NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

I posle Soluna, sto somuna

Može li državna zajednica Srbija i Crna Gora da bude funkcionalna država? U principu može, ako postoji politička volja. U stvarnosti ona ne postoji već duže vreme. Poslednja izjava gospodina Đukanovića posle Soluna da ne prihvata korekciju akcionog plana po stoti put je to dokazala. Ako ne može Srbija i Crna Gora da bude funkcionalna država, Srbija mora. Koliko god to radikalno zvuči, to je izraz realnosti

      Stara je istina da nema profita bez rizika. G17plus je rizikovao sa svojim stavom o nezavisnoj i funkcionalnoj državi Srbiji pred samit u Solunu. Trenutak nam uopšte nije išao naruku. Svi su želeli spektakl u Solunu i pominjanje problema samo je moglo da naruši slavljeničku atmosferu. Gospodin Solana je obišao Beograd i Podgoricu i nije štedeo na pohvalama za akcioni plan, ni na kritikama na račun onih koji su sumnjali. Stekao se utisak da nije bilo Labusa i G17plus, državna zajednica bi već u Solunu bila primljena u EU.
       Mi smo jasno rekli šta smo imali da kažemo, a onda smo čekali na samit u Solunu. U međuvremenu akcioni plan je bio vraćen na doradu iako se tvrdilo da nedostaju samo neki tehnički detalji. Potom je stiglo pismo gospodina Patena koje je ponovo aktuelizovalo ključne nedostatke državne zajednice. I ono je potisnuto pod tepih s nadom da će se u Solunu desiti čudo. A onda je došao dan odluke - i potpuno razočarenje. Dogodilo se upravo ono što smo i predviđali. Vrata Evrope su širom otvorena za zemlje zapadnog Balkana, ali je podignut prag za ulazak u nju. Taj prag su nazvali “funkcionalna država”. To što smo mi tvrdili da nam je preko potrebna država radi nastavka procesa pridruživanja EU, pokazalo se tačnim.
       Može li državna zajednica Srbija i Crna Gora da bude funkcionalna država? U principu može, ako postoji politička volja. U stvarnosti ona ne postoji već duže vreme. Poslednja izjava gospodina Đukanovića posle Soluna da ne prihvata korekciju akcionog plana po stoti put je to dokazala. Ako ne može Srbija i Crna Gora da bude funkcionalna država, Srbija mora. Koliko god to radikalno zvuči, to je izraz realnosti. I poruka iz Soluna je izraz realnosti: “Dođite u EU kada budete spremni. Nama u Evropi se ne žuri. Ako se ni vama ne žuri, mi ćemo strpljivo da čekamo.”
       Da li se nama ne žuri? To je ono u šta nisam uspeo da ubedim gospodina Solanu, ali imam nameru da dalje radim na tome. Nama se strašno žuri. Mi smo zemlja koja je preživela građanski rat, sankcije i bombardovanje i moramo da zalečimo svoje rane. To je nemoguće uraditi za dve ili tri godine. Istovremeno, mi smo zemlja koja mora da se potpuno promeni, od državnih institucija do privrede. Mi smo, takođe, zemlja koja ima potpuno zastarelu privredu, visoku nezaposlenost i vrlo oskudne resurse za razvoj. Naš najvažniji zadatak jeste da obezbedimo privredni rast i nova radna mesta. Bez toga nema održive socijalne i političke stabilnosti.
       Evropska unija nas trenutno neće podržati u ovome. To je druga gorka poruka, posle insistiranja na postojanju funkcionalne države. EU nam je dala sredstva da preživimo prvu zimu posle demokratskih promena, da delimično fizički obnovimo infrastrukturu i daće nam pare za izgradnju demokratskih i tržišnih institucija. Nećemo, međutim, dobiti pare za prestrukturiranje privrede, kao što su dobile buduće članice EU, uključujući Rumuniju i Bugarsku. U evropskom budžetu nema para za strukturne fondove, a i sam Balkan nije više prioritet.
       Šta mi onda da radimo? Moramo nešto sami za sebe da uradimo dok EU ne promeni svoju politiku. Moramo da uspostavimo političku stabilnost u zemlji, da izaberemo novu vladu i da smanjimo rizik za strane direktne investicije. Sa smanjenim rizikom i većim stranim investicijama povući ćemo i domaću štednju da izađe iz “slamarica”. Zajedno biće posla i novih projekata, ali samo u jednom stabilnom okruženju. Nerešeni statusi Crne Gore i Kosova dve su najveće prepreke za uspostavljanje političke stabilnosti i smanjenje rizika investicija. Mi nemamo vremena da čekamo da Evropa predahne od drugih teških poslova i da nam se posveti. Mi nemamo iluziju da će neko drugi da reši ove naše probleme, ako mi to sami ne uradimo.
       Za nas značaj samita u Solunu nije u odlukama, već u porukama. U tom smislu već smo naveli dve poruke, a još jedna je važna. Pravila za ulazak u EU su ista za sve zemlje. Zato zaboravimo “specifičnosti” Beogradskog sporazuma i pozive na “kreativnost” i “fleksibilnost” u njegovoj primeni. Prošao je “medeni mesec” i sada smo postali normalna zemlja od koje se očekuje da poštuje pravila zajednice u koju želi da uđe.
       Kažu, posle Soluna čeka nas krv, znoj i suze, kao što je Čerčil obećavao Englezima na početku Drugog svetskog rata. Rečenica lepo zvuči, ali nije tačna. Prvo, krvi neće biti, jer ćemo sve svoje probleme na miran način da rešavamo. Vreme krvi je iza nas, mada ne znači da neće biti teških izazova ispred nas. Ni suze nisu tačne. Ali znoja će biti i to mnogo više nego što pretpostavljamo. Da bismo ušli u EU, moramo da usvojimo 80 hiljada stranica novih propisa. Samo za čitanje jednom čoveku je potrebna cela radna godina. Za usvajanje propisa i formiranje novih institucija potrebno je mnogo više. To bez dosta znoja ne može da ide.
       Evropa je danas zauzeta sobom i ne može dovoljno pažnje da posveti Balkanu. To je sasvim razumljivo, jer je pred novim proširenjem i usvajanjem ustava. Ja ne sumnjam da će ona sutra promeniti politiku prema Balkanu. Ovde mislim, pre svega, na podršku za ubrzani privredni razvoj. Istina je vrlo jednostavna - nema “pridruživanja” bez para. Nemojmo da se zavaravamo. Zemlje Balkana nisu sposobne ni danas ni sutra da uđu u EU, ne samo zato što nemaju funkcionalne države, nego i što su u velikim strukturnim problemima - od nezaposlenosti do nesposobnosti da konkurišu na evropskom tržištu. Evropa će sutra prihvatiti ovu istinu i verujem da će promeniti svoju politiku. A što pre mi pokažemo zrelost u rešavanju državnih pitanja, tim pre će se desiti ova promena.
       Promene su, naravno, nužne i kod nas u zemlji. Pre samita u Solunu počela je rasprava u Beogradu da li Srbija treba sa Crnom Gorom da ide u EU ili sama za sebe. Posle samita otpočela je jedna druga rasprava u Podgorici: da li Crna Gora uopšte treba da ulazi u EU. Ako je Solun simbol za ulazak u Evropu, valja se podsetiti na staru izreku da je “u Solunu dinar somun, ali do Soluna sto somuna”. Što pre Srbija formira svoju državu, to će lakše doći i do Soluna i do somuna.
      
       MIROLJUB LABUS


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu