NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Jezik
Ua, prevodioci

Sudija oženio predsednika, a ratni izveštači dele krevet...

      Nažalost”, piše iz Karlsruea, u Nemačkoj, redovni čitalac NIN-a Dušan Šaljić, “svi smo svedoci da polako ali sigurno u medijima srpski jezik gubi bitku, i da je sve više voditelja, spikera ili novinara koji govore ili pišu nešto što se blago rečeno može nazvati polupravilnim.”
       Preterani pesimizam? Ne. Pogledajte “Politiku”, koja kao da još nije imala “dovoljno vremena da postane mlada”. Iz Kruševca, kolega Dimitrije Buntić mi šalje isečak iz broja od 2. aprila. O sudiji Životi Đoinčeviću, uhapšenom u okviru borbe protiv kriminala, tu piše: “Tokom devedesetih radio je kao sudija na ispomoći Opštinskom sudu u Peći, gde je i oženio predsednika ovog suda Danicu Bojović.”
       Da se predsednica suda zvala Danica, i da se neko oženio njome, sve bi nam bilo jasno. Ali kad se predsednik zove Danica, to je zaista nezgodno. Je li zato sudija morao da ga ženi, umesto da sam nađe ženu kao drugi ljudi?
       Iz broja od 29. marta Branko Grković mi šalje jedan tekst u kome je “Politika”, po azbučnom zamešateljstvu, uspela da “nadglasa” famozni “Glas javnosti”. Stvar je utoliko neprijatnija što se desila u nekrologu jednom nedavno preminulom naučniku. Tu se za njega kaže da je bio na specijalizaciji u Parizu, u “Centre Technique du Bois” i “Centre Scientifiljue et Technique du Batiment”, da je odbranio doktorsku disertaciju na “Faculte des Sciences, Institut de Mecanique Theoriljue et Appliquee”, a kasnije se specijalizovao na “Civil Engineering Department, Universitu of California, Berkeleu”. Kao što se vidi, “Politikina” štamparija priznaje slovo “ku”, ali sva ostala latinička slova zamenjuje ćiriličkim.
       Dvadesetog aprila, u nedeljnom broju, objavljena je reportaža o Kinezima koji jedu pse. Naslov: “Bernandinac za užinu”. U tekstu se priča kako je “u Kini izbila ‘afera bernandinac’ ”, da postoje “farme za uzgoj tovljenih bernandinaca”, da je “povedena kampanja za zaštitu bernandinaca” i tako redom: ukupno osam puta “bernandinac”. Najčudnije je što se zatim, sasvim tačno, objašnjava da je ova pseća rasa dobila ime “po manastiru Sveti Bernard, utočištu putnika na glavnom alpskom prevoju između Švajcarske i Italije”. Pa dobro, ljudi, ako se svetac zove Bernard a ne Bernand, kako onda bernardinac postade “bernandinac”?
       Da ne bi samo “Politika” bila na tapetu, citiraću i zamerku koju prof. Stevan Peter upućuje svom omiljenom dnevnom listu, “Danas”. “Pod naslovom ‘Onemogućeno slobodno izveštavanje’, 7. aprila” - piše on - “dopisnik iz Brisela obaveštava nas o sledećem: ‘Prvi put u istoriji vojska je uvela instituciju ‘embedded’ ratnog izveštača. Engleska reč ‘to embed’ znači doslovce deliti isti krevet, spavati zajedno, i označava novinara koji ima privilegiju da uživo prenosi operacije s prve linije fronta...’ “ - Tako “Danas”, ali naš čitalac primećuje: “Glagol to embed nikako to ne znači...”
       Tačno. Ratni izveštači (pretpostavljam da je reč o Iraku) neće deliti krevet ni s generalima, ni s nekim prijatnijim društvom. Pomenuti glagol kod nas se prevodi sa usaditi, uglaviti ili utisnuti. U generativnoj sintaksi Noama Čomskog postoji termin embedding, za koji naši lingvisti kažu uklapanje ili usađivanje (rečenica).
       Greška koja me je ovih dana najneprijatnije iznenadila ne potiče iz medija. U galeriji SANU još traje izložba jednog istaknutog umetničkog fotografa iz Francuske. Nazvana je “IZVESNI ROBER DUANO”. Tako piše na ulazu, na plakatima, na pozivnicama. Dat je, međutim, i francuski naziv izložbe: “UN CERTAIN ROBERT DOISNEAU”. Znači da nije Duano nego Doano. Je li moguće da opet moramo prevodiocima da objašnjavamo da se francusko oi kod nas prenosi sa oa, a ne sa “ua”? Da ih upućujemo na Pravopis, tačka 164? Da ih podsećamo da reka Loara nije “Luara”, da Renoar nije “Renuar”, da u srpskom pišemo Fransoa, Antoan, Boalo, Poaro, Poatje, Lavoazje, Kroazeta i tako dalje, da imamo reči trotoar, repertoar, rezervoar, foaje, toaleta, doajen, voajer...?
       Pogrešno “ua” često se sreće u prevodima filmova i serija na televiziji, ali oni i inače vrve od nepismenosti. Tužno je istu grešku sresti na plakatima u čijem zaglavlju stoje časna imena Francuskog kulturnog centra i Srpske akademije nauka i umetnosti.
      
       IVAN KLAJN
      
      


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu