NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Grip i sekaperse

Ako si muško, onda si muško, ako nisi onda si sekapersa, kaže bagerista koji je slučajno promašio dan

      Grip je bolest opaka. Raspusti škole gore od Ministarstva prosvete, a stariji samo kunjaju. Ne znaš kad ga dobiješ, ne znaš koliko će trajati, kako da ga lečiš, najčešće prođe iznenada, bez posledica, a sve vreme se osećaš kao Viktor iz filma “Viktor, Viktorija” (“ništa nema gore od matorog ozeblog pedera”).
       Najgore od svega je to što u naše krajeve dolazi, sa lastama, svake godine. Neumoljivo. I to iz Hongkonga, Brazila, ove godine iz Nove Kaledonije... Znam ja da je to samo takav tip gripa, da se tako zove, ali meni izgleda kao da dolazi, a nijedna nevolja ne dolazi sama. Ako to nisu besparica i siromaštvo, ni stvaranje nove države (valjda i “novog čoveka”) šta li je?
       Dok držite noge u toploj vodi, ogrnuti ćebetom sa termoforom na glavi, i šoljom čaja u rukama, pod povremenim uticajem zečititisa (bolest koju Duško Dugouško dobije kad ga udare po glavi, pa mu pred očima iskaču krugovi raznih boja) ne možete da smislite ništa pametno do da gledate televiziju. A od toga vam još gore.
       Kad biste bar mogli da čitate, ali redovi beže, slova beže i “igraju”. Smenjuju se jeza i temperatura, a vi biste bili srećniji da ste slomili nogu ili posekli ruku, pa da vas boli, ko čoveka, a ne da se vučete ko prebijeni mačak dok će se za koji dan pokazati da vam nije ništa.
       Mislite da je u tom stanju lako gledati TV?
       Sačuvaj bože. Muzika “lupa” u glavu, slova na titlu filmova beže...
       Najgore od svega je gledati “talk shonj”, a ima ih koliko hoćete. Kako koji problem u državi nastane, a nastaju svakodnevno, tako televizije zovu iste ljude na iste teme. Ministar pravde se slika više od Mis univerzum, ne znam zašto uvek iz profila. Čas je na jednom kanalu, čas na drugom. Čini vam se kao da niste ni menjali kanal. Ili je temperatura u pitanju. Onda, jednog dana, na jednom kanalu, gde je inače svaki dan - izgleda da tamo ima sobu, kupatilo, bade mantil i papuče - njega nema.
       Umesto njega, dvojica mladih, školovanih, ambicioznih i uspešnih ljudi (sigurno znaju engleski i kompjuter) sa dve gospođe. Reko’ ‘ajd da čujem. Kad ti omladinci počeše da pričaju. Lažu, mažu... što u jednoj rečenici kažu, u drugoj poreknu. Uskaču gošćama u reč, voditeljki... Vidim došli da se istaknu pred šefovima kako bi dobili bolje ocene. Šefovi daju ocene, a ovo nisu još čiste petice.
       Ma, valja se uzdati samo u mlade. Staro drvo ne možeš da iskriviš, možeš samo da ga polomiš ili posečeš. Mlado može malo levo, pa desno (opa, cupa). Ne smeta mi toliko što gospođama ne daju da dođu do reči (ko danas polaže pravo na finoću) već što pište, vrište, mucaju... U jednom trenutku, učini mi se, zamalo “zvezde” i salta (mortale, nadam se) da prave na pozornici.
       Sinu mi ideja, nakratko, možda imaju grip, pa ih temperatura drma. Ali, onda bi “škripali” a ne pištali. Šta su pričali, ne znam. Mora da nije bilo važno. Što li su ih samo doveli. One dve gospođe takođe nisam uspeo da čujem. Kad otvore usta, sa strane se čuje piska. Temperatura, temperatura...
       Dok počinje film, ne znam koji, pored slova počinje da se gubi i slika, setih se šta onomad reče, sličnim povodom, bagerista sa Dunava. Ako si muško, onda si muško, ako nisi, onda si sekapersa. Šta li mu je to sekapersa? Nisam našao ni u knjizi “Memoari berberina kneza Miloša”, ali sigurno je gore nego da imaš grip. Znam to jer me je bagerista častio sa dve kuvane rakije iako sam već bio kilav i imao grip. Sekapersama ne bi platio nijednu. Ne bi ni uzeo.
       Temperatura, temperatura.
      
       MILAN DAMNJANOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu