NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Prodor iz senke

“Da se više nikada ne delimo i da Srbi i Crnogorci zajedno ruku podruku krenu u urušavanje ovog režima”, pozvao je Miodrag Živković, kanditat Liberalnog saveza

      Naizgled neiscrpan elan glasačkog tela koje revnosno ispunjava svoje građanske obaveze, ili ih pak savesno bojkotuje, a i to je izraz političkog stava, može 11. maja doseći svoju donju granicu. U najnovijoj rundi predsedničkih izbora prava mogućnost opredeljivanja ponuđena je samo zagovornicima independističke ideje u Crnoj Gori.
       Kada su se pojavila tri kandidata, koji u tom domenu zastupaju isti, ili naizgled isti stav, postalo je jasno da će, do određene mere, doći do pregrupisavanja glasova u onom delu biračkog tela koje nije partijski jasno opredeljeno. Predsednička kampanja svakog od kandidata usmerena je na pristalice ideja Koalicije za promjene koji će izaći na izbore ali neće imati za koga da glasaju. I Filip Vujanović, kandidat DPS-a i SDP-a, i Miodrag Živković, predstavnik Liberalnog saveza, kao i nezavisni Dragan Hajduković obraćaju se svojim stalnim biračima. Svakom od njih bi, međutim, dobrodošli i glasovi opozicione koalicije koja je uspela da ostane bez predsedničkog kandidata.
       Izvesno je da se ovoga puta propuštanje opozicije da odredi svoga predsedničkog kandidata ne može nazvati bojkotom. Posle poslednjih parlamentarnih izbora postalo je jasno da lider najveće opozicione stranke Predrag Bulatović ima male šanse da u trci za predsedničko mesto značajno poboljša rezultat postignut na glasanju za parlament. Još više od toga, svaki drugi predsednički kandidat Koalicije za promjene, ozbiljno bi ugrozio Bulatovićevo lidersko mesto u opoziciji i doveo u pitanje njegovu političku budućnost. Rešenje bez rešenja, kakvo je nastalo posle odbijanja ambasadora Lekića da se u ime opozicije pojavi na predsedničkim izborima, za lidera SNP-a možda je najbolja solucija. Izostankom imenovanja opozicionog kandidata i alternativno rešenje za mesto vođe opozicije ostalo je bez imena i prezimena, a pri tom je ostalo dosta mesta da se pokuša da se krivica prebaci na druge stranačke prvake.
       Tako je pred same predsedničke izbore i zvanično pukla Koalicija za promjene. Njeni glasači ostali su bez političkog zastupnika. U Crnoj Gori, u kojoj zbog brojčano veoma skučenog biračkog tela vlada logika malih brojeva, svaki glas može da prevagne na ovu ili onu stranu. Ta činjenica nije mogla da promakne kandidatima za predsednika Crne Gore.
       Ko će, dakle, uspeti da privuče najviše takozvanih opozicionih glasova? Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da kandidat Liberalnog saveza, Miodrag Živković beleži porast popularnosti. Živkovićeva kampanja usmerena je na kritiku vlade, a to je stav blizak skoro polovini glasača u Crnoj Gori. Svestan da bi oštar stav o nezavisnosti Crne Gore, koju liberali jasno zastupaju, mogao da ga košta značajne podrške na izborima, Živković se opredelio za umereniju varijantu.
       “Referendum nije automatski obavezan po isteku tri godine”, tvrdi Živković, nesumnjivo svestan da je pitanje očuvanja zajedničke države još uvek ključno političko pitanje.
       Uveravajući javnost da će ga opozicioni glasači podržati na izborima, lider Liberalnog saveza naročito insistira na jedinstvu u borbi protiv, kako kaže, kriminalizovanog režima.
       “Da bi uspeli 11. maja moramo se vratiti svetim idejama Narodne sloge iz 1996. godine, da se više nikada ne delimo i da Srbi i Crnogorci zajedno ruku podruku krenu u urušavanje ovog režima”, pozvao je Živković tokom predizbornog skupa u Pljevljima.
       Predstojeći izbori za liberale mogu biti veoma korisni. Ako Živković zaista dobije ozbiljniji broj glasova to može oživeti napola izgubljeno liberalno glasačko telo. Nema sumnje da bi izborni rezultati u tom slučaju bili protumačeni kao podrška politici LSCG. Šta bi SNP, SNS i NS imale od toga, teško je uvideti. Mogućnosti da Živković pobedi Vujanovića ipak su srazmerno male, a čak i ako bi se to dogodilo, opet bi korist od takvog ishoda imao samo Liberalni savez. Uz to, ima tu još neraščišćenih računa.
       “Prva velika hipoteka koju Živković ima, sa stanovišta Srpske narodne stranke, jeste što je on jedan od krivaca što opozicija nema nestranačkog predsedničkog kandidata. Druga je što je lideru SNP-a Predragu Bulatoviću omogućio da četiri nedelje odugovlači odluku o predsedničkom kandidatu”, smatra Božidar Bojović, predsednik SNS-a.
       Suzdržan stav prema otvorenoj podršci liberalnom kandidatu imaju i druge opozicione partije, usled čega se nijedna još nije odlučila da preporuči svojim biračima da glasaju za njega.
       No, šta god odlučio onaj deo glasača koji su naklonjeni opoziciji, ovoga puta izbori će uspeti. Izborni cenzus od 50 procenata je ukinut, pa nova zakonska rešenja otvaraju vrata Filipu Vujanoviću ka predsedničkom kabinetu. Centar za demokratsku tranziciju procenjuje da će Vujanović ovoga puta dobiti 35,8 odsto glasova. On očito može da računa na stalno biračko telo DPS-s i SDP-a koje je i dosad glasalo za njega. Činjenica da Koalicija za promjene ne učestvuje na ovim izborima samo mu je svalila još jedan kamen sa srca. Vujanović u svojoj kampanji naročito naglašava kako je vlada lepo radila, kako su reforme u toku, kako u Koaliciji za evropsku Crnu Goru vlada sklad i harmonija.
       Ono čega su predsednički izbori u Crnoj Gori ovoga puta lišeni je element zabave za narod. Svi oni pretendenti na najvišu državnu funkciju, koji su svojim kabaretskim predizbornim nastupima i imaginativnim kampanjama uveseljavali tmurnu svakodnevicu ovdašnjeg stanovništva nestali su iz izborne trke. Mnogo nedostaju joginski letači, supermeni i slični karakteri, bez kojih politika preti da zaista postane ozbiljan posao.
       Svi oni nisu uspeli da sakupe po pet hiljada potpisa glasača koji bi ih kvalifikovali za izbornu trku. Utoliko je i manje interesovanje običnog sveta za ove izbore. Demokratski procesi u našoj zemlji nisu ostvarili onako snažan utisak koji se iščekivao dok ih nije bilo. Jedna vrsta indiferentnosti zahvatila je nemali deo stanovništva koji razmišlja: em birati predsednika više nije ništa novo, em i nije neki izbor, em i ako izabereš, šta imaš od toga.
       Što se stvari više menjaju sve su više iste. Plus s’echange, plus le meme.
      
       SIMONIDA KORDIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu