Eksploziv podmetnut pod automobil vodećeg hrvatskog izdavača Ninoslava Pavića za neke je dokaz da policija ne radi svoj posao, dok drugi sve tumače opomenom suvlasniku “Europa press holding-a” da vrati stare dugove “pokroviteljima” koji su ga pre dve godine izvukli iz zatvora

      Ninoslav Pavić, suvlasnik zagrebačke izdavačke kuće “Europa press holding”, preko noći je ponovo postao najpoznatije medijsko ime u Hrvatskoj. Ni zbog tekstova koje je napisao, ni zbog svoje kontroverzne uloge u privatizaciji nacionalnih medija. Pred kućom Ninoslava Pavića u elitnoj zagrebačkoj četvrti Tuškanac prošle subote eksplodirala je bomba koja je raznela njegov mercedes i snažno potresla šire susedstvo hrvatskog medijskog tajkuna. Ovaj događaj aktivirao je pravu lavinu najrazličitijih spekulacija. Jedni tvrde da je najpoznatijeg hrvatskog izdavača pokušala da likvidira srpska mafija, drugi misle da je to bila hrvatska mafija, a treći su skloni pretpostavci da je “novinski mogul” zemlje sa jedva četiri miliona stanovnika sam inscenirao eksploziju. Ninoslav Pavić javno je opovrgao ovakvu mogućnost i za sve optužio kriminalno podzemlje Zagreba, preciznije “organizirani kriminal koji nastoji ušutkati istinu”.
       Istina je, u ovom slučaju, da su novinari zagrebačkog “Jutarnjeg lista” i “Globusa” (dnevnog i nedeljnog lista u vlasništvu “Europa press holding-a”) često pisali o suđenju grupi delinkvenata optuženih za organizovani kriminal koji su proglašeni “zločinačkom organizacijom”. Ova sintagma predstavlja hrvatsku jezičku varijantu rasprostranjenog pojma “mafija” koji u pravnoj državi, poput Hrvatske, navodno, ne postoji. Tome u prilog govori činjenica da je sud u Zagrebu, na opšte zaprepašćenje, zaključio da ne postoji ni “hrvatska zločinačka organizacija”, pa je spektakularno suđenje veteranima zagrebačkog podzemlja, uterivačima dugova i medijskim “reketašima”, koje je trajalo više od godinu dana, polako palo u zaborav.
       To se nije dogodilo slučajno, tvrdi Ninoslav Pavić, jer pravna država u Hrvatskoj očito spava kad treba da bdi nad redom i mirom u zemlji. Svoje ogorčenje vlasnik najveće novinske imperije u ovom delu bivše Jugoslavije povezao je i sa policijskom istragom koja je, po njegovom mišljenju, nedovoljno efikasna. Policija već duže vreme nije rešila ulična ubistva nekolicine istaknutih mafijaša u centru Zagreba, a od smene vlasti u Hrvatskoj još se nije saznalo ko je podmetnuo eksploziv pod spomenik narodnih heroja iz Drugog svetskog rata na zagrebačkom groblju Mirogoj. Eksplozija koja je uništila terenski mercedes parkiran pred kućom Pavićeve porodice na Tuškancu smesta je nazvana terorističkim činom iza koga, tvrdi Pavić, stoje profesionalci koji su pomno razradili atentat na suvlasnika najuticajnih medija u Hrvatskoj. Bomba koja je raznela zadnji deo automobila u vlasništvu firme “Europa press holding” odjeknula je u javnom životu čitave Hrvatske. Napad na svog poslovnog partnera osudila je i nemačka kuća “Njaz”, većinski vlasnik Pavićevog “Europa press holding-a”, a učinilo je to i Hrvatsko novinarsko društvo i premijer Ivica Račan.
      
       Kupovina “Politike”
       “Ne bojim se za sebe, nego za naše novinare i urednike”, poručio je Ninoslav Pavić sa stranica jednog od svojih izdanja, uz zaključak da se mafija u Hrvatskoj očito oseća veoma sigurno i zaštićeno. Priča o pokušaju atentata na najvećeg hrvatskog novinskog izdavača ima, naravno, i pozadinu koja Pavića prikazuje u nešto drugačijem svetlu, a donekle može da pojasni u prvi mah nesuvisla nagađanja da su naturalizovanog Zagrepčanina hercegovačkih korena pokušali da ubiju srpski mafijaši. Zajednički imenitelj žurnalističko-kriminalističkog skandala je navodno nemački koncern “Njaz” koji je, osim hrvatskog “Europa press holding-a” kupio i mnoge druge novinske kuće u bivšoj Jugoslaviji. Svakako najpoznatiji primer predstavlja kupovina beogradske “Politike”, i ovde reklamirane kao najstarije medijske kuće na Balkanu. Kad je “Politika” polovinu svojih deonica prodala nemačkom vlasniku. Ninoslav Pavić stekao je, prema tim spekulacijama, pravo na četvrtinu deonica “Politike”, budući da je još 1999. godine sa “Njaz-on” potpisao ugovor prema kojem mu pripada polovina od svih kupoprodajnih projekata ovog nemačkog koncerna na Balkanu.
       Vest da je jedan Hrvat zapravo za sitan novac kupio simbol srpskog žurnalizma i javne pisane reči u inače skučenom medijskom prostoru Hrvatske, bila je dovoljna za neke sitne satisfakcije kojima se Ninoslav Pavić delimično amnestirao od starih političkih i žurnalističkih greha. Kad se pre dve godine u Hrvatskoj promenila vladajuća nomenklatura, s njom su pokušala da se promene i pravila ponašanja na javnoj sceni. U želji da od Hrvatske konačno napravi pravnu državu, vladajuća koalicija organizovala je mnoga suđenja ljudima koji su u Tuđmanovo vreme predstavljali poslovnu, političku i medijsku elitu države. Među njima je bio i Ninoslav Pavić. On je u jeku afere “Gruppo” na izvesno vreme dospeo i u zatvor, a lisice na njegovim rukama, dok je iz svoje kuće sprovođen u zatvorsku ćeliju, bile su veoma mučan prizor za one čitaoce čija prava Pavić danas navodno nastoji da zaštiti od terorizma i kriminala. Afera “Gruppo” bila je samo jedan od tipičnih primera sprege dnevne politike, kriminala i medija u zemljama tranzicije. U hrvatskoj varijanti radilo se o zaveri domaćih kriminalaca koji su određene medije u zemlji koristili za “pranje novca”, a ime Ninoslava Pavića povezivalo se s klasičnim kriminalom legendarnog hrvatskog tajkuna iz Širokog Brijega u zapadnoj Hercegovini Miroslava Kutle i njegovog političkog zaštitnika, nekadašnjeg Tuđmanovog savetnika za unutrašnju politiku, dr Ivića Pašalića.
      
       Lomljenje prstiju
       Kutle je ostao upamćen po bezočnoj pljački zagrebačkog preduzeća “Tisak” koje distribuira sva domaća i inostrana novinska izdanja, ali i po činjenici da je bio jedan od retkih hadezeovih pripadnika “nouveaux riches klase” (novih bogataša) koji je imao dovoljno političkog alibija da preti pokojnom predsedniku Franji Tuđmanu kad je ovaj u više navrata nastojao da se reši njegovih, isuviše kompromitovanih usluga. Suđenje Kutli takođe je gurnuto “pod tepih”, a dok je boravio u zatvoru Kutle je stekao dodatnu popularnost čitajući “Uvod u psihoanalizu” Sigmunda Frojda i sva tri toma “Kapitala” Karla Marksa. Ivić Pašalić, sa nesimpatičnim nadimkom Herr Flick, i danas je uticajan politički lider desničarskog Hrvatskog bloka u domaćoj opoziciji, a poznat je kao kuloarski kralj svih spletaka koje se pletu u Hrvatskoj, kako za vreme Tuđmanovog života, tako i posle njegove smrti.
       Čim je Pavić pušten iz zatvora, njegovi medijski konkurenti pričali su da je to zbog ogromne kaucije koja je stigla iz “nedefinisanih slojeva” zagrebačkog podzemlja, a novac je navodno organizovao upravo njegov trajni pokrovitelj dr Ivić Pašalić. Upravo ova mutna stavka u biografiji probitačnog medijskog magnata otvorila je put nagađanjima da eksplozija pred njegovom kućom nema nikakve veze s novinarima koji rade u listovima koje Pavić poseduje, a još manje s njihovim naveliko reklamiranim žurnalističkim istraživanjima. Reč je pre o ogromnim dugovima koje suvlasnik “Europa press holding-a” ne može da vrati svojim partnerima sa margina hrvatskog društva, čak ni uz pomoć partnera u nemačkom “Njaz-u”.
       Neobična žestina kojom su se žrtve zastrašivanja vlasnika “Europa press holding-a” obrušile na političku vlast u Hrvatskoj i ministra unutrašnjih poslova Račanog kabineta Šimu Lučina plodno je tlo za različite teorije zavere koje ponovo obuzimaju naciju. Trenutno je najpopularnija ona koja govori da je Ninoslav Pavić istovremeno i žrtva i inicijator obračuna u medijskom podzemlju u Hrvatskoj, a njegovi akteri nemaju milosti. Dugovi se uteruju “lomljenjem prstiju”, pa pred kućom vlasnika najtiražnijih hrvatskih novinskih izdanja odnedavno danonoćno dežura policijska patrola.
      
       ZORICA STANIVUKOVIĆ