NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Mutiranje rasizma

Sudbina četiri hiljade kineskih državljana u Srbiji ponovo je dovedena u pitanje. Ovog puta, zbog SARS-a

      Jedan plavooki i dva kosooka dečaka, svi dobro podgojeni, valjaju se po isušenoj, novobeogradskoj ledini. Krupna, zgodna plavuša spušta cegere na pločnik i trči ka njima. “Luka, fuj to!”, drekne i zgrabi dete, šljisne ga po guzi. Da, ona izlazi iz tramvaja kad ugleda Kineza. Ne, ona više ne ide u kineski tržni centar u Bloku 70. Hiruršku masku nosi u tašni. Za svaki slučaj.
       SARS! - prolomilo se u Gradskoj bolnici, pre desetak dana, kada je na hitno odeljenje Kliničko-bolničkog centra “Zvezdara” u Beogradu primljena žena srednjih godina, sa visokom temperaturom. Romkinja. Ne govori srpski. Teško diše, iskašljava krv i gnoj. Pacijenti vrište kroz hodnike, hoće napolje, panika među sestrama, lekarima... Stampedo, kaže jedna vest.
       Karantin u Gradskoj! Prva žrtva SARS-a, čulo se kod Cvetka, već posle pola sata.
       Do Šumatovca je vest mutirala više puta. Sutradan je dijagnostikovana: Ovamo spremno čekaju SARS, a usrali se od obične tuberkuloze.
       Samo nekoliko dana posle slučaja, izmileli bolesnici na sunce, greju se na klupama u krugu Gradske bolnice. Uglavnom ćute. “Ma, kakav SARS, umreću od srca, čekam pejsmejker da mi ugrade. Kažu, još nije stigao, a u novinama piše da smo dobili skoro pet stotina pejsmejkera. Ne znam ko tu laže”, žali se Ljubomir Stefanović (57), koji je u bolnici već tri nedelje i nije ni čuo za uzbunu koja je potresla pola grada. “Bavite se SARS-om kojeg nema, a narod umire od raka”, kašlje kroz hodnik bolesnik na trećem spratu Centra za pulmologiju u Gradskoj.
       Primarijus dr sc. Dimitrije Ponomarev, načelnik Centra za pulmologiju, alergologiju i kliničku imunologiju KBC “Zvezdara”, potvrdio nam je da su pre izvesnog vremena imali vrlo težak slučaj tuberkuloze za koji se u prvom momentu posumnjalo da bi mogao biti SARS (Silovit akutni respiratorni sindrom). “Nije bilo ni panike ni stampeda, u Hitnom prijemu nije bilo žive duše, kada sam došao da vidim pacijentkinju”, kaže dr Ponomarev. “Reč je o ženi iz Beograda koja se nikuda nije kretala van grada, iz jednog, uslovno rečeno, nižeg socijalnog sloja, brojne porodice i loših životnih uslova. Ona nije imala tipičnu anamnezu. Međutim, njen rendgenski nalaz je pokazao veoma velike promene na plućima, što je alarmiralo koleginicu iz Hitne.
       Kada smo detaljnije proučili njen slučaj, zaključili smo da je reč o teškom obliku tuberkuloze. Uputili smo je u Institut za plućne bolesti i tuberkulozu, jer uslovi u kojima radimo ne omogućavaju adekvatno zbrinjavanje takvih bolesnika. Nemam povratnu informaciju, ali verujem da će se taj slučaj završiti na najbolji mogući način.”
       A kako će se završiti slučaj naših Kineza koji su po drugi put među Srbima osuđeni na izolaciju? Nekadašnja “Miloševićeva biračka mašina” danas je žigosana atipičnom upalom pluća.
       SARS je jednako Kinez, reći će vam Beograđani koji izbegavaju sve kinesko, zato što je od 8 141 slučaja SARS-a do 24. maja u trideset i jednoj zemlji sveta, 5 309 slučajeva zabeleženo u Kini. Tako razmišljaju oni što su prestali da idu u kineske restorane i na kineske pijace, oni što ribaju gelendere ispred vrata svojih prvih kosookih komšija i izbegavaju ih u liftu.
       “Priča o neodlasku na kineske bazare ima u sebi pomalo rasističke predznake”, kaže načelnik Ponomarev.
       Stanko Popović (37), automehaničar iz Beograda, koji često sa porodicom kupuje kod Kineza u Bloku 70, kaže da su nam Kinezi smetali i kad nije bilo SARS-a. “Devedesetih smo pričali kako ih Sloba i Mira dovlače, daju im lične karte, prave sebi biračko telo, zamenjuju Srbe Kinezima. Sad smo jedva dočekali da se ponovo obrušimo na njih. Rasisti smo. Meni je prvom nelagodno, kad ugledam Kineza u blizini. Ne samo zbog ovog virusa. Naš narod je nenaviknut na različitost.”
       U NIN-ovoj anketi, na pitanje da li treba preduzeti nešto u vezi sa kineskim državljanima u Srbiji kako bismo se zaštitili od epidemije, 42,5 odsto naših sagovornika smatra da im treba kontrolisati zdravlje i ulazak u našu zemlju. A 15,5 odsto anketiranih kaže da im treba zabraniti da uđu u Srbiju. Isto toliko njih misli da nikakve posebne mere ne treba preduzimati baš prema Kinezima.
       “I ta priča o strogo kineskim državljanima koje treba staviti pod veću kontrolu, ponovo liči na rasizam. Svako ko dođe iz Kine, Hongkonga, Tajvana, Kambodže, Vijetnama... dolazi sa rizikom da je bio izložen infekciji. Ne kineski državljanin, nego svako ko dođe iz neke od tih zemalja treba da se detaljno kontroliše prilikom ulaska u zemlju. SARS je kapljična infekcija i virus živi nekoliko dana u vazduhu. Zato je potrebno štititi se od nje prvenstveno kao od kapljične infekcije”, kaže načelnik Ponomarev.
       Bolest se pojavila u Kini. I odmah, 1. novembra, kada se pojavio i prvi slučaj SARS-a, prva je pomisao bila da je reč o biološkom ratu, laboratorijski napravljenom virusu, virusu koji je pobegao iz laboratorije... “Na Internet sajtu Centra za kontrolu bolesti u Atlanti, postoji tzv. informator o SARS-u i jedno od najčešćih pitanja je da li je SARS izazvan virusom koji se izmigoljio iz neke laboratorije. Oni apsolutno neće da se izjasne o tom pitanju. To je najbolje opremljena i najmerodavnija laboratorija. Ako Amerikanci izbegavaju da kažu tako nešto, ne vidim zašto bih ja nešto slično pričao?”, pita načelnik dr Dimitrije Ponomarev.
       Nema gužve u Kineskom tržnom centru u Bloku 70. U jednom trenutku, kada je o SARS-u tek počelo da se govori, mušterija gotovo da nije ni bilo, kaže Milija Negovanović, šef obezbeđenja u kineskom bazaru. “Pojavili su se skoro neki ljudi sa maskama i birali robu. Ali, hteli su da provociraju a ne da se zaštite od bolesti koje ovde nema.”
       Odlaze li trgovci po robu u Kinu? “Da, kao i pre, samo što su sad, pretpostavljam, kontrole pojačane”, kaže Negovanović. A ilegalaca će uvek biti tu i tamo...
       Trgovci iz Kine, malo na srpskom, malo na engleskom, pokušavaju da vam objasne da epidemija SARS-a jenjava, da u Srbiji nema obolelih, a da su kontrole stroge i ovde i u Kini i u svakoj zemlji, i da se ne treba plašiti. Nekima kao da je dosta svih tih priča, i na spomen SARS-a, namah zaneme, skrenu pogled i tiho vam pokažu da niste dobrodošli. Ili, sagnu glavu i kažu: “Ne razume”. I bude vam neprijatno.
       Mladi bračni par trgovaca, Ajli Je i Sjang Junksin (27) žive već četiri godine u Beogradu, imaju dva sina, Stevana i Simona. Nisu skoro bili u Kini, imaju prošlogodišnju robu, kažu. Posao im loše ide. Potiču iz provincije koju SARS nije napao. “Srbin dobro i naša deca priča srpski. Nama dobro ovde. Nema SARS”, kaže Ajli Je. “Mi voli Srbija i oće živi dva meseca tu, a dva u Čajna”, kaže Sjang Junksin. A deca? “Deca uvek tu.”
       Na novobeogradskom Buvljaku, Kineza nema kao pre. Tek poneki. A nema ni kupaca. Milivoje Pantović prodaje donji veš. Kineski? “SARS robu ne držimo”, reklamira se Pantović, “samo tursku, mađarsku, italijansku...” A gde su Kinezi? “Otišli su dalje”, kaže prodavačica čokolada i deterdženata. “Nisu ni mislili da se zadržavaju ovde. Šta će? Posao loše ide. Njima je Italija cilj, Evropa...” Igraju Kinezi karte na Buvljaku. Dosadno im. A dan rođen za trgovinu, dvadesetak stepeni, hladovina. Jedva da naletite na ponekog kupca. Bojite li se SARS-a? “Bojite li se vi?”, uzvraća pitanjem jedna gospođa. “Naravno da se bojim, ali gde ima da se pazari jeftinije?”
       Nije opao promet samo po kineskim radnjama. Ni kineski restorani više nisu tako popularni. U “Ludoj kući”, čuvenom beogradskom kineskom restoranu, poslednjih meseci je promet stradao za 50 odsto. Edvard Kastelec, dečko s druge strane šanka, kaže da su se igrom slučaja, nekako poklopili vanredno stanje u Srbiji i svetska epidemija SARS-a: “ Verovatno je da je i strah od SARS-a jedan od razloga slabe posećenosti. Ali, pre će biti da je pohapšena naša stalna klijentela”, smeje se Edi.
       Liu Fengdun, predsednik Udruženja kineskih trgovaca Srbije i Crne Gore, lekar i ugostitelj, koga smo pronašli u njegovom restoranu pored hotela “Srbija”, još pre godinu dana pisao je tadašnjem predsedniku Koštunici i pokojnom premijeru Zoranu Đinđiću o položaju Kineza u Srbiji. O maltretiranjima, uvredama, poniženjima koja trpe kineski državljani u Srbiji poslednjih nekoliko godina. Sa pojavom SARS-a, Kinezima u Srbiji je još teže: “Kinezi su poistovećeni s bolešću”, kaže dr Fengdun za NIN. “Neki građani kad vide Kineze, pokriju lice rukama i beže od njih. I sve je to zbog dezinformacija koje su objavili neki mediji. Ova bolest, kao i kancer, hepatitis, tuberkuloza, nije rezervisana samo za jednu naciju.”
      
       ZORA LATINOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu