NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Ljotić nije izbegao

(“Moj prijatelj Nikolaj”, NIN br. 2735)

      U tome napisu ima krupnih netačnosti a s obzirom da mi je vladika Nikolaj dolazio u kuću, slavski kolač svetio, i sa mnom se kao svojim zemljakom dopisivao, pa smo se i nekoliko puta sastajali: U Klivlendu, Ohaju, Lakavani, Njujorku i u Čikagu, Ilinoju, to želim da ispravim netačnosti Branka Milinovića.
       “Po izlasku iz ovog logora smrti vladiku preuzima i kod sebe privremeno smešta Dimitrije Ljotić, koji je, pošto je izbegao iz Jugoslavije, kao nemački saradnik, u više mesta imao svoje kancelarije...
       Sve je ovo neistinito!
       Dimitrije Ljotić oktobra meseca 1944. kada je Staljinova crvena armija ušla u Srbiju, zajedno sa Srpskim dobrovoljačkim korpusom nije izbegao iz Jugoslavije, već je otišao u severozapadni deo Kraljevine Jugoslavije - u Sloveniju, gde su dobrovoljci bili raspoređeni duž stare jugoslovenske-italijanske granice od Prestraneka pa sve do Ilirske Bistrice. Ljotić nije u više mesta imao “svoje kancelarije” već u Ilirskoj Bistrici gde je bio komandant Centra za obuku Srpskog dobrovoljačkog korpusa.
       Milinović nije mogao vladiku odvesti u Trst pa posle u Rim, jer je rat još uveliko trajao kada su patrijarh Gavrilo Dožić i vladika Nikolaj došli u Sloveniju aprila meseca 1945. godine gde su blagosiljali četničke jedinice vojvoda Đujića i Jevđenovića i srpske dobrovoljce, a general Damjanović “koji je trebalo da povede vojsku iz Italije” nalazio se tada u Ilirskoj Bistrici gde je bio i Dimitrije Ljotić. Vladika Nikolaj nije dolazio ni u Trst, ni u Rim, niti uopšte u Italiju! On se s patrijarhom Gavrilom nalazio u štabu vojvode Đujića u Svetom Petru gde je sahranjen Dimitrije Ljotić posle pogibije u automobilskom udesu 23. aprila 1945. kod Ajdovščine. Prema tome Dimitrije Ljotić ni živ ni mrtav nije “izbegao iz Jugoslavije” za čije ostvarenje se hrabro borio od 1914-1918. g. i za koju je život svoj položio.
       Ja sam bio svedok i učesnik u svim napred opisanim događajima pa to znam iz prve ruke. (Videti moju knjigu “Građanski rat u Srbiji 1941-1945”, Klivlend 1958. i Beograd 1990).
       Inače s vladikom Nikolajem sam se i dopisivao i, kako spomenuh, viđao, pa nikada nisam video da je vladika pušio, a što mu Milinović pripisuje. Pitao sam moje prijatelje u Njujorku, koji tamo žive od 1950. godine, pa ni ti nisu čuli za Milinovića niti ga se ko seća!
      
       BORIVOJE M. KARAPANDŽIĆ,
       SAD


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu