NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Za koga navijaju

Neša Rilak, jedan od vođa “Grobara 1970”, tvrdi da je Jug politički neobojen i da se kliče samo “Partizanu” i majci Srbiji

      Prema teoriji dr Neleta Karajlića, kod nas mogu se menjati žene, ideali, političke partije, ali nikad ne sme klub za koji se navija. To je svetinja.
       “Partizan” ove godine, pored sigurne titule prvaka u fudbalu, ima i dva kluba najvatrenijih navijača. To su “Grobari 1970”, klupskim strukturama bliski, i buntovnici koji sebe nazivaju navijački pokret “Grobari - južni front”. Ova dva tabora, ne samo da ne sarađuju već su u vrlo lošim, gotovo neprijateljskim odnosima.
       “Imamo različite poglede na navijanje. Mi smo želeli jake ‘grobare’, najjači navijački pokret na ovim prostorima, a oni ličnu korist, stanove i automobile. Mi smo navijači ‘Partizana’, a oni su privatni navijači Uprave kluba”, objašnjava jedan od vođa južnog fronta, koji izbegava da kaže ime ili nadimak, jer “vanredno je stanje, policiji je sve dozvoljeno”.
       Nenad-Neša Rilak, jedan od prvih “među jednakima” “Grobara 1970” otvoreno objašnjava: “I mi smo uveli demokratiju, više nemamo vođu u klasičnom smislu nego se nas nekolicina dogovaramo o svemu.” Kaže: Ko god se oseća navijačem Partizana, taj je “grobar”, a 90 odsto onih koji sebe tako nazivaju, pripadaju grupi ‘Grobari 1970’. “Te priče da smo plaćeni navijači plasiraju neki razmaženi klinci koji nemaju poštovanja ni prema ocu i majci kod kuće a kamoli prema nekome na stadionu. Oni ne mogu da shvate da mora da postoji neko uzajamno poštovanje, da ako te klub ispoštuje, ako ti plati kartu i odlazak na gostovanje, nije red da ga pljuješ. Pa oni pljuju legende kao što su Danilović i Divac a da nije njih, mi bismo se raspali. Oni to ne razumeju.”
       Neša ima 29 godina a pored desetak veterana, njegovih ispisnika, na Jugu se skuplja uglavnom mlađa ekipa, od 15, 16 do 20 godina. Kaže da mu najviše smetaju predrasude o navijačima kao propalicama i narkomanima jer su one daleko od istine. “Među nama ima narkomana kako što njih ima i među ljudima koji posećuju pozorišta. Mi imamo ljude svih struktura, od srednjoškolaca, kojih je najviše jer je njima sad to najinteresantnije, do studenata, visokoobrazovanih ljudi, profesora, direktora osnovnih škola. I sve nas spaja ljubav prema ‘Partizanu’.” On kaže da mu je i krv crno-bela i da zna da i kad bude imao 70 godina, neće moći bez “Partizana”.
       “Partizan” je, pored dominacije u fudbalu, od komšija iz Ljutice Bogdana, sa uvođenjem vanrednog stanja, preuzeo i još jednu titulu. Titulu kluba sa najnezgodnijim navijačima. Bar iz vizure vlasti.
       “Tu priču da se vlast plaši navijača ‘Partizana’ guraju i njome se ponose najviđeniji članovi grupe koja sebe naziva ‘Grobari 1970’ a koji su pripadnici Srpske radikalne stranke. Oni nastoje da svoje mišljenje nametnu svim ‘grobarima’, da ceo Jug bude radikalski, što nikada neće postići” - kaže momak iz južnog fronta. Nenad Rilak tvrdi da je prejako reći da se vlast plaši navijača “Partizana”. “Kao što Sloba nije voleo da uveče kad uključi televizor čuje skandiranje protiv sebe, tako i ovi sada ne žele nešto slično i na tome se taj ‘strah’ završava. Mi nismo politički opredeljeni i za nas postoji samo ‘Partizan’ i majka Srbija.” Neša za sebe kaže da je srpski nacionalista i desničar koji se odavno razočarao u sve političare (“Tamo 1991, 1992. bio sam za Vuka, ali, brate, sada me niko ne zanima.” Kaže da slično razmišljaju i ostali viđeniji momci sa južne tribine. “Koliko radikala ima kod nas toliko ih ima i na Severu. Ništa više. Te priče o radikalskom Jugu su samo još jedan od pokušaja da se na navijačima zgrnu jeftini politički poeni.”
       Neša sa gnušanjem odbacuje optužbe da je njegova navijačka grupa pripremala nekakvo nedolično skandiranje pokojnom premijeru na odloženom košarkaškom derbiju. “To je notorna glupost. Da se bilo šta pripremalo, ja bih znao. Među nama ima mnogo onih koji se nisu slagali sa njegovom politikom ali, bre, mi smo Srbi, pravoslavci, i niko od nas tako nešto sada ne bi uradio. O pokojniku sve najlepše.”
       “Frontovci” strepe od vanrednog stanja i kažu: “Za najmanju sitnicu i na stadionu i van njega mogu da nas uhapse, da nam rade šta hoće. A ove plaćenike baš briga. Štiti ih klub a dobri su i sa policijom”.
       “Niko od nas nije kriminalac, zašto bi nam smetalo vanredno stanje?” - pita Neša, koji priznaje da ima odličnu saradnju pre svega sa košarkaškim i rukometnim klubom. Kaže da ih Moma Mandić (predsednik RK “Partizan”) uvek zove na proslave a da, isto čini, od kad je na čelu košarkaškog kluba i Danilović. “Da se razumemo, nije nama do ića i pića ali je red da te pozovu na proslavu kad se uzme titula. Jer, to je gest pažnje, znak da te tretiraju kao čoveka, a ne kao govedo. To fudbalski klub nikad nije uradio.”
       Niko od “grobara”, i jednih i drugih, potvrđuju se Neletove reči, sigurno neće promeniti klub za koji navija. Još kad u drugim stvarima ne bi imali sklonosti ka promenama mnogi bi mirno spavali.
      
       GORISLAV PAPIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu