NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Dolar zasad neprikosnoven

Svetski rat je bio presudan za smenu britanske funte kao svetske rezervne valute dolarom, motivi koji nisu originalno ekonomski mogli bi na duži rok odlučiti o tome u kojoj će valuti rezerve držati centralne banke, privreda i stanovništvo

      Po obimu međunarodnih transakcija koje se u njemu obavljaju, evro je druga po snazi valuta u svetu. Prva je, kao što je poznato, američki dolar. Pozicija evra određena je ekonomskom snagom dvanaest zemalja koje su svoj monetarni suverenitet definitivno i u celini, računajući i tehničke aspekte, prenele na zajedničku centralnu banku. Time su one kompletirale jedinstvenu evro zonu (Evrolend) na čijoj teritoriji od preko dva miliona kvadratnih kilometara živi 300 miliona ljudi. Računato društvenim bruto proizvodom, Evrolend zaostaje za SAD za oko 20 odsto, ali je u prednosti u odnosu na Japan za oko 50 odsto. Po obimu međunarodne razmene, međutim, Evrolend je daleko ispred obe države.
       Prihvatanje evra kao međunarodnog sredstva plaćanja se, stoga, nikada nije dovodilo u pitanje. Ono što, međutim, zavređuje ozbiljnu analizu, a oko čega su mišljenja podeljena je: može li evro da postane vodeća valuta u deviznim rezervama centralnih banaka i na računima preduzeća i stanovništva?
       Odgovor na to pitanje zahteva znatno više od običnih statističkih poređenja aktuelnih makroekonomskih pokazatelja. Pozicija svake valute, pa i ove dve dominantne, zavisi od očekivanih kretanja pre svega društvenog proizvoda, izvoza i uvoza, kretanja u platnom bilansu, kao i kamatnih stopa i drugih determinanti međunarodnog finansijskog tržišta.
       U prognozama privredne aktivnosti SAD ima više optimizma. Posle kratkotrajne stagnacije u 2001. godini, američka privreda se oporavila, tako da je u 2002. godini iskazan rast društvenog proizvoda od 2,3 odsto naspram 0,8 odsto u Evrolendu. U tom pogledu, prednost je na strani dolara.
       Kretanja obima međunarodne trgovine naredna je značajna determinanta izbora rezervne valute, utoliko pre što se očekuje da će ona, u svetskim razmerama, u dve naredne godine da poraste za blizu jednu petinu. U toj oblasti, kao i u slučaju društvenog proizvoda, projekcije idu u prilog američkom dolaru. Već je rečeno da je po obimu međunarodne trgovine Evrolend ispred SAD. Međutim, očito je da sa prognoziranim rastućim deficitom tekućeg dela platnog bilansa od 5,1 odsto društvenog proizvoda u 2003. godini i 5,3 odsto u 2004. godini (naspram 4,9 odsto u 2002), privreda SAD pokazuje veću spremnost da se još intenzivnije uključi u međunarodne trgovinske tokove. Štaviše, veruje se da će potražnja za dolarima biti dovoljno velika da se ti rastući deficiti bez problema finansiraju. S druge strane, očekuje se da će zemlje Evrolenda zadržati svoju startnu poziciju i u platnom bilansu iskazati uobičajeni suficit od oko jednog procenta društvenog proizvoda.
       Najveći problem onih koji su se odlučivali da svoje investicije vezuju za američki dolar u prošlosti je bio rastući budžetski deficit SAD. Posle dužeg niza godina u 2001. godini je došlo do preokreta, pa je registrovano smanjenje učešća neto državnog zaduženja u društvenom proizvodu za pola procentnih poena. Taj trend je nastavljen i tokom 2002. i 2003. godine, sa padom od tri procentna poena godišnje. Projekcije inflacije takođe ne idu u prilog jačanja relativne pozicije evra. Procenjuje se da će rast cena u Evrolendu u ovoj i narednoj godini biti 1,9 odsto i 1,8 odsto prema 1,3 odsto u SAD.
       Pored toga što je snaga dolara određena time što je u najvećoj meri prisutan u međunarodnim plaćanjima, njegova pozicija je značajno opredeljena i obimom i strukturom međunarodnog finansijskog tržišta. U tom pogledu, njegovo preimućstvo u odnosu na evro je očito, budući da je obim američkih tržišta hartija od vrednosti dvostruko veći od obima odgovarajućih tržišta u Evrolendu. Ako se tome doda i da se tokom 2003. i 2004. godine očekuje gotovo izjednačavanje kratkoročnih kamatnih stopa (1,6 i 3,4 odsto na tromesečne evrodolare u SAD i 3 i 3,6 odsto na koliko se procenjuju tromesečne međubankarske stope u Evrolendu) razloga za očekivanje promena na relaciji evro-dolar, kao rezervnih valuta, nema.
       Toliko što se tiče aktuelnog stanja i procena makroekonomskih performansi u skorijoj budućnosti. U pogledu dalje budućnosti, možda je najbolje pozvati se na često citiranu misao ranijeg predsednika Bundesbanke da je “monetarna istorija pokazala da je prepuštanje vodeće pozicije, jedne valute u korist druge, u krajnjoj liniji posledica unutrašnje krize u konkretnoj zemlji”. Štaviše, na duži rok motivi koji striktno i originalno nisu ekonomski dobijaju na značaju, što je jasno kada se zna da je svetski rat bio presudan za smenu funte kao vodeće svetske valute dolarom.
      
       Dr BRANISLAV PELEVIĆ
       (Autor je docent na Ekonomskom fakultetu u Beogradu)
      
Ceo svet finansira Ameriku

Amerika je u stvari vredna divljenja jer njen standard počiva na tome što dovoljno ljudi širom sveta kupuje dolar. Samo tako može da se popuni rupa u američkom trgovinskom bilansu.
       Ovoga trenutka naročito azijske zemlje finansiraju najveći deo američkog trgovinskog deficita. Samo je centralna banka u Tokiju kupila američke državne hartije od vrednosti za 363 milijarde dolara. Japan je tako najvažniji poverilac SAD, a za njime sledi NR Kina koja je u američke hartije od vrednosti uložila više od 102 milijarde dolara. Sve u svemu, azijske zemlje drže polovinu svetskih deviznih rezervi i tako podstiču bum svog najvažnijeg trgovinskog partnera.
       Prošle jeseni je Kina obavestila svog nemačkog gosta Gerharda Šredera da će ubuduće povećati deo svojih rezervi u evru. Slične najave u međuvremenu su stigle i iz mnogih drugih zemalja.Tako je Tajvan povećao svoje investicije u evro sa 20 na 35 odsto, Singapur trećinu svojih rezervi drži u evru, a i kanadska centralna banka je najavila da će više investirati u evro. Početkom 1999. godine velike centralne banke držale su u rezervama 5,8 puta više dolara nego evra, tri godine kasnije dolara je više za samo 4,6 puta.
      
       Spiegel


      
NAŠE REZERVE U EVRIMA

Narodna banka Jugoslavije u prošlosti, pa ni Narodna banka Srbije danas tradicionalno ne drže svoje devizne rezerve u dolarima, kakva je praksa istočnoevropskih i azijskih zemalja. Struktura deviznih rezervi zemlje prilagođava se strukturi njenih obaveza i sa promenom strukture tih obaveza se menja kako bi se izbegao svaki kursni rizik, rečeno je NIN-u u centralnoj banci. Pošto je tog jutra na račun naše centralne banke kod Federalnih rezervi legla treća tranša kredita MMF-a od 129 miliona dolara, u utorak su devizne rezerve NBS iznosile 2,3 milijarde dolara. Od te sume je čak dve trećine bilo u evrima, a ostalo u dolarima.
      
       R.Ć.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu