NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Američki tamburaši

Danilo Janić

      Za većinu njihove sadašnje publike - objašnjenje: izgovara se svee-rdže, sa zarolanim r. O čemu je reč? O bendu “Sviraj” iz Stiltona, Pensilvanija, a u kome pevaju, sviraju i uživaju Amerikanci poreklom iz stare Jugoslavije. R.E. Lopatić (Hrvat, Slovenac), Leni Tepsić (Srbin, Hrvat) i Danilo Janić (Srbin) odavno se poznaju, druže i sva trojica bave muzikom više od 20 godina. Da se formalno okupe, rešili su 1988. godine i od tada nastupaju širom Sjedinjenih Država, od svadbi pripadnika ove tri etničke zajednice, preko, recimo, centra “Napredak” (baš tako, na srpskom) u San Hozeu, do Biblioteke Kongresa SAD.
       Učestvovali su i na brojnim festivalima, naročito na onim koji neguju, kako je oni zovu, tamburica muziku (čak postoji i Asocijacija tamburica u Americi), ali i tzv. Balkan jam, šta god pod njim podrazumevali. Izdali su četiri albuma, na repertoaru su i Ajde Jano, Niška banja, Jovano, Jovanke, Ne klepeći nanulama, Proplakala Zumbul Ajša, Ramo, Ramo, Fato mori, O, Jelo, Jelo, Đelem, đelem, Zapevala sojka ptica... Na poslednjem duplom CD izdanju s koncerta u Filadelfiji specijalni gost je i Zvonko Bogdan.
       “Sviraj” su prvo svirali za naše ljude, za Balkance, da bi zatim proširili publiku i na ostale Amerikance, ili na cake eaters (one koji jedu torte, kolače), kako, inače, neke od njih još zovu. Vođa grupe je dr Danilo Janić, pripadnik treće stiltonske generacije Srba, profesor na Univerzitetu u Delaveru. Peva, svira bugariju i, od svoje pete godine - harmoniku:
       - Ostali su prvo bili zbunjeni, zatečeni. Kasnije su nam se još kako pridružili, pošto su shvatili da mi tu muziku nosimo u srcu. Uostalom, prva reakcija neupućenih gotovo uvek je “Uau, pa vi se
       baš zabavljate na sceni!”
       Danilo (s prstom u čaši na fotografiji) priča za NIN, mešajući srpski i engleski, i o njihovom odnosu prema ratu u SFRJ:
       - U Stiltonu, gradu u kome su veoma jake srpska i hrvatska zajednica, i smisao za zajedništvo veoma je izražen. A mi smo svi strašno ponosni na naše etničke tradicije. Zato je etnička kultura kod nas izuzetno očuvana. Što se rata tiče, nikada, ali nikada nije bilo problema između Srba i Hrvata. Jedina naša poruka s bine u to vreme bila je da mi nismo pleme, odnosno plemena. Jer, tamburaši su uvek isti, sve vreme i svugde!
      
       A. V.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu