NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Dogovor o plavom

Stručnjaci radne grupe Saveta ministara tek treba da se dogovore oko “standarda crvene i plave”. O standardu bele boje postignuta je saglasnost već na početku

      Država državna zajednica Srbija i Crna Gora postoji. U nominativu (prvi padež). Muke nastaju kad ime države počinje da se menja po padežima. Tada, iz praktičnih razloga, ljudi govore samo Srbija i Crna Gora, a kad naiđe onaj važni genitiv (drugi padež), onda se lepo vidi kako se država rastače na dva dela, bez zasluge političara (separatista). Pa tako, u genitivu (posesivnom), kažemo - postignut dogovor političara Srbije i Crne Gore. Jezik je čudo.
       Državna zajednica Srbija i Crna Gora još nema svoju zastavu, ali političari Srbije i Crne Gore dogovorili su se i o tome. Biće zastave. Dve i po godine, najmanje.
       Naravno da su i oko zastave vođeni ozbiljni pregovori i nije sve teklo vedro, kao bistar potok. Mutili su i jedni i drugi i onda su našli srednje rešenje. Koplja su se lomila oko plave boje. Crvena je neopravdano zapostavljena. Kao što ni plavo nije samo plavo, tako ni crveno nije samo crveno. O nijansama je reč i o tradiciji je reč.
       Da vidimo prvo kako će nova zastava izgledati, a onda ćemo malo zakerati, uz pomoć istorije, tradicije i nuklearne fizike.
       Iz dnevnih novina saznajemo da stručnjaci radne grupe Saveta ministara državne zajednice Srbija i Crna Gora (ili Srbije i Crne Gore, kako narod govori) tek treba da se dogovore oko “standarda crvene i plave”. O standardu bele boje postignuta je saglasnost već na početku. Predlog zakona o novoj zastavi - piše Politika, na prvoj strani - verovatno će biti gotov za mesec dana. Za mesec dana, a možda i posle, kažemo mi.
       Dogovor predsednika državne zajednice Srbija i Crna Gora Svetozara Marovića sa republičkim premijerima Milom Đukanovićem i Zoranom Živkovićem (u Kran Montani) poslužiće radnoj grupi kao osnova za pravljenje nove zastave. Tako piše Politika. I tako će, verovatno, biti. E sad, jedno pitanje: kako o narodnim bojama, jer boje zastave jesu narodne boje, mogu da odlučuju tri čoveka? Dva Crnogorca i jedan Srbin. Da li su oni veliki istoričari, da li su poznati istraživači naše tradicije i da li su slavni lingvisti?
       Pitanja nisu zlonamerna. Naprotiv.
       Neslaganja oko plave boje javila su se onog trenutka kad je rečeno da je crnogorska plava svetlo plavetna a da je srpska plava samo plava. Pozivamo se na Rečnik Matice srpske (na čelu uređivačkog odbora bio je akademik Mihailo Stevanović, veliki naš lingvista, Belićev naslednik) i prenosimo šta u Rečniku piše. A piše: plav - koji ima jednu od osnovnih boja spektra, to jest srednju, između ljubičaste i zelene; koji je boje vedroga neba ili mora...
       Kasnije sledi i tumačenje da se i za čoveka svetle kose kaže da je plav. Navodi se i jedna Andrićeva rečenica - Doveo je iz sveta lepu plavu ženu.
       Šta nam sve ovo govori? Ništa drugo nego da plava boja simboliše nešto što je svetlo, a ne nešto što je tamno.
       Pošto Crnogorci za plavu boju koriste sintagmu svetlo plavetna, javio se, nedavno, i jedan naš političar (nije mnogo poznat pa se ni njegovog imena ne sećamo), javio se kao lingvista i rekao da u srpskom jeziku reč plavetno ne postoji.
       Ajde! U Rečniku Matice srpske piše da plavetno znači plavo. Avioni pod plavetnim nebom jure (Ćopić), ili Iza šuma, iza gora plavetnih... rumena se zora digla (Cesarić). Pisci su čudo.
       Videli smo već kako jezičari tumače šta je plava boja. A šta kažu fizičari? Kažu da optički spektar obuhvata spektar elektromagnetskog zračenja koje emituju atomi (atomski omotači) i molekuli. Vidljiva svetlost ima mali opseg talasnih dužina, a prema talasnoj dužini stvara utisak određene boje. Talasna dužina plave boje kreće se od 4,9 x 10-5, santimetara do 4,00 x 10-5 santimetara. Ako hoćemo da dobijemo čistu plavu boju, dovoljno je da uzmemo njenu srednju vrednost iz spektra koja iznosi 4,47 x 10-5, i dobićemo naučnu potvrdu šta je plavo. Možda su Marović, Đukanović i Živković u svojoj naučnoj laboratoriji ovaj eksperiment uradili i sa naučnim dokazima krenuli u Kran Montanu, na dogovor o zastavi i plavom polju na njoj.
       Ono što pouzdano možemo kazati, bez neke fizičke nauke, uzdajući se u obično čulo vida, jeste prosta činjenica da je plava boja na današnjoj srpskoj zastavi - tamnoplava. To nikada nije bila narodna boja naroda srpskog, a ustalila se na zastavi i srpskoj i jugoslovenskoj posle Drugog svetskog rata. Kako je vreme prolazilo, to plavo postajalo je sve tamnije i danas, iznad glave predsednika Narodne skupštine Srbije, stoje dve republičke zastave, gde su i plava i crvena boja više nego tamne. Zašto? Verovatno je reč o neznanju a ne lošoj nameri. Može se razumeti, ali se ne mora i opravdati.
       Prođimo pored Saborne crkve u Beogradu i pogledajmo boje na zastavi Srpske pravoslavne crkve. Crvena nije tamnocrvena a plava je svetloplava. Zar iko sumnja da naša crkva nije poštovala tradiciju i da naša crkva ne zna kakve su narodne boje naroda serbskog.
       Kad čitamo prvi srpski ustav, čuveni Sretenjski ustav iz 1835. godine, naše zaprepašćenje postaje veliko. Taj se ustav zvanično zove Ustav Knjaževstva Serbije, izdan i zakletvom potvrđen o Sretenskoj skupštini u Kragujevcu (možemo ga zvati i Miloševićevim Ustavom) i u njemu, u glavi drugoj, piše: Boja narodna Srbska jest otvoreno-crvena, bjela i čelikasto-ugasita.
       U Ustavu za knjaževstvo Srbije iz godine 1869, knjaza Milana M. Obrenovića Četvrtog, zastava se ne pominje. Možemo pretpostaviti da se Milan Obrenović služio prvom ustanovljenom zastavom naroda serbskog. Ali, kad je Milan Obrenović postao kralj, po milosti božjoj i volji narodnoj (Mi Milan Prvi), godine 1888, za narodne boje proglašene su - crvena, plava i bela. I svi su kasniji ustavi imali tu odrednicu o narodnim bojama. Verovatno pod uticajem panslovenstva, tačnije Rusije. Ali i današnja ruska zastava ima svetloplavo polje!
       U Vojnom muizeju mogu se videti sve stare srpske i jugoslovenske zastave i na njima je plava boja - svetloplava, a crvena-otvorenocrvena.
       Zašto bismo danas čuvali tamnoplavu i tamnocrvenu?
       Naši su očevi pristali na tamnoplavu boju, restaurisali su prošlost, a kao novi vajari davali su starim statuama nove oblike i veštačke noseve. Na nama je da te veštačke noseve uklonimo.
      
       PETAR IGNJA


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu