko 200 000 ljudi. Zbog etimologija Bagdada i Mesopotamije, sa “ludim” Milićem sam se dugo i žestoko svađao. Kada smo se poslednji put pomirili, poklonio mi je jedan akvarel.”Gradnja Vavilonske kule na Trorečju”. Ko zna Kalemegdan, makar i sa razglednice, odmah vidi da je Milić moju “Vavilonsku kulu” smestio na vrh Kalemegdanske tvrđave. Umesto Meštrovićevog spomenika Oslobodiocu.
       Ali, tu nije kraj. Uzmem, pre neki dan, da čitam Milana Budimira. Kad, šta!? Budimir piše da se Mesopotamija sasvim lepo uklapa u “podunavski prostor”?!! Onda se setim da i u Prvoj knjizi Mojsijevoj, u Postanju piše da je Ister, to jest Dunav, prva od četiri rajske reke i da Dunav izvire iz raja. A šta izvire kod Buša na ranču? Neki potok i kravlja balega. I, nekako ti lepo to da čuješ, da pročitaš u Bibliji, da živiš u raju na Dunavu, u našoj Mesopotamiji.
       Dok ovo ukucavam u kompjuter, Jung me kucka po ramenu. I kaže mi:”Ne srbuj mnogo! Jer, ako je Beograd Bagdad, a Mesopotamija srpsko Podunavlje, onda znači da će Buš ovde ratovati!” I lecnem se.
       Branka Miljkovića ubila je prejaka reč, mene će Jungov sinhronicitet.
      
       DRAGAN JOVANOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu