NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Kriva sablja

Vuk Drašković tvrdi da i aktuelna vlast primenjuje sistem podele zločinaca na vladine i nevladine, na podobne i nepodobne, čime devalvira i ono dobro što je postignuto u akciji “Sablja”

      Policijskom operacijom “Sablja”, koja je preduzeta nakon ubistva premijera Zorana Đinđića, rasvetljeno je 28 ubistava koja su poslednjih godina počinjena u Srbiji. Ipak, ima još mnogo najtežih zločina za koje policija tvrdi da su u njihovim istragama učinjeni “izvesni pomaci” ili onih koji se u policijskim izveštajima uopšte ne pominju. Tako se sve češće čuju primedbe da je i ova najopsežnija policijska istraga bila selektivna.
       Lider Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković tvrdi da i aktuelna vlast primenjuje sistem podele zločinaca na vladine i nevladine, na podobne i nepodobne, “čime devalvira i ono dobro što je postignuto u akciji ‘Sablja’”. U slučajevima atentata na Draškovića na Ibarskoj magistrali, kada su poginula četvorica članova SPO-a i atentata na njega u Budvi, policijskim rečnikom rečeno ima “izvesnih pomaka”. Podignute su krivične prijave, ali Drašković insistira na tome da su, kao što je činila i prethodna Miloševićeva vlast, izvesni ljudi, za koje tim advokata SPO-a tvrdi da poseduje čvrste dokaze o umešanosti u zločin - i ovog puta zaobiđeni.
       Od 3. oktobra 1999. godine Drašković i advokatski tim SPO-a gotovo svakodnevno u javnosti su vodili kampanju da se svi počinioci atentata na Ibarskoj magistrali privedu i kazne. U tim naporima bili su toliko direktni i konstantni da su izvrgavani ruglu i optuživani da se “zamajavaju već rešenim slučajem” i što hoće “preko leba pogače”. U zahtevima za podizanje krivičnih prijava i proširenje istrage, SPO je pre više od tri godine tvrdio da je na delu državni terorizam i tražio odgovornost ljudi od kojih su neki tek posle ubistva primijera Đinđića označeni kao odmetnici od zakona. Podsetimo, SPO je protestovao protiv selektivne sudske istrage, a kasnije i protiv selektivne optužnice podignute samo protiv tadašnjeg šefa Državne bezbednosti Srbije Radomira Markovića, šefa DB Beograda Milana Radonjića i dvojice neposrednih izvršilaca - Nenada Ilića i Nenada Bujoševića, oficira DB i Jedinice za specijalne operacije. Zahtevano je na osnovu dokaza koji su prikupljeni u sudskoj istrazi, dakle, dokaza koji su bili u sudskom predmetu, da optužnicom budu obuhvaćeni, pre svega, operativni organizator zločina komandant JSO Milorad Luković Legija, šef Javne bezbednosti Beograda policijski general Branko Đurić, tadašnji direktor Savezne uprave carina Mihalj Kertes, policijski general Dragiša Dinić, ljudi koji su bili sa Legijom na Ibarskoj magistrali, a u prvom redu, njegov šef za bezbednost Milorad Bracanović, Dragan Filipović Fića i mnogi od 50 i nešto agenata DB, koji su učestvovali u tajnom prisluškivanju i praćenju Draškovića uoči zločina. Krivične prijave su podignute i protiv 17 lica koja su znala da je na Ibarskoj magistrali izvršen zločin ali su o tome ćutali. Tu je i zahtev da optužnica obuhvati i tadašnjeg okružnog javnog tužioca Andriju Milutinovića, koji je prema navodima SPO-a, nakon izvršenih zločina blokirao pravosuđe.
       “Sve što smo govorili, pokazalo se kao gola istina, ali ni ta činjenica nije bila dovoljna da sadašnja vlast i njen policijsko-sudski aparat krenu u temeljnu, neselektivnu istragu, odnosno dopunu onoga što nisu učinili posle hapšenja Radomira Markovića”, kaže Drašković. On napominje da je neverovatno da su, makar i sa fatalnim zakašnjenjem raspuštene “crvene beretke”, a da je na slobodi njihov glavni finansijer Kertes, kao i da je uvredljivo za žrtve to što je usred vanrednog stanja, kao odgovor na svakodnevne zahteve SPO-a, da Kertes, Branko Đurić i Milan Radonjić budu uhapšeni, usledila optužnica protiv Kertesa i Đurića zbog toga što su pogrešno registrovali nekakav kamion.
       SPO je najavio uskoro objavljivanje knjige dokumenata o Ibarskoj magistrali. Takođe su podneli krivične prijave protiv premijera i ministra unutrašnjih poslova Dušana Mihajlovića zbog zloupotrebe službenog položaja u nameri da zaštiti ostale umešane u zločin na Ibarskoj magistrali, prvenstveno Milorada Lukovića Legiju. Zahtev za proširenje istrage protiv Legije, nakon što po krivičnoj prijavi nije reagovao zamenik okružnog tužioca upućen je javno i okružnom tužiocu Radetu Terziću, a objavljen je pod naslovom “Mi smo proučili Legiju, proučite ga i vi”. Terzić je u tom pismu optužen za blokiranje istrage protiv svih lica protiv kojih je SPO podneo krivične prijave. Javno pismo pod naslovom “Neće da vide ružu” (Luković na vratu ima istetoviranu ružu, a svedok u slučaju Ibarska magistrala potvrdio je prisustvo čoveka sa takvom tetovažom na licu mesta u vreme zločina) upućeno je i predsedniku SR Jugoslavije Vojislavu Koštunici. U junu 2001. godine pismo je upućeno i ambasadorima SAD i Švedske, kada su advokati porodica četvorice ubijenih na Ibarskoj magistrali, ubijenog Ćuruvije i Stambolića “uvideli i ocenili da je svako dalje naše advokatsko angažovanje i preduzimanje mera pred pravosudnim i drugim organima gonjenja u Jugoslaviji uzaludno i potpuno deplasirano”.
       U toku vanrednog stanja zbog atentata na Draškovića u Budvi podignute su krivične prijave protiv Slobodana Miloševića i samog vrha režima, Radeta Markovića, tadašnjeg načelnika Generalštaba VJ generala Nebojše Pavkovića, Milorada Lukovića Legije i neposrednih izvršilaca iz “crvenih beretki”. Drašković kaže da je to u redu, ali da “nije u redu što krivična prijava i sada zaobilazi neke Surčince koji su aktivno učestvovali u budvanskom atentatu. U stanu jednog od njih, Vladimira Jovanovića Japanca, bili su smešteni teroristi, pronađena je oprema, a pored stana i pištolj sa prigušivačem iz koga je pucano”. Da li su krivične prijave protiv nekih ljudi izostale zato što je surčinski klan, kako Drašković kaže, omiljen današnjim vlastima, ili će u istrazi biti “izvesnih pomaka”?
      
       BILJANA MITRINOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu