NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Nepodobna Aleksis

U vreme kada je prvi put prikazana, “Dinastija” je bila megapopularna ali i politički sporna, omogućila je medijsku promociju Karađorđevića, a na osnovu nje je nastala cela industrija

      Nikada do sada najava reprize neke serije nije primljena sa toliko topline. Karingtonovi su dočekani kao stari prijatelji koje dugo nismo videli. Tokom osamdesetih godina u bilo kom selu od Vardara do Triglava bilo je dovoljno reći Kristl, Blejk ili Aleksis i svi bi znali o kome je reč. Današnji televizijski producenti mogu samo da sanjaju o gledanosti koju je imala ova serija. Istraživači su zabeležili da je ponedeljkom u 22 00 časa, kada je emitovana “Dinastija” televizor bio uključen u 84 odsto domaćinstava, a samo četiri odsto, od dvadeset i dva miliona tadašnjih Jugoslovena, nije znalo ko su Karingtonovi. Na osnovu “Dinastije” nastala je cela industrija, od privezaka za ključeve preko haljina i nameštaja do foto-romana koji su prepričavali nove epizode.
       Ipak, “Dinastija” se na tadašnjoj televiziji pojavila uz veliki otpor, a njeno dalje emitovanje je više puta dovođeno u pitanje.
       Seriju je za prikazivanje otkupila tadašnja Radio Televizija Beograd. Po pravilima Jugoslovenske radio-televizije čija je članica ona bila, svaka televizija imala je slobodu da otkupi šta želi a ostale televizije su potom preuzimale seriju i u zavisnosti od broja pretplatnika participirale u sumi koja je plaćena za televizijska prava.
       Ljubomir Radičević bio je urednik Filmskog programa TVB i obilazeći televizijske festivale shvatio je da su serije tipa “Dinastije” i “Dalasa” veoma gledane u svetu i pomislio da bi i našim gledaocima trebalo ponuditi takvu seriju.
       “Kada je serija otkupljena, urednici u Zagrebu i Ljubljani kazali su da oni ne žele da je prikazuju, jer bi to bio ustupak kiču i amerikanizaciji. S pričom o amerikanizaciji sam već imao iskustva kada sam režirao film ‘Ljubav i moda’ koji je proglašen ‘američkim’ i od bunkera ga je spasilo samo to što ga je video Broz koji je rekao da u filmu ima lepih žena i pesama i da mu se baš dopada. Oko ‘Dinastije’ nastala je tipična rasprava onog vremena u koju su se na kraju uključile ideološke komisije koje su smatrale da oko svega ipak ne treba dizati mnogo buke i tako je odlučeno da se serija prikaže”, priseća se Radičević.
       Vest o problemima u vezi sa prikazivanjem “Dinastije” dospela je u štampu. Kada je objavljeno da će serija, ipak, biti prikazana, publika je želela da vidi o čemu se radi. Bilo je to nešto dotad neviđeno i svako je pronašao nešto što ga zanima: lepe žene, privlačne muškarce, raskošne haljine, skupa kola i ogromne kuće u kojima se odvijala priča puna neočekivanih obrta.
       Prema rečima Mire Otašević koja je tad bila resorni urednik u redakciji igranog programa serija je i bila otkupljena sa ciljem da publiku upozna s nečim novim.
       “Morala sam da se odlučim između ‘Dalasa’ i ‘Dinastije’. Smatrala sam da je ‘Dinastija’ urbanija i da će njena priča biti bliža našim gledaocima od sudbine teksaških rančera kojima se bavio ‘Dalas’. Naš cilj bio je da prikažemo tipičnu komercijalnu seriju jer smo smatrali da publika treba da se upozna i sa takvim programima. Kao dramaturg smatrala sam da će serija biti zanimljiva i stručnjacima jer iako nema umetničke pretenzije, ona je bila dobar zanatski proizvod”, kaže Mira Otašević.
       Ibrahim Hadžić, tadašnji urednik kulturnog programa TVB rekao je za NIN da je po odredbama ugovora bilo predviđeno da se otkupi 100 epizoda, ali da u to niko nije poverovao.
       Jedan od razloga za nevericu bilo je iskustvo sa “Gradićem Pejtonom” čije je emitovanje prekinuto iz ideoloških razloga tako da nacija nikada nije saznala šta se dogodilo s Beti a kada je početkom devedesetih TV Novi Sad počela sa reprizom sankcije su sprečile otkup ključnih epizoda. Novinska dokumentacija pokazuje da je kad god bi se saznalo da se istanjila zaliha otkupljenih epizoda počinjala poplava novinskih članaka u kojima je isticano da “narod želi da gleda ‘Dinastiju’”.
       U kampanju za prikazivanje “Dinastije” uključivala su se i najveća novinarska pera onoga doba. Tanja Torbarina je u zagrebačkom “Danasu” pisala: “Ukidanje ‘Dinastije’ bilo bi ukidanje glasa naroda. S druge strane, mislim da je ova TV serija još jedina naša veza sa svetom. Naprosto, pomoću ove serije, još se jednim noktom držimo za zapad. Dinastija nije nikakva politička opasnost za našu državu jer je naš socijalizam mnogo jači”, a Branka Otašević je smatrala da “neki prigovori o moralno-političkoj nepodobnosti ‘Dinastije’ jednostavno ne stoje”. Bogdan Tirnanić smatrao je seriju opasnom jer “ona upozorava da se radom mogu steći izvesna bogatstva, što je čista laž sa stanovišta našeg iskustva”.
       Prikazivanje “Dinastije” otežavali su i njeni američki producenti. Šuškanje o tome da se u SAD prikazuju epizode u kojima jedan lik tumači glumica koja je potomak Karađorđevića potvrdio je Goran Milić, tadašnji dopisnik TVB u Americi koji je u prilogu emitovanom u “Dnevniku” rekao da lik Amande tumači Ketrin Oksenberg, unuka kneza Pavla. Polemika o tome da li treba emitovati seriju u kojoj “glumi Karađorđevićeve” okončana je konstatacijom da su Karađorđevići prošlost.
       Komisija CK SK Makedonije zahtevala je da se serija ukine, ali je ustuknula pred razgnevljenim Makedonkama.
       “Dinastija” je na kraju bila prikazana u celosti i to je ono što joj daje značaj u istoriji naših srpskih medija. Ona je bila prvi televizijski proizvod koji je na ekrane došao uprkos protivljenju “struktura” i na njoj opstao samo zbog podrške gledalaca.
       Tokom vremena publika se zasitila “Dinastije” a i scenaristi su izmišljali sve neverovatnije zaplete. Svojevremeno je kružila šala da u poslednjoj epizodi Blejk saznaje da je sam sebi otac.
      
       VLADAN STOŠIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu