NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Temeljno očišćenje

U novoj parlamentarnoj istoriji Srbije nije bilo slučajeva da neka stranka bude zabranjena. To bi, međutim, moglo da se promeni

      Tvorci, Hrvati bi rekli izvanrednog stanja, radi su da eksperimentišu. Prvo je Slobodan Orlić, kopredsednik Socijaldemokratske partije, rekao da su SRS i SSJ “politički inspirisali” atentat na Zorana Đinđića, te je u skladu s tim predložio njihovu zabranu. Ovaj predlog sa oduševljenjem su dočekali do juče zavađeni predsednik Skupštine Vojvodine Nenad Čanak i ministar poljoprivrede Dragan Veselinov. Čanak je zalažući se za zabranu SRS-a zaključio da je ona “politički organizovano zlo”. “U programu te stranke je fašistička teorija krvi i tla i takve stranke ne smeju da postoje u našoj zemlji”, rekao je Čanak.
       “Sad ili nikad”, ustvrdio je i Veselinov insistirajući da je ovo prilika da se “Srbija temeljno očisti” i od novog i od starog kriminala.
       Za sada, na dosovskoj klackalici su prevagnuli oni koji ne misle da je za zabranu stranaka nastupio bogomdani trenutak. Prvi se usprotivio Dragoljub Mićunović, lider Demokratskog centra, jer “to nije dobro rešenje i nema pokriće u zakonu”. Istom prilikom izrazio je nadu “da se ovlašćenja u vanrednom stanju neće koristiti za progon političkih protivnika”. Dalje, otklonio je i svaku sumnju da bi članovi bilo koje stranke mogli da se izvuku ukoliko se dokaže njihova kriminalna delatnost.
       Predsednik Građanskog saveza Goran Svilanović prisetio se da je ovo pitanje bilo postavljeno i ranije, u redovnim okolnostima, kada je njegovo mišljenje bilo da “nema prostora da se razgovara o zabrani političkih stranaka. Da bi se sada o tome razgovaralo, bili bi potrebni ubedljivi dokazi o sprezi tih partija sa organizovanim kriminalom i ubistvom premijera.” Protiv zabrane stranaka izjasnila se i Liberalna stranka (nekadašnja Nova demokratija), kao i Miodrag Isakov, potpredsednik Vlade Srbije.
       Optuženi su se do sada oglasili šturim saopštenjima odbijajući krivicu, a za NIN su, rekli nešto više. (pogledati antrfilee). Pravnici kažu da je Ustavni sud Srbije nadležan za zabranu stranaka ukoliko se taj postupak pokrene. “Član 30 Zakona o postupku pred Ustavnim sudom govori o tome ko može podneti zahtev Ustavnom sudu za zabranu političke stranke ili političke organizacije. To su Vlada Srbije ili republički javni tužilac ili Ministarstvo pravde. Predlagač je dužan da navede razloge i dokaze zbog kojih se traži zabrana rada”, kaže za NIN Slobodan Vučetić, predsednik Ustavnog suda Srbije.
       Naš sagovornik dalje, odgovara na pitanje u kojim se sve slučajevima može ograničiti sloboda partijskog i sindikalnog delovanja. Član 44 Ustava Srbije u svom drugom stavu izričito kaže: “Zabranjeno je delovanje koje ima za cilj nasilno menjanje Ustavom utvrđenog poretka, narušavanje teritorijalne celokupnosti i nezavisnosti Republike Srbije, kršenje Ustavom zajamčenih sloboda i prava čoveka i građanina, kao i izazivanje i podsticanje nacionalne, rasne i verske netrpeljivosti i mržnje.” Ovo je slično formulisano i u članu 32 najsvežijeg dokumenta - Povelji o ljudskim i manjinskim pravima i građanskim slobodama, koja je sastavni deo Ustavne povelje SCG. Na snazi je i Zakon o političkim organizacijama iz devedesete godine, koji osim dosad navedenog u članu 11, još predviđa zabranu političke organizacije ako u svoje članstvo i delovanje uključi maloletnike ili ih zloupotrebi u političke svrhe. I još: političkoj organizaciji se može zabraniti rad ako stiče sredstva za delovanje od stranih lica.
       Slobodan Vučetić objašnjava proceduru od trenutka stizanja predloga za zabranu neke stranke. “Predlagač zabrane mora da navede konkretne razloge i dokaze. Sud bi utvrđivao istinu na osnovu iskaza i dokaza dve strane u sporu. O ovoj vrsti spora organizuje se javna rasprava pred Ustavnim sudom Srbije.” Inače, Ustavni sud čini devet sudija i donosi odluke uvek plenumski. Kvorum čini najmanje pet sudija, koliko je neophodno za donošenje presude. Na pitanje može li se spor vremenski uslovljavati, Vučetić kaže: “Postupci pred našim sudom nisu određeni fiksnim rokovima. Međutim, ako, recimo, vodimo neki izborni spor, podrazumeva se hitan postupak. Stranci koju treba ukinuti morao bi se dati prikladan ali svakako kratak rok da odgovori na navode i dokaze. Bitno je da se uskladi efikasno i savesno postupanje. Slična rešenja predviđena su i u savremenim demokratskim državama.”
       Da li je dobro koketirati sa zabranama stranaka? pitali smo sociologa Slobodana Antonića. On kaže da bi takva akcija imala smisla samo ukoliko je stranka mala i nova: “Čim ona toliko naraste da uđe u parlament, njena zabrana postaje parlamentarni udar. U okolnostima kada vlada ima većinu od jednog do tri poslanika, poništenje dvadeset tri opoziciona mandata može se oceniti kao ozbiljna promena izborne volje. Takav potez bi se možda mogao opravdati samo ako sa zabranom ide raspisivanje novih parlamentarnih izbora.”
       U demokratskim sistemima stranka može biti zabranjena samo ako na sasvim očigledan način dovodi u pitanje demokratski poredak. Da li se u programu i delovanju SRS-a to može dokazati? Antonić je skeptičan: “Njihovo delovanje podrazumevalo je izvesne antidemokratske postupke, ali takvo delovanje više je odlikovalo prošlost nego sadašnjost.” I najzad, tvrdi sagovornik NIN-a, Šešelj je otišao sa političke pozornice Srbije “čime zabrana čitave stranke, zbog nekadašnjih nastupa njenog lidera, danas postaje još manje smislena”.
       Nekako istovremeno, i drugi politički neistomišljenici dolaze na red. Pre svih bivši predsednik SRJ i nosilac liste DOS-a Vojislav Koštunica. Neki krunske dokaze za ovakve tvrdnje nalaze osim u izjavama političara na vlasti i na Pink televiziji. I zaista, ušetali su u zanimljivu avanturu svi koji su u nedelju uveče (23. mart) gledali film “Sile prirode”, sa Sandrom Bulok u glavnoj ulozi. Film su u 23 sata i 45 minuta prekinule vanredne vesti, 15 minuta pre redovnih u 24 sata. Taman kada su gledaoci pomislili da su glavnooptuženi za atentat na Zorana Đinđića konačno pohapšeni, sudarili su se sa bajatom pričom od sedam i po minuta, koja je trebalo da nam osveži pamćenje kako je Koštunica podržao prošlogodišnji štrajk “crvenih beretki”, a samim tim je, kako su sugerisali spikeri i naratori, podržao i Đinđićeve ubice. Očigledno je da će stenografska beleška, u kojoj se osim ovog i onoga jedino imenuje Koštunica, preuzeta iz nedeljnika “Vreme” poslužiti kao “dokazni materijal” u budućim političkim obračunima.
       Funkcioner DSS Đorđe Mamula je ipak optimista: “Iako je vanredno stanje prilika da neke skrivene namere dođu do izražaja, ne verujem da će DSS kao i ostale opozicione stranke biti žrtve progona. U trenutku kada je na Vladu Srbije prenet spoljni autoritet (iz Brisela) u vidu političke i finansijske podrške, stigla je i sasvim jasna poruka o tome da vanredno stanje ne treba dugo da traje. “Od ponovnog uvođenja višestranačja u Srbiji jedino se SPO nalazio pred zabranom. To se dogodilo posle demonstracija u junu 1993. godine, kada je ubijen jedan policajac i kada je napadnuta Savezna skupština. Tada su Danica i Vuk Drašković bili uhapšeni, a Republičko javno tužilaštvo tražilo je od Ustavnog suda Srbije da se ovoj partiji zabrani rad zbog ugrožavanja ustavnog poretka. Ipak, Milošević je abolirao uhapšenike. Do zabrane SPO-a nikada nije došlo. Od Miloševića toliko.
      
       MARIJANA MILOSAVLjEVIĆ
      
Mera prkosa

Posle optužbi da su bili inspiratori ubistva premijera Zorana Đinđića, SRS se oglasio kratkim saopštenjem, odbijajući takve pretpostavke.
      
       Da li ste ozbiljno shvatili predlog da se pokrene postupak za zabranu vaše stranke?
       - Ovo nije prvi takav predlog. I ranije su oni koji su se osećali ugroženi našim političkim delovanjem, a bili na vlasti, izlazili u javnost sa takvim predlozima.
      
       Ovog puta situacija je ozbiljnija, Šešelj je najavljivao “krvavo proleće”?
       - Sve informacije o raznim kriminalnim radnjama i o svemu što predstoji u Srbiji, lično je dobijao i u javnosti iznosio Vojislav Šešelj a ne SRS. Treba zaista pronaći dokaze kad optužujete stranku za neustavno delovanje. Sila može sve, ali privremeno. Da li smo mi krivi DOS-u što ima samo 128 poslanika? Ako misle da nas narod neće, da ne zaslužujemo da imamo poslanike, neka raspišu izbore. Samo izbori određuju koja će stranka da bude parlamentarna a koja neće.
      
       Nenad Čanak je najčešće potezao pitanje vaše zabrane tokom poslednje decenije. Sada tvrdi da ste stranka sa fašističkim obeležjima.
       - Da li sam ja govorio da Miloševića treba obesiti na Terazijama, ili je to bio Nenad Čanak? Da li sam ja optuživao članove DS da su išli kod Spasojevića na rođendan ili je to učinio Nebojša Čović na TV Košavi? Da li sam ja govorio da Milošević treba da ode po rumunskom scenariju, ili je to govorila Vesna Pešić? U Srbiji se snaga opozicionog političara meri prkosom koji iskazuje prema vlasti. Kad bi nas zabranjivali ili nam sudili za reči koje smo izgovorili, ko bi se onda bavio politikom?
      
       Javnost nije lepo primila što se jedino Srpska radikalna stranka od parlamentarnih stranaka nije pojavila na sahrani premijera.
       - Nemamo nikakve veze sa ubistvom Zorana Đinđića, ali nismo licemeri. Mi smo bili politički suparnici, uopšte se nismo voleli. DOS je naneo veliko zlo Srbiji, a izdejstvovali su i hašku optužnicu protiv Vojislava Šešelja.
      
       Šta ako na kraju vaša stranka ipak bude zabranjena?
       - Vojislav Šešelj je samo pre nekoliko meseci dobio milion i osamdeset hiljada glasova. Kad je sadašnja vlast palila Beograd, niko nije zabranjivao, kad su prizivali samo još sedam dana bombardovanja kako bi se smenila vlast, niko ih nije zabranjivao, kad su finansirani iz inostranstva, niko ih nije zabranjivao. Časnije je izgubiti vlast nego zabraniti opoziciju.
      
       TOMISLAV NIKOLIĆ,
       predsednik SRS-a


      
Drugi su pričali o krvavom proleću

Do predsednika SSJ Borislava Pelevića ovih dana bilo je nemoguće doći. Osim na mobilni, niko se nije javljao ni na stranački telefon.
      
       Kako komentarišete potencijalnu zabranu vaše stranke?
       - Nema elemenata za takvu zabranu. Nijednim potezom nismo napravili grešku, demokratski smo se ponašali. To se može videti ako čitate stenograme, nismo pozivali građane na “krvavo proleće”. U Skupštini smo glasali za Zakon o suzbijanju kriminala. Ničim nismo doprineli da se ova tragedija desi.
      
       Počasna predsednica vaše stranke, Svetlana Ražnatović je uhapšena. Mislite li da je to normalno?
       - Ništa ne mogu da komentarišem dok ne čujemo zvanični izveštaj istražnog sudije.
      
       Imate li bilo kakvu informaciju više?
       - Ne. Poslednji put sam je video pre nekoliko meseci.
      
       Legija je bio jedan od najboljih Arkanovih prijatelja?
       - Ja sam ga video dva puta u životu. Nikad nismo razgovarali, o njegovim planovima ništa nisam znao. Moja televizija (Palma plus) snimila ga je kada je po zadatku bio na jugu Srbije.
      
       Vaš visoki funkcioner Dragiša Binić bio je uhapšen posle premijerovog ubistva i kaže se da je pušten jer se pozvao na poslanički imunitet.
       - Nije se pozvao na poslanički imunitet. Uhapsili su ga u njegovom kafiću u Kruševcu. Bez ikakvog obrazloženja su ga priveli i zadržali dva sata. Onda su ga pustili.
      
       DRAGAN MARKOVIĆ PALMA,
       zamenik predsednika SSJ-a


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu