NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Usud partnerstva

Eventualno povlačenje tužbe protiv NATO-a zbog bombardovanja 1999. godine javnost neće dočekati dobrodošlicom, a pitanje je i koliko bi takav potez, uopšte, bio politički oportun

      Čak 60,5 odsto građana Srbije kazalo je “ne” NIN-ovim anketarima kada su ih upitali “da li Srbija treba da odustane od tužbe protiv NATO-a zbog bombardovanja 1999. godine?”
       Tužbu pred Stalnim međunarodnim sudom u Hagu protiv članica NATO-a tadašnja SRJ podnela je 29. aprila 1999. godine, dok je bombardovanje uveliko trajalo (okončaće se tek 9. juna). Svaka zasebno, tuženo je 10 NATO zemalja (SAD, Velika Britanija, Nemačka, Francuska, Italija, Holandija, Kanada, Belgija, Španija i Portugalija); sud se oglasio nenadležnim u odnosu na tužbe protiv Španije i Sjedinjenih Država, i ta dva slučaja izbrisana su sa spiska. Što se, pak, ostalih tiče, optužila ih je SRJ da su “prekršili svoje međunarodne obaveze kojima je zabranjena upotreba sile protiv druge države”, da su prekršili zabranu mešanja u unutrašnje stvari jedne zemlje, “narušili obavezu da zaštite civilno stanovništvo i civilne objekte tokom ratnog stanja”, koristili zabranjeno oružje i namerno “izazvali uslove života sračunate da izazovu fizičko uništenje nacionalnih grupa”.
       Posle promene vlasti u oktobru 2000. godine tužba nije povučena, iako su nove vlasti obrnule ćurak i počele da izražavaju želju za ulaskom u Partnerstvo za mir. Štaviše, i početkom decembra prošle, 2002. godine, tadašnja savezna vlada odlučila je da se ne odustaje od tužbe protiv NATO alijanse, i to zbog eventualnog “reciprociteta u šteti” u slučaju da Bosna i Hercegovina dobije spor koji protiv, sada Srbije i Crne Gore, vodi pred istim haškim Međunarodnim sudom pravde, zbog agresije i genocida.
       I dalje je veoma aktuelna zapitanost nad potezima zvaničnog Beograda kakvu je pokazao Čarls Kroford, ambasador Velike Britanije u Srbiji i Crnoj Gori, kada je rekao da “čelnicima NATO-a nije jednostavno da razumeju zašto Beograd želi da se pridruži Partnerstvu za mir, dok u isto vreme pokreće međunarodna parničenja protiv nekih članica NATO-a”.
       Od ove Krofordove izjave proteklo je skoro godinu dana. U međuvremenu, iskristalisao se stav “zbunjenih” čelnika NATO-a, preneli su ga i ministru odbrane Srbije i Crne Gore Borisu Tadiću prilikom njegove nedavne posete sedištu NATO-a u Briselu: osim nužnosti saradnje s onim ad hok osnovanim sudom u Hagu i ostalih uobičajenih uslova, Srbija i Crna Gora, ako hoće da dobije ulaznicu u Partnerstvu za mir, mora da povuče tužbu koju je SR Jugoslavija pokrenula protiv članica NATO-a.
       Uzgred, pokazali su time NATO čelnici da ne misle kako je tužba baš onoliko smešna kao što to misli anketirani student iz Zrenjanina, odnosno da “dugi štap” na kome je (profesor Vojin Dimitrijević), možda, baš i nije predug.
       Tek, postalo je sada očigledno, tužba protiv osam članica Severnoatlantskog vojnog saveza prepreka je našem ulasku u Partnerstvo za mir (“Pravne prepreke ne postoje; političke da”, pojašnjava prof. Dimitrijević), ako jednog dana definitivno odlučimo da to, zaista, i učinimo. Bude li, dakle, doneta takva odluka, treba li Srbija i Crna Gora da se povinuje zahtevu iz Brisela, i gde potražiti manevarski prostor? Ili je, možda, odgovor već najavio ministar odbrane Tadić rekavši da povlačenje naše tužbe treba posmatrati u širem kontekstu, u paketu s tužbama Bosne i Hercegovine i Hrvatske protiv Srbije i Crne Gore.
       “To, praktično, znači da bi čitavu stvar trebalo rešiti van suda”, za NIN kaže stručnjak za međunarodno pravo Vojin Dimitrijević. “Pitanje je, međutim, koliko je NATO spreman da pritisne BiH (da povuče tužbu protiv SCG), ali i koliko su vlasti u Sarajevu i Beogradu u stanju da izdrže protivljenje ‘patriota’ na obe strane ako bi tužbe, protiv SCG, odnosno NATO-a, bile povučene. I na jednoj i na drugoj strani, ko god bi doneo takvu odluku, dobio bi epitet izdajnika.”
       Predrag Simić, u izjavi za NIN, još je direktniji: “Sjedinjene Države su došle u situaciju da moraju da presude. Bosanska tužba protiv nas i naša protiv NATO-a funkcionišu po principu spojenih sudova, i stvar se samo tako i može razrešiti, ne pravno već politički.”
       Čitavom problemu, čini se, i treba prići s te strane, političke, pa, kako reče, Vojin Dimitrijević, “oni koji pregovaraju, moraju da izmere šta nam se više isplati”. Ipak, smatra ovaj NIN-ov sagovornik, u merenju treba biti obazriv pošto je “ishod naše tužbe protiv NATO-a neizvestan”.
       No, ako je i tako, Zoran Lončar, pravni ekspert, za NIN ocenjuje da bismo “jednostranim povlačenjem tužbe protiv NATO-a bili oštećeni i u političkom i u ekonomskom smislu”. “Političari treba da odrede šta je prioritet za našu zemlju - pristupanje ovom savezu, ili tužba”, kaže.
       Ili je, možda, moguće dobiti “i jare i pare”? “Zašto bi bilo kakva tužba bila smetnja (za ulazak SCG u Partnerstvo za mir)?”, pita general u penziji Radovan Radinović. “Apsolutno ne treba da odustajemo od tužbe. Ono što su zaslužili, treba i da dobiju, i da odgovaraju za to.”
       Ipak, o nužnosti brižljivog pregovaranja i, praktično, “vansudskog poravnanja”, za NIN govori i Svetozar Stojanović. Jednostavno, treba da vidimo šta u oba slučaja dobijamo a šta gubimo. “Spoljna politika zasniva se na interesima. Ne mogu da se traže ustupci a da se ne nude protivusluge”, kaže bivši savetnik prvog predsednika SRJ Dobrice Ćosića. “Dakle, treba videti šta dobijamo ako povučemo tužbu protiv članica NATO-a. Po mom mišljenju, sam ulazak u Partnerstvo za mir nije dovoljna protivusluga za povlačenje naše tužbe.”
       Šta bi, dakle, bila ta “dovoljna protivusluga”? Odgovor nas vraća na onaj “sistem spojenih sudova”. Ukratko, smatra Predrag Simić, “naše članstvo u Partnerstvu za mir postalo je talac bosanske tužbe. Samo ako BiH povuče tužbu protiv Srbije i Crne Gore, mi treba da povučemo tužbu protiv NATO-a”. A za oba, podsetimo, uslov je, izgleda, da Amerikanci pritisnu dovoljno snažno, i Bosnu i Srbiju. Amerika je dosad u više navrata demonstrirala kako je politika štapa na zapadnom Balkanu efikasnija od šargarepe i s tim u vezi, uveren je Simić, “i u Vašingtonu i u Briselu shvataju situaciju u kojoj se nalazimo”. Banjalučki magazin “Patriot” u novom broju, obaveštava čitaoce da se između predstavnika vlasti Srbije i Crne Gore i Bosne i Hercegovine već vode tajni pregovori o vansudskom poravnanju po tužbi pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu.
      
       NIKOLA VRZIĆ
      

Sam ulazak u Partnerstvo za mir nije dovoljna protivusluga za povlačenje naše tužbe
      
       SVETOZAR STOJANOVIĆ


      

Pitanje je koliko su vlasti u Sarajevu i Beogradu u stanju da izdrže protivljenje ’patriota’ na obe strane ako bi tužbe, protiv SCG, odnosno NATO-a, bile povučene
      
       VOJIN DIMITRIJEVIĆ


      

Samo ako BiH povuče tužbu protiv Srbije i Crne Gore, mi treba da povučemo tužbu protiv NATO-a
      
       PREDRAG SIMIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu