NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Srbija – zdaj

Pokličom koji neodoljivo liči na onaj “Slovenija - zdaj”, Dinkić i Labus pokušavaju da reše najmanje dva problema. Prvi je nužnost da G17 plus istakne lako prepoznatljivu političku platformu pred nove izbore za Skupštinu Srbije. Drugi je Dinkićevo guvernersko mesto

      Dok su neki ljudi, u nedelju 25. maja, donosili cveće na grob Josipa Broza, tvorca druge Jugoslavije, ekspertski tim koji se premetnuo u političku partiju G17 plus poslušao je svog ideologa Mlađana Dinkića, koji odavno “reži” na Crnu Goru, i zaključio da je za nju Srbija na prvom mestu. Sve je bilo vrlo zvanično: na Glavnom odboru partije je zaključeno a u Državnom programu evropske Srbije zapisano da Srbija mora sama u Evropu, Crna Gora joj samo smeta i otežava put.
       Pokličom koji neodoljivo liči na onaj “Slovenija - zdaj”, Dinkić pokušava da reši najmanje dva problema. Prvi je nužnost da G17 plus istakne lako prepoznatljivu političku platformu pred nove izbore za Skupštinu Srbije, bez obzira kada će oni biti održani. Drugi je Dinkićevo guvernersko mesto, po jednima sasvim klimavo i nesigurno, po drugima, ipak, sa pristojnom zaštitom iz inostranstva. Ideja “Samostalna Srbija” smatra se toliko profitabilnom da dodatna popularnost stečena na njoj može zadržati Dinkića na mestu guvernera i doneti odličan izborni rezultat. Istovremeno se veruje da rejtingu G17 plus neće štetiti što istu ideju na svojim zastavama odavno nose demohrišćani Vladana Batića, a u poslednje vreme i ligaši Nenada Čanka, novosrbijanci Velimira Ilića i Stranka srpskog jedinstva Borislava Pelevića.
       Dinkiću je lako bilo da dokaže da Crna Gora nije uplatila ni dinara/evra za izdržavanje zajednice za tri meseca njenog postojanja, da njen predsednik Svetozar Marović nepotrebno rasipa novac okupljajući državni vrh po crnogorskim letovalištima. I tu niko ništa nije mogao da mu zameri. Sasvim je drugačije bilo sa Dinkićevom tvrdnjom da Srbija od zajednice ima štetu od 10 milijardi dinara. “To je čist politički marketing”, rekao je dr Danilo Šuković, direktor Centra za ekonomska istraživanja (“Večernje novosti”). “Dinkić se, u poslednje dve godine, često frljao sa ciframa koje nemaju nikakav smisao”, tvrdio je profesor Mlađen Kovačević “Večernjim novostima”. U istom listu je Branko Dragaš, čija je “Kredibel banka” nečujno potonula, rekao da je Dinkić u pravu i podsetio da je on pre tri godine ponudio koncept samostalne Srbije. Nešto suptilniji u analizi bio je Božidar Đelić, ministar finansija Srbije: “Kada se do kraja sprovede akcioni plan, gubitak za srpski budžet biće od 70 do 100 miliona evra godišnje. Izgubićemo neke prihode, ali ćemo povećati konkurentnost naših izvoznika” (“Publika” po agenciji Mina-biznis). Računicama valja dodati i tvrdnju koju ne osporavaju ni Dinkić ni Labus da će Srbija (i Crna Gora) imati i te kakve koristi od ulaska u Evropsku uniju.
       Mnogo teže će biti Labusu i Dinkiću da dokažu političku ispravnost svoje nove ljubavi. Bivšem kandidatu za predsednika Srbije odmah će se zameriti da je jedan od tvoraca zajednice Srbija i Crna Gora, da se njegov potpis nalazi na Beogradskom sporazumu. Čak mu je i Božidar Đelić to prigovorio: “Ako hoćemo da država u kojoj živimo bude prihvaćena kao dosledan partner, ne možemo da potpisujemo sporazume, poput Beogradskog, a da se neki od potpisnika kasnije okrenu i kažu, ovo ništa ne valja” (“Publika” po agenciji Mina-biznis).
       Verovatno će Labus pokušati da ponovi ono što je prvi put kazao u intervjuu
       NIN-u ( NIN broj 2712, 19. decembar 2002) da je Beogradski sporazum potpisao zbog garancija koje mu je dao Havijer Solana, visoki predstavnik Evropske unije za spoljnu politiku i bezbednost, ali da sada od tih garancija nema ni “g”, ali će mu se kao bumerang vratiti ne samo politička lakovernost i naivnost, nego i nepotrebno podaništvo. Najgore što može da se dogodi Labusu, koji po istraživanjima među političarima uživa najbolji glas u javnosti, jeste da zbog brze promene mišljenja, javno mnjenje ne pomisli da mu nije Srbija na prvom mestu, nego da mu je na prvom mestu - politika.
       Dinkić i Labus rizikuju i da ostanu bez podrške Evropske unije u koju neizostavno hoće da odvedu Srbiju. Njihov poklič, “Srbija na prvom mestu”, izrečen je na kraju nedelje u kojoj je Evropska komisija uputila Savetu ministara i Evropskom parlamentu predlog dokumenta u kome piše: “Priprema zemalja zapadnog Balkana (Srbija i Crna Gora, Hrvatska, BiH, Makedonija, Albanija) za integraciju u evropske strukture glavni je prioritet EU. Ujedinjenje Evrope neće biti potpuno dok se ove zemlje ne pridruže Evropskoj uniji.” Koliko Labus i Dinkić dobiju na ćupriji (“Nismo slepi poslušnici Zapada”), izgubiće na mostu (podrška Evrope, politička, medijska, novčana).
      
      
       Mnogo veći problem za G17 plus biće činjenica da su dve najjače stranke u Srbiji DS i DSS zalegle za državnu zajednicu. Zoran Šami, potpredsednik DSS-a rekao je da bi “razdvajanje Srbije i Crne Gore izazvalo dalje potrese na Balkanu, menjanje granica, dovelo u pitanje status Kosova, a otvorilo bi se i pitanje Vojvodine, juga Srbije, Sandžaka”. Sve to vodi situaciji u kojoj bi 2020. godine u Evropi postojale dve države “EU i Srbija, a možda i SCG”. Slično je razmišljao i Čedomir Jovanović, potpredsednik Vlade Srbije rekavši još i da nije tačno da možemo nezavisno u Evropu bez obzira da li to Evropa odobrava ili ne odobrava (“Licem u lice”, RTS).
       Ispitivanja javnog mnjenja pokazuju da je priča o samostalnoj Srbiji i opstanku državne zajednice Srbija i Crna Gora, u Srbiji tesno vezana sa njenom političkom promocijom. Poslednja merenja pokazuju da je jednak deo Srbije za samostalnost i za zajednicu država i da se taj odnos može menjati marketinškom kampanjom za jednu ili drugu opciju. Kampanje koje će voditi s jedne strane DS i DSS, a sa druge Labus i Dinkić, Batić, Čanak, Ilić, Pelević... zavisiće ne samo od njihovog marketinškog umeća već i od kvaliteta proizvoda koji nude: Srbija i Crna Gora odnosno samostalna Srbija. Jer, i najbolji marketing bez dobrog proizvoda, isto je što i vožnja ferarija bez kočnica.
      
       DRAGAN BUJOŠEVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu