NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Ne mogu da ne uradim ništa

“Ako postoji bilo šta što možemo da učinimo i u Federaciji i u Republici Srpskoj, mi ćemo dati sve od sebe da pomognemo da se uhvate ljudi koji se kriju, a učestvovali su u ubistvu srpskog premijera Đinđića”

      
       Za visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Džeremija Džona Durama, Pedija Ešdauna, lorda od Norton-Sautemptona, ubistvo srpskog premijera Đinđića je mnogo više od egzekucije jednog uspešnog balkanskog političara. “Vi u Srbiji izgubili ste premijera, a ja žalim za dragim prijateljem i političarem kakvog nije lako naći ni u Engleskoj”, kaže Ešdaun, dodajući da ga ovi, tragični događaji u Srbiji, neće odvratiti od planiranog puta u Beograd.
      
       Koji razlozi vas dovode u Beograd početkom aprila?
       - Nameravao sam da krenem na putovanje po svim glavnim gradovima Balkana iz raznih razloga ali o njima ne bih hteo da govorim. Svakako nameravam da dođem i u Beograd, pre svega zbog predstojeće konferencije o saradnji.
      
       Nije li vaš dolazak povezan sa vašim, javno iznesenim stavom da establišment u Beogradu ne čini dovoljno kako bi Karadžić i Mladić bili uhvaćeni?
       - Ne mislim da sam to rekao.
      
       Jeste. U nekoliko navrata. Rekli ste, između ostalog, da će zbog nesaradnje sa Haškim tribunalom zažaliti i Srbija i Republika Srpska.
       - Ono što sam rekao, jeste da establišment u Republici Srpskoj nije dovoljno efikasan što se tiče saradnje na hvatanju Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Kada me pitate da li je to razlog moje posete mogu da odgovorim samo da to nije jedini razlog. Što se tiče mog stava o ratnim zločincima, smatram da je to vrlo bitno, ali moj prioritet je ekonomska situacija u kojoj se nalaze balkanske zemlje i posebno pripreme koje moramo obaviti za samit u Solunu. Mislim da će to biti izvanredna prilika za vlasti na Balkanu da upute vrlo jasne poruke Evropskoj uniji i biće bolje ako te poruke uputimo sa jednog jedinstvenog mesta.
      
       Za pružanje podrške Karadžiću i Mladiću optužili ste vlasti u Republici Srpskoj. Da li možete, decidirano, reći da vojska, policija i Vlada Srbije i Crne Gore ne pomažu i ne pružaju bilo logističku, finansijsku ili drugu pomoć gospodinu Karadžiću i Mladiću?
       - To nije stvar o kojoj ja treba da se izjašnjavam. Što se tiče hvatanja optuženih za ratne zločine, to je pitanje kojim treba da se bave organi mirovnih snaga i SFOR-a.
      
       Ipak ste vi lično naredili da se Momčilu Mandiću i Milovanu Bjelici kao “logističkim i finansijskim pomagačima Radovana Karadžića” blokiraju svi računi...
       - Ima aspekata koji dodiruju mene i SFOR i samo o tome mogu dati komentar. Mi smo proširili svoju kampanju na hvatanju ovih optuženih za ratne zločine i u to spada svakako i onemogućavanje finansijske podrške koja postoji. Ja sam u tom smislu tražio pomoć od organa vlasti u Beogradu.
      
       Konkretno, kakvu pomoć?
       - Konkretno, suspendovanje prava raspolaganja računima Mandića i Bjelice. U tom smislu sam dobio pozitivan odgovor i podršku.
      
       I to je sve?
       - Ne mogu davati neke druge komentare što se tiče sigurnosnih aspekata i te detalje.
      
       Da li je stav da je hapšenje ratnih zločinaca pre svega pitanje za SFOR razlog zbog čega čak ni u inauguracionom govoru uopšte niste pomenuli ovo pitanje, već samo borbu protiv organizovanog kriminala?
       - Ne možete razdvajati to dvoje. Organizovani kriminal, što smo videli u ovoj žalosnoj tragediji gospodina Zorana Đinđića, toliko je ovde prisutan da se može reći da je Balkan crna rupa gde nema vladavine zakona, koja je ispunjena i povezana sa ratnim zločincima, što dalje podrazumeva i veze čak i sa političkim strukturama. Zapitajte se kako uspeva Karadžiću da isfinansira celu tu ogromnu organizaciju koja ga štiti. Verujte, to je takođe organizovani kriminal. Boriti se protiv jednog, znači boriti se i protiv drugog.
      
       Moglo bi se pomisliti da ratne zločince smatrate odgovornim za ubistvo premijera Đinđića.
       - Ne, ne. Samo želim da budem jasan - ja ne znam ko je ubio gospodina Đinđića. Ono što sam želeo da kažem, jeste da ako se sagleda ta crna rupa, ponekad je vrlo teško, ako ne i nemoguće, razdvojiti organizovani kriminal, od ratnih zločinaca i politike. O ubistvu Đinđića mogu reći da kada sam razgovarao sa ministrom Svilanovićem, rekao sam da su ti ljudi našli na neki način utočište ovde i ako postoji bilo šta što možemo učiniti u Federaciji i Republici Srpskoj, mi ćemo dati sve od sebe da pomognemo da se uhvate ti koji se kriju, a učestvovali su u ubistvu srpskog premijera.
      
       Šta visoki predstavnik za Bosnu, odnosno SFOR, može konkretno da pomogne?
       - Recimo, ukoliko su nam poznati identiteti tih lica i gde se oni nalaze, mi ćemo svakako odrediti organe koji su zaduženi da to provere i uz pomoć SFOR-a to isterati do kraja.
      
       Prema pisanju “Slobodne Bosne” operacija koja je dovela do blokiranja “Karadžićeve finansijske mreže” bila je planirana u julu prošle godine. Zbog čega se toliko čekalo i da li je tačno da ste baš vi smatrali kako nije potrebno uhapsiti Mandića i Bjelicu?
       - Nemojte verovati svemu što pišu novine. Ja ništa ne verujem onom što piše “Slobodna Bosna”, a ako imate na umu da je ovo zemlja u kojoj obožavaju teorije zavere, razumećete odgovor.
      
       Oprostite, ali ne razumem da li tvrdite da “Slobodna Bosna” izmišlja, da svi u Bosni vide zaveru u svemu ili vam, jednostavno, smeta to što ove novine vode, ako tako mogu da kažem, mini-rat protiv vas?
       - Oni imaju sasvim legitimno pravo da postoje i da pišu što god hoće. Ja te novine ne čitam i ne znam ništa o tome. Zaista ne mogu da brinem i o tome šta takve novine pišu.
      
       Brine li vas to što ćete možda morati da smenite Mirka Šarovića, predsednika Predsedništva BiH, zbog afere “Orao”?
       - Nisam još video konačan izveštaj o tome, tako da ne mogu doći do konačnog zaključka niti mogu reći nešto o tome unapred.
      
       A šta uopšte možete reći o toj aferi?
       - Ne mogu da ne uradim ništa. Ljudi koji su politički odgovorni za tu aferu, najviše su naudili reputaciji Bosne i Hercegovine od vremena samog rata pa do danas. I u slučaju da postoji neko ko smatra da se ovde radi samo o nekakvim suženim pravnim pitanjima, poručujem im da je to pitanje koje je imalo i imaće uticaj na svakog građanina u Bosni i Hercegovini, bilo u Federaciji bilo u Republici Srpskoj.
      
       Zar ima onih koji veruju da je kršenje embarga Saveta bezbednosti na prodaju oružja i vojne opreme Iraku, u kome je upravo započeo rat, samo pitanje pravnih finesa i papirologije?
       - Da budem potpuno jasan, ovo nije, kako neki tvrde, napad na Srbe, na Republiku Srpsku. Ova zemlja prekršila je rezoluciju Ujedinjenih nacija i ne može se zanemariti činjenica da posledice mogu i moraju biti velike, naročito u vezi s prilivom međunarodnih donacija koje dolaze u Bosnu i Hercegovinu i investicija koje se ovde očekuju. To nije pitanje o kojem odlučujem ja, već Savet bezbednosti, ali ukoliko dođe do sankcija, mislim da će one imati derogirajući efekat za zemlju.
      
       Sankcije za celu Bosnu i Hercegovinu? Zar to ne bi uništilo i ovako slabu ekonomiju?
       - Bez obzira na to da li će se sankcije ovoj zemlji uvoditi ili neće, ekonomska situacija je teška. Ali ovde treba razlikovati dva aspekta: političku odgovornost i propast celog sistema. Jedno od pitanja koje Komitet za sankcije uvek uzima u obzir kada donosi odluku o tome da li uvesti sankcije ili ne, jeste da li je neko preuzeo političku odgovornost. I zato ja ne mogu da ne uradim ništa. Ono što ne može da se desi, jeste da ne bude ničega. Ja ne mogu da ne uradim ništa.
      
       Pomenuli ste da može doći do propasti celog sistema koji je uspostavljen Dejtonskim sporazumom čiji je prioritet bio zaustavljanje rata u Bosni. Međutim, sada se pokazuje da taj sporazum treba revidirati jer sputava razvoj celokupnog bosanskog društva u kome su i dalje na vlasti nacionalisti. Nedavno je tu potrebu istakao i Zoran Đinđić. Smatrate da je ta ideja realna?
       - Ne slažem se da je ovim sporazumom nemoguće graditi društvo u Bosni. Barijera koja nas sprečava da ovde izgradimo multietničko društvo sada nije barijera u pravu nego barijera u glavama ljudi. Možete biti uvereni da će biti revizije Dejtonskog sporazuma. Novi Dejton se neće više pisati po vojnim bazama udaljenim desetinama milja odavde ili možda po nekakvim mermernim palatama u Evropi. Kad se bude Dejton ponovo radio, on će se raditi ovde i radiće ga ljudi ove zemlje.
      
       A kada bi to moglo da bude, za nekih pet, deset ili pedeset godina?
       - Kada ovde bude postojala prava vladavina zakona, kad bude postojala pravna sigurnost, posao i kada ljudi budu smatrali da je potrebno nešto više i da imaju ono osnovno što im je potrebno i nekakvu budućnost. Ljudi, jednostavno, moraju shvatiti da se granicama Bosne i Hercegovine ne može trgovati. Svako ko misli drugačije, ugrožava sopstveni put ka Evropi i destabilizuje ovo lokalno područje.
      
       Gospodin Sulejman Tihić, član Predsedništva BiH i predsednik najjače muslimanske partije u Bosni, rekao je nedavno za NIN da se onaj ko bi da menja granice u BiH, izlaže opasnosti da obnovi oružane sukobe u Bosni. Da li je to preterana reakcija?
       - Ta eventualnost dovela bi do velike nestabilnosti u regionu. A čemu bi vodila dalje ta nestabilnost, to ne mogu reći.
      
       Vi govorite o spoljnim granicama Bosne i Hercegovine i u ovom trenutku ne mislite na granice između dva entiteta - Republike Srpske i Federacije?
       - Naravno. Granice zemlje Bosne i Hercegovine se ne mogu menjati. Što se tiče granice između entiteta, to je zacrtano Dejtonskim sporazumom i ako se bude menjao Dejton, ko zna.
      
       Ali, zamislite hipotetičku situaciju da Bosna dobije spor u kome tuži SRJ za genocid pred Međunarodnim sudom pravde. Zar ne bi bilo moguće Republiku Srpsku ukinuti kao genocidnu tvorevinu?
       - U ovoj zemlji vrlo je teško nositi se sa realnošću, a kamoli da se nosimo sa hipotetičnim situacijama.
      
       LIDIJA KUJUNDŽIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu