NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Kuda “lete” ptice Srbije

Zarade krijumčara ptica često su ravne, zaradama krijumčara droge tvrdi Aleksandra Tadić, predsednica Društva za zaštitu divljih ptica

      Prošlo je godinu i po dana od afere nazvane “balkanske ptice” (vidite okvir), u kojoj je ubijeno 12 tona ptica, uglavnom retkih i zakonom zaštićenih, a svi počinioci još nisu pronađeni, a kamoli kažnjeni. Da ovaj slučaj nije jedini, iako je najupečatljiviji, potvrđuju ne samo aktivisti Društva za zaštitu divljih ptica Jugoslavije, već i republički MUP, tvrdeći da nelegalni lov i šverc zaštićenim ptičijim vrstama kod nas nije retka pojava. U MUP-u se, međutim, hvale akcijom u kojoj su uhapšeni Italijan Stefan Moro (ustrelio 267 prepelica), Ivan Borovac, direktor somborskog preduzeća “Lube Ju” i Lajoš Sedlak, predsednik lovačkog udruženja “Panonija” iz Stare Moravice, inače, organizatori ovog lova.
       Ali, Društvo za zaštitu divljih ptica Jugoslavije, očigledno nezadovoljno kompletnošću istrage i smatrajući da je neophodno uhapsiti aktere i mnogih drugih “afera”, sprovelo je svoju. I utvrdilo: u Srbiji postoje kriminalne grupe, vrlo organizovane, koje se bave nelegalnim lovom i švercom zaštićenih ptičijih vrsta. Da sve bude još gore, kažu, neki od članova “ove kriminalne organizacije” grupisani su oko raznih legalnih ili ilegalnih udruženja - odgajivača egzotičnih ptica, lovačkih udruženja, “sokolara”... A jedan od njih je, kako navode, čak i pripravnik za sudiju Saveza organizacija za odgoj ptica Jugoslavije. Osim ovih “uopštenih” tvrdnji, Društvo poseduje i konkretne: “Imamo spisak osoba koje se bave ovim kriminalnim radnjama, dokumentaciju i snimke razgovora naših aktivista sa kriminalcima u kojima oni govore šta rade, kako hvataju ptice, koliko koštaju ‘na veliko’, a koliko ‘na malo’”, tvrde aktivisti Društva.
       Sve podatke Društvo je prosledilo MUP-u. Dragoslav Podvinski, inspektor u Upravi kriminalističke policije, potvrđuje da je MUP dobio snimke razgovora, slike sa zaštićenim pticama, zatočenim u kavezima, kao i spisak 20 osoba osumnjičenih za nelegalni lov. I dok u Društvu smatraju da je to, barem donekle, dovoljno da bi se uhapsili krivci, Podvinski navodi da su policiji i pored toga ruke vezane. “Snimak razgovora ne možemo da upotrebimo kao dokazni materijal. Slike, takođe, same po sebi ne znače mnogo. Zašto onaj ko je video i slikao ptice u kavezu nije odmah pozvao policiju?” Vrlo često, navodi Podvinski, policija pokrene krivičnu prijavu i dostavlja je tužilaštvu, koje bi trebalo da pokrene krivični postupak. “Naš zadatak je da otkrijemo, uhvatimo, dokažemo i ‘prijavimo’ tužilaštvu neku nelegalnu radnju. Time se završava naš posao. Šta se dalje dešava i zašto tužilaštvo ne reaguje, sasvim je drugo pitanje.”
       Inače, zarade krijumčara ptica često su ravne, kako navodi Aleksandra Tadić, predsednica Društva, zaradama krijumčara droge. Cena ptice pevačice, kada se prodaje na veliko, po komadu je oko tri evra. A zebe, štiglici, slavuji, kosovi... dok stignu do krajnjih kupaca širom Evrope, mogu da dostignu cenu i od 100, 200 evra. Ptice grabljivice, kao što su sokolovi i orlovi, na posebnoj su ceni. Bogati Arapi, koji su najčešći kupci grabljivica, spremni su da plate i do 60 000 evra po komadu. Naši ih prodaju za deset do dvadeset hiljada evra.
       Prava poslastica za uzgajivače ptica su takozvani bastardi. Dobijaju se ukrštanjem sa kanarincem ili sa nekom drugom egzotičnom pticom, pa ako je cena “obične” ptice dva ili tri evra, ona koja će biti podvrgnuta “bastardiranju” vredi čak 70 evra. “Nastrani kolekcionari prave od ptica mutante koji mogu da budu opasni, da naprave probleme u prirodnoj ravnoteži i čistoti vrsta. To bi bilo kao kada bi neki nastrani naučnik ‘ukrstio’ čoveka i majmuna”, kaže Aleksandra Tadić. A priprema za bastardiranje podrazumeva da se obična ptica drži u kavezu dve, tri godine. Posle toga ukršta se sa pticom druge vrste i tako se dobijaju mutanti. Ponekad se vrši veštačka oplodnja, a ponekad se pticama, onim većim, daju sredstva koja menjaju rad njihovih hormona, pa ptica “pristaje” na odnos s pticom druge vrste.
       Načini hvatanja divljih ptica su raznoliki. One manje hvataju se lepkom (prilikom odvajanja često im se, recimo, iščupa noga), mrežama ili pomoću “vabilica”, odnosno lokera. Vabilica je ptica u kavezu koja svojom pesmom privlači druge ili ptica nabijena na granu, koja svojim bojama mami druge. Način hvatanja ptica grabljivica, navodi Tadić, još je monstruozniji. Malom sokolu, najčešće vetruški, lovci iskopaju oči. Pošto tako slep može samo da balansira iznad zemlje, druge, veće i često retke ptice grabljivice sleću do njega, “misleći” da je uhvatio plen, pa tako postaju laka meta za lovce.
       Članovi Društva, međutim, naročito su ogorčeni na Ministarstvo za zaštitu prirodnih bogatstava i prirodne sredine. “Bili smo iznenađeni kada smo čuli da je veliki broj članova društva za odgoj ptica, a koji se bave nelegalnim lovom i prodajom divljih ptica, bio pozvan da prisustvuje raspravi o predlogu za novi zakon o zaštiti prirodne sredine, koja je bila organizovana 13. decembra 2002”, navodi Tadić. Anđelka Mihajlov, ministarka za zaštitu prirodnih bogatstava i životne sredine, ne poriče da su ljudi koji su osumnjičeni za nelegalni lov zaista prisustvovali sednici. Prema njenim rečima, na poziv Odbora za zaštitu životne sredine Skupštine Srbije, sednici su prisustvovali ljudi iz 33 nevladine organizacije. “To je bila javna prezentacija predloga zakona o zaštiti životne sredine. Na sednicu su pozvani svi registrovani, a nevolja je u tome što u registru ne postoje podaci o delatnostima svih organizacija. Ta greška će u budućnosti biti ispravljena, jer će se voditi računa i o njihovim delatnostima”, navodi Mihajlov. Optužbe Društva za zaštitu divljih ptica Jugoslavije ne ostaju, međutim, samo na tome. Jer, “kriminalci su pokrenuli inicijativu kod Ministarstva za zaštitu prirodne sredine i preko određenih skupštinskih kanala za ‘legalizaciju’ hvatanja i držanja u zarobljeništvu zaštićenih ptica. A neki su dobili i čvrsta obećanja da će im biti izdata dozvola za bastardiranje”, ogorčena je Aleksandra Tadić. I nastavlja s optužbama. “Sve ovo bi moglo da bude uzaludni pokušaj da se kriminalne radnje ozakone da se ne zna da novi zakon treba da prati i nova uredba o zaštiti prirodnih retkosti, koja se ‘fantomski’ priprema već duže vreme, a koja treba da bude donesena odlukom vlade bez skupštinske procedure. Ova uredba bi ovlastila Zavod za zaštitu prirode da izdaje dozvole za promet, držanje u zarobljeništvu i odgoj zaštićenih ptičijih vrsta. Sve postaje još mnogo ozbiljnije kad se zna da pojedini službenici ovog Zavoda uopšte ne kriju svoje ‘prijateljske’ odnose s kriminalcima u ovoj oblasti.” Ministarka Mihajlov, međutim, tvrdi da na osnovu nove uredbe, kada bude usvojena, neće moći da se izdaju dozvole za držanje ili lov divljih ptica. “Uredba je podzakonski akt. A zakon striktno zabranjuje takve delatnosti.” Novi zakon, tvrdi Mihajlov, biće bolji od sadašnjeg, jer će posle utvrđivanja nelegalnog lova, inspekcija moći i da oduzme zaplenjene ptice, što do sada nije bio slučaj.
       U Društvu za zaštitu divljih ptica Jugoslavije smatraju da je rešenje u uvođenju zelene policije, koja postoji u mnogim evropskim zemljama. Podvinski kaže da je o tome razgovarano i u Vladi Srbije, ali da trenutno ne postoje uslovi za njeno uvođenje. “Stav MUP-a je da takva ekološka policija treba da postoji. Dok se ne oformi, trebalo bi da se uspostavi služba koja bi se bavila samo zaštitom životne sredine, biljnim i životinjskim vrstama.”
       Nemar države ili ne, reći će u Društvu za zaštitu divljih ptica, posledice organizovanog kriminala u ovoj oblasti su zastrašujuće. Jer, prema procenama ovog društva, u poslednjih deset godina ne postoji nijedna ptičija vrsta na našem području sa populacijom u porastu. Svega nekoliko vrsta je iste populacije, a najvećem broju vrsta populacija drastično opada. Neke su i pred istrebljenjem. “Ako se ovog trenutka ništa ne preduzme, veliki broj vrsta za deset godina uopšte neće postojati”, tvrdi Tadić. Ona navodi i podatak da od 1000 uhvaćenih, živih ptica, polovina odmah ugine, a posle nedelju dana zarobljeništva još pola. A budući da se divlje ptice izvoze u mnogo većem broju, jasno je koliko se ptica, zarad tog “zadovoljstva” uništi.
      
       DRAGANA MATIĆ
      
O ubijanju i smislu života

Dr Javor Rašajski, direktor Gradskog muzeja u Vršcu, ornitolog, slikar i autor knjige “Ptice Srbije”, za NIN kaže da sa svim činjenicama u vezi sa ilegalnim lovom nije do kraja upoznat ali naglašava da je u pitanju raširena i opštepoznata pojava. “Ubijanje zaštićenih vrsta ptica kao i lovnih vrsta van sezone je uobičajena u oblasti Vršačkih planina, Deliblatske peščare i Dunava - od Dubovca do rumunske granice. Zimus je, na primer, ubijeno šest velikih labudova kod Banatske Palanke, u Labudovom oknu. U ovakvom lovu učestvuju i domaći lovci, ali su italijanski opštepoznati po tome što “tuku” redom sve što leti: od vrana, gusaka, golubova, vrabaca, pa do zaštićenih vrsta kao što su severni drozdovi koji su ove godine ubijeni u velikom broju. Da li su neke od tih ptica retke ili zaštićene, Italijani niti znaju niti ih to zanima.”
       Rašajski kaže da nikada nije video da je neko od ovih veselnika sklonih puškaranju na retke i zaštićene vrste ikada odgovarao, a da je u pitanju krajnje morbidna rabota, pokazuje i to šta se radi sa ubijenim pticama: “Apsolutno ništa, to se baci. Bitno je da se puca u sve što leti, njih vodi samo strast ka ubijanju. Kakva je logika u pitanju pokazuje i primer jednog koji je iz čistog hobija, vazdušnom puškom, ubio dvadeset vrabaca, senica i zeba. Kada sam ga pitao zašto to radi, on mi je kratko odgovorio: ‘A što da živi?’”. Pitanje filozofsko, nema šta.
      
       JELENA VUKOTIĆ


      
Svraka na meniju

Najveći pomor ptica na teritoriji naše zemlje dogodio se pre godinu i po dana. U noći između 16. i 17. novembra 2001, na italijanskoj granici, posle dužeg praćenja tokova šverca lovinom, to jest pticama, otkrivena je hladnjača u kojoj je nađeno 120 702 ptice, ukupne težine 12 tona. Procene su da je tovar ptica bio vredan oko milion evra.
       Prema procenama ornitologa, u zaplenjenom tovaru je bilo 83 vrste ptica. Pronađeno je oko 40 000 prepelica, 1 500 divljih pataka, 390 fazana i drugih, zvanično lovnih ptica. Međutim, najveći deo činile su zakonom zaštićene ptice: 20 vrsta se kod nas viđaju samo tokom preletanja ili u toku zimovanja, a 33 vrste iz tovara su bile na listi prirodnih retkosti, kao što su patka čegrtuša, vivak, šljukica, pčelarica, kratkoprsta ševa... Među balkanskim pticama, koje su, inače, trebalo da završe u luksuznim italijanskim restoranima, bile su i laste, poljski vrapci, zebe, a nađena je čak i jedna svraka.
       Inače, za ovo krivično delo, prema našem zakonu, sleduje zatvorska kazna do tri godine, a zastarelost nastupa za tri do šest godina od dana izvršenja krivičnog dela.
      


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu