NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Ostavka, ministarska odgovornost i javnost

(“Za Srbiju bez džipova”, NIN br. 2730)

      Već nekoliko nedelja u našoj javnosti prisutan je snažan zahtev da ministar poljoprivrede u Vladi Srbije D. Veselinov podnese ostavku. Ovaj zahtev su podržale mnoge nevladine organizacije, političke organizacije i stranke, javne ličnosti, uticajni mediji i građani. Zašto je pitanje ove ostavke toliko uzburkalo našu javnost? Ovo pitanje ostavke otvorilo je i pitanje karaktera tzv. nove demokratske vlasti, ili preciznije rečeno: u kojoj meri je došlo do promena shvatanja vlasti kao prostora apsolutne i nedodirljive moći koji je zatvoren za uticaj i delovanje javnosti kao korektivnog i delotvornog društvenog faktora? Jasno je da je za naše demokratske vlastodršce pitanje održanja vladajuće koalicije iznad svih moralnih i demokratskih principa i ozbiljnijeg uticaja javnosti. Premijera Z. Živković je ovako reagovao na zahteve da ministar Veselinov podnese ostavku: “Ne razmišljam o smeni bilo kog ministra. Vlada je izabrana pre manje od dva meseca i ima važnije poslove nego da se obazire na razne abrove iz ove ili one javnosti.” Za premijera javnost je svedena na abrove na koje on nema nameru da se obazire, jer vlada ima važnijih poslova!
       Našem shvatanju demokratije nedostaje svest o potrebi izgradnje političke običajnosti , vernosti opštem dobru i javnom interesu čije kršenje ne može biti opravdavano stavom da je pitanje ostavke ministra njegov lični moralni čin. Kakav je to lični ministarski moral koji nije u saglasnosti sa opštim moralnim principima na kojima i počiva delotvornost i suština javnosti?
       Mihailo Đurić u knjizi “Krhko ljudsko dobro” piše: “Duboko privržen životnom iskustvu svojih predaka i savremenika, snažno zadojen i podstaknut bogatim duhovnim nasleđem antičkog sveta, Aristotel je pod etikom podrazumevao učenje o ustrojstvu pojedinačnog života u okviru i posredstvom zakona i običaja koji važe u porodici i državi, a pod politikom učenje o uređenju zajedničkog života u skladu sa zahtevima uma otelovljenim u tim istim zakonima i običajima.” Ako ne postoji svest o potrebi podvrgavanju opštem i javnom interesu onda je priča naših tzv. demokratskih vlastodržaca o transparentnosti samo isprazno opravdavanje njihovih trenutnih i najprizemnijih političkih interesa.
       Mi smo svedoci gotovo nezamislive pojave da predsednik Skupštine Vojvodine N. Čanak govori o svojim vezama (i vezama ostalih funkcionera DOS-a) sa ljudima koji su bili članovi mafijaškog klana. U kojoj bi to demokratskoj zemlji političar mogao ostati ne samo na vlasti već i na političkoj sceni kada bi razotkrio svoje veze sa pripadnicima mafije?
       I tu dolazimo do suštinskog pitanja: U čemu je stvarna snaga demokratije? Njena snaga je u izgrađenim institucijama, delotvornoj javnosti, političkoj običajnosti i delovanju neumoljivih pravila i principa koji su odlučujući korektivni društveni činilac. Upravo to samoregulativno delovanje javnosti je van vidokruga naših sadašnjih vlastodržaca za koje je javnost i dalje samo remetilački činilac koji ruši njihovu političku idilu u kojoj nema mesta za nezgodna pitanja.
      
       MARINKO M. VUČINIĆ,
       Beograd


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu