NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Vreme tuženja

... ili kako je NIN oklevetao i “doveo u vezu s trgovinom drogom” čoveka koji je zbog te rabote već osuđivan

      Vest glasi: Esad Ljajić iz Novog Pazara tuži beogradski nedeljnik NIN zbog klevete jer je taj list doveo Ljajića u vezu sa trgovinom drogom (zahtev za odštetu - deset miliona). Tužbi su se pridružili, iz istog razloga, Hajro Aljković i Faruk Smajović, koji isto traže odštetu.
       Držeći se ovakve logike, NIN bi mogao da tuži sve one koji su ovu vest objavili pošto, dabome, nije NIN Esada Ljajića “doveo u vezu s trgovinom drogom” nego je to učinio MUP Srbije. A ni MUP, kako izgleda, nije to učinio baš napamet, pošto je Esad Ljajić “zbog nedozvoljene trgovine opojnim drogama osuđivan 1991. godine u Beogradu”.
       Esad Ljajić (zvani Kero) naznačen je, uz još nekoliko stotina imena, u dokumentu pod nazivom “Kriminalne grupe i pojedinci koji se bave organizovanim kriminalom na teritoriji Republike Srbije”.
       Reč je o autentičnom materijalu srpske policije, o čijem postojanju je u više navrata, i ne bez ponosa, i sam ministar Dušan Mihajlović obavestio javnost. Policija, istina, ovaj materijal sama nije publikovala, ali je jedan njegov deo već ranije ugledao svetlost dana u dnevnoj štampi. Ovaj dokument NIN je objavio bez ikakvih izmena, uz nužna skraćivanja. Sve to je napisano i objašnjeno u pratećim napomenama uz feljton, “nepotpisani feljton”, kako reče advokat tužilaca u svome saopštenju.
       Ni MUP nije imao primedbe na objavljivanje feljtona, niti je osporio autentičnost i tačnost preuzetog materijala.
       Pitanje, dakle, glasi: ima li javno glasilo pravo da objavi verodostojan sadržaj dokumenta zvaničnog i nadležnog organa (u ovom slučaju MUP-a), koji pri tom nije označen kao državna tajna?
       Odgovor na ovo pitanje nije težak. Ipak, mora se reći, nije sve u ovom slučaju tako prosto. Ipak, reč je o dokumentu u kojem se nekoliko stotina ljudi tereti za najteže krivična dela. Nesporan izvor tih saznanja jeste policija, ali sama policija mesecima i godinama nije preduzela ništa da postupi u skladu sa sopstvenim saznanjima. U takvoj situaciji, u okolnostima u kojim je posle ubistva Zorana Đinđića postalo bespredmetno prećutkivanje postojanja organizovanog kriminala, NIN je procenio da postoji javni interes da njegovi čitaoci steknu argumentovan uvid ne samo u kriminalno podzemlje nego i u to da policija i sudovi sve to znaju a ništa ne preduzimaju. Policija i sudovi nisu obavili svoj posao, ali to nije razlog da novine ne obave svoj.
       Postoji još jedan razlog zbog čega je NIN objavio ovaj policijski materijal (sam Dušan Mihajlović ga rado zove belom knjigom srpskog podzemlja). Naime, NIN-ov feljton svakako je olakšavao “kontrolu” akcije “Sablja” s obzirom na to da su čitaoci mogli videti kako veliki broj uhapšenih u toj operaciji nije iznenada izronio iz mraka, nego da su i pre ubistva premijera imali bogate kriminalne dosijee.
      
      
Komisija, ipak

Pisanje novina će se komisijski ispitivati, ali pod okriljem Helsinškog odbora za ljudska prava
      
       Posle burnog protesta u javnosti, pre oko mesec i po dana, učinilo se da je Vlada Srbije rešila da ne oformi komisiju koja će analizirati/ispitati medijske napade na pokojnog premijera Zorana Đinđića, koja je trebalo da “odvoji žito od kukolja” i pronađe “novinare koji su direktno plaćeni od kriminalaca da vode propagandni rat” (ministar Branislav Lečić). Komisija je trebalo da radi uz pomoć MUP-a. Zvanično, objašnjeno je kako je zapravo reč o nesporazumu, problemu u komunikaciji s “izvorom bliskim Vladi Srbije” koji je medijima i prosledio vest o komisiji.
       Od ideje o formiranju komisije, ipak, nije se odustalo; ona će biti formirana, ali ne pod okriljem Vlade Srbije već nevladine organizacije Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji. U ovom trenutku, kako je u telefonskom razgovoru za NIN kazala predsednica Odbora Sonja Biserko, u toku su formiranje komisije i prikupljanje materijala, tako da zasad ništa detaljnije ne može da se kaže. Više će se znati za dve nedelje.
       Podsećanja radi, predsedavajući komisije koju je Vlada Srbije nameravala da oformi, trebalo je da bude novinar Petar Luković, inače, kolumnista “Helsinške povelje”. Da budu članovi komisije, pozvani su bili Svetlana Lukić, novinarka Radija B92, Nataša Odalović (Radio “Slobodna Evropa”), Bojan Tončić (“Danas”), urednica kulture u Informativnom programu RTS-a Isidora Sekulić, kao i pisac i publicista Velimir Ćurguz Kazimir, koji su to odbili.
      
       N. V.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu