NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Možemo još bolje

Rukovodstvo opštine Inđija pokazalo je da mladost i nedovoljno iskustvo ne moraju da budu hendikep. Naprotiv

      Goran Ješić običan je mladi čovek sa ponešto neobičnim radnim mestom - već dve i po godine nalazi se na mestu predsednika Skupštine opštine Inđija. Na ovu poziciju došao je posle lokalnih izbora u septembru 2000, kada je imao samo 26 godina. Od tada, pa do danas, u Inđiji se mnogo toga promenilo.
       - Kao i u svim lokalnim samoupravama u Srbiji, situacija u našoj opštini bila je katastrofalna. Javna komunalna preduzeća i opštinske institucije zatekli smo u izuzetno lošem stanju, krovovi škola su prokišnjavali a većina fiskulturnih sala nije bila u upotrebi. Hitna služba koja opslužuje šezdeset hiljada stanovnika nije imala vozilo za hitne intervencije, zbog čijeg smo nedostatka izgubili živote nekoliko sugrađana. Pored toga, sretali smo se sa gotovo nepremostivim problemima kao što su nedostatak šećera za predškolsku ustanovu ili nedostatak energenata za bolnicu, Dom zdravlja i škole.
       Jednostavno, sve je bilo u vrlo lošem stanju i nismo znali odakle da počnemo. Međutim, o tom vremenu ne volim mnogo da pričam, iz prostog razloga što nakon svega što smo uradili i nakon vremenske distance od skoro tri godine, građanima danas sve to izgleda kao politička propaganda.
      
       Šta je u prvom trenutku bilo najprioritetnije?
       - Prioriteti su bili da na bilo koji način preživimo zimu i obezbedimo kakvo-takvo funkcionisanje grada. Očekivanja su bila velika, a naše ingerencije i sredstva sa kojima smo raspolagali minimalni.
       Kada smo to odradili, sledeći zadatak bio nam je da sagledamo sve nedostatke u opštini, da procenimo stanje u javnim servisima i da napravimo strategiju rešavanja svih tih problema. Nakon svega što je urađeno, danas nam je prioritet oživljavanje privrede u Inđiji. Naša opština, koja je pre petnaestak godina važila za najjači centar male privrede u regionu, trenutno na birou ima oko pet hiljada nezaposlenih i to je glavni problem koji ćemo mi pokušati da rešimo otvaranjem novih fabrika, što u bescarinskoj, što u našoj industrijskoj zoni, gde bi po našim procenama posao trebalo da nađe veliki broj nezaposlenih građana.
      
       Uporedo s radom na ostvarivanju ovih planova teče i reforma opštinske administracije. Kako se to odvija?
       - Prve godine stajali smo u mestu i ništa nismo uspeli da završimo, a razlog tome bili su pre svega loša politička situacija i loš sastav Izvršnog odbora. Te godine gotovo da nije bilo nikakve želje za promenama i reformama. Srećom, vrlo brzo smo uvideli da sa takvim sastavom Izvršnog odbora, kao i lošom atmosferom, nećemo ništa postići. Rešili smo da stvari drastično izmenimo.
       Izabran je novi predsednik Izvršnog odbora, gospodin Siniša Filipović, sa kojim je značajno unapređen i ubrzan proces donošenja odluka. U proces edukacije uključili smo veliki broj mladih ljudi iz različitih oblasti, mnoge od njih smo poslali na studijska putovanja, edukacije, razne seminare i vrlo brzo dobili jedan širi front ljudi spremnih da prvo menjaju svoje navike, a zatim i okolinu oko sebe.
       Tada smo počeli da sagledavamo prve rezultate svog rada. Veoma smo zadovoljni procesom reforme opštinske administracije, naročito pojedinih odeljenja. Pored toga, mnogo smo se angažovali na vidljivim stvarima kao što su rekonstrukcija škola, Doma zdravlja, opremanje komunalnih službi, ali i službi koje nisu u ingerenciji lokalnih vlasti a bez kojih grad ne može: policija, vatrogasna služba i služba hitne pomoći.
       Spojili smo, zapravo, dve teško spojive stvari, one politički nevidljive kao što je rad s ljudima i vrlo vidljive koje se lako politički promovišu a to su izgradnja pozorišta, novih puteva i ulica, otvaranje novih privrednih objekata i slično.
       Ono čime smo najmanje zadovoljni jeste proces reformi u javnim preduzećima. Tu se nismo puno pomerili.
      
       Promene ne idu bez otpora...
       - Kao što sam već rekao, u samom početku nije bilo velike želje za promenom i novim načinom rada. Međutim, vremenom, uz veliki broj edukacija koje smo organizovali za zaposlene u opštinskoj upravi, stvar je počela lagano da se menja. Kroz čitav taj proces izdvojila se jedna grupa radnika spremnih da prihvate novi način komunikacije i odnosa sa građanima. Sada je to najbolji deo radnika uprave i oni su naše zajedničko ogledalo.
      
       Građanima Inđije, pretpostavljamo, novosti ovog tipa ne smetaju?
       - U ljudskoj je prirodi da se vrlo brzo navikne na bolje životne okolnosti. Neke stvari, koje su bile gotovo nezamislive pre godinu ili dve, sada su svakodnevica. Građani su uglavnom vrlo pozitivno reagovali na sve novine u funkcionisanju lokalnih vlasti, pošto su gotovo sve i sprovođene uz prethodne konsultacije sa njima. U početku su bili malo zbunjeni brzinom kojom su se stvari u opštini odvijale; međutim, dosad su se navikli na našu brzinu i operativnost i prilično su zadovoljni uslugama koje im pružamo. Dali smo im priliku da osete da su deo Evrope i oni to umeju da cene.
      
       Kada je već o Evropi reč, ostvarili ste veoma dobre veze sa donatorima iz Evropske unije, ali i iz SAD?
       - U Inđiju je u periodu od 2001. godine do danas stigao oko milion evra različitih vrsta donacija, od finansijskih, do donacija u komunalnim vozilima i opremi, uz pomoć kojih smo prevazišli velike probleme u prve dve godine našeg rada.
       Moj posao je tu bio samo ostvarivanje kontakta. Bez tima ljudi koji rade zajedno sa mnom, ne bi bilo ništa od toga. Ključ našeg uspeha je, zapravo, u tim mladim ljudima koji su, rešeni da život u gradu podignu na jedan evropski nivo, na sebe preuzeli veliku odgovornost uhvativši se u koštac sa ogromnim problemima koji su ih dočekali, i počeli da ih rešavaju velikom brzinom. Iz tog razloga su zasluge i njihove koliko i moje.
      
       Vi ste najmlađi gradonačelnik u Srbiji, a verovatno i u Evropi. Koliko ste imali problema zbog toga?
       - Moj najveći problem bilo je upravo to što sam predsednik opštine postao sa samo 26 godina. Pored generacijskog nerazumevanja, postojao je i objektivni problem u komunikaciji sa tadašnjim saradnicima. Oni nisu govorili strane jezike, koristili računare, e-mail i sve ostalo što je neophodno ako želite da brzo i kvalitetno funkcionišete u 21. veku. Morao sam zbog toga da pronađem kvalitetnije saradnike, a sticajem okolnosti to su sve moji vršnjaci. Sada više nemamo onih problema, jer su ti ljudi svojim radom opravdali moje poverenje.
      
       Na kraju, šta smatrate najvećim uspehom koji je vaša uprava u Inđiji postigla do danas?
       - Pre svega, to što smo uspeli da spojimo dve gotovo nespojive stvari. Uporedo smo radili na vidljivim projektima i njima unapredili život građana, a uspeli smo da uradimo dosta i na planu reformi u samim ljudima, a to je deo koji političari često zaboravljaju pošto nije upotrebljiv za politički marketing.
       Reforme u glavama ljudi i svest da stvari i u Srbiji mogu biti bolje, ako se svi potrudimo u domenu ličnih kvaliteta i moći, mnogo su značajnije nego jednostavna izgradnja infrastrukture.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu