NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Igra s odloženim plaćanjem

Smena Mlađana Dinkića, opozicionara na mestu guvernera, jeste pre svega politički potez, a svi njegovi učesnici ocenu će dobiti na novim izborima u zavisnosti od toga da li je očuvan, za prosečnog građanina glavni simbol postmiloševićevske Srbije - stabilan dinar

      Mlađan Dinkić je mogao da razmišlja o načinu kako će otići sa mesta guvernera tada Narodne banke Jugoslavije, a potom Narodne banke Srbije, od 15. decembra 2002. godine kada se G17 plus od ekspertske organizacije premetnula u političku partiju. To mu je bio jedini izbor, jer pomirenje guvernera i političara u jednom čoveku isto je toliko verovatno kao i spoj vatre i vode. Odlučio je da ode uz buku i bes. Da li je to dobro ili loše odgovoriće birači na narednim izborima, kada će dati i ocenu o rešenosti Vlade Srbije da sa mesta guvernera skloni čoveka koji je u očima velikog dela građana simbol stabilnog dinara.
       Oni koji znaju Dinkića ni u snu nisu mogli da pomisle da će dobrovoljno da napusti mesto guvernera zato što je ono nespojivo sa njegovim novim političkim angažmanom. Pretpostavili su da će eruptivni temperament, borbena ambicija i bezgranično samopouzdanje pisca anatomije ekonomske destrukcije pobediti njegov ekspertski racio.
       Dinkić je brzo pokazao, osokoljen poslovičnom samouverenošću, da veruje da nema tog majčinog sina koji će smeti da se sa njim uhvati u koštac, pa je još za života premijera Srbije Zorana Đinđića poručivao “Ako padnem ja, pašće i Đinđićeva vlada”. Možda je tom pretnjom Dinkić računao da će sprečiti nešto što je u političkoj utakmici pravilo broj jedan: treba skloniti političkog protivnika, naročito onda ako je on pola vlast pola opozicija. Gitarista “Monetarnog udara” kao da je brzo zaboravio iskustvo sukoba DOS-a i DSS-a. On je poštovao drugo pravilo političke utakmice: da je normalno da se “prirodni saveznici” - DOS i G17 plus - koji se otimaju oko istog/sličnog biračkog tela i te kako oštro suprotstavljaju u predizborno vreme.
       Ali, kada je konačno shvatio da će zakon o Narodnoj banci Srbije biti donet i da će morati na DOS-ovom šalteru da podnese kandidaturu za guvernera, što će reći da jednog dana ova Vlada Srbije neće biti vlada, ali da će pre toga on prestati da bude guverner, Dinkić je pripretio kabinetu Zorana Živkovića: Ako ne raspišete izbore, obelodaniću podatke o korumpiranosti vlade.
       Bio je to najlošiji od svih mogućih poteza, političara i guvernera koji je u 90 odsto slučajeva bio marketinški spretniji od svojih protivnika. Nema toliko kretenske vlade koja bi pristala na tako javno izrečenu ucenu. Ali, nema ni takvog priznanja sopstvenog nemorala: ako igrate kako ja sviram neću otkriti da ste lopovi, ali ako me ne slušate - kazaću da ste nitkovi. I nema većeg potcenjivanja biračkog tela, jer neću ja da branim vas - narod - od gramzivih političara, ja samo želim da koristeći njihove slabosti stanem na vrh piramide moći. (Dinkić se, izgleda, predomislio i sada najavljuje: dokaze o korupciji objaviće u četvrtak, 17. jul.) Jedino je bilo očekivano da će na Dinkićevo mahanje fotokopijama o korumpiranosti delova vlade, ministar policije Dušan Mihajlović odgovoriti istom vrstom pretnji: čuvajte se mojih papira, ima u njima svašta o vama. Deo tog svašta mogao se videti u nekim dnevnim novinama već u utorak kada je objavljen spisak od 15 pitanja koja Dinkiću postavlja Boško Ničić. Poslanika Liberala Srbije zanima koliko je bilo zlata u NBJ kada je Dinkić preuzeo kontrolu, koliko vrednih umetničkih slika, kolekcija numizmatičkog novca, da li nekoliko miliona novčanica od 10 dinara čami u trezoru jer se guverneru ne sviđa preštampani potpis, pa onda nešto o promeni ugovora o dobavljačima repromaterijala za izradu novčanica...
       Jednako loše kao i ucena - izbori za ćutanje o korupciji - jeste i što je Dinkić za predmet svog najžešćeg napada izabrao Božidara Đelića, ministra finansija Vlade Srbije. Samo ljudi koji mogu da se raduju tuđim nesrećama mogli su sa uživanjem da čitaju i slušaju sve ono ružno što je Dinkić govorio o dojučerašnjem prijatelju. Ekspert Dinkić je načinom i nivoom blaćenja protivnika uništio sopstvenu legendu o razlici između eksperata i političara. Đelić je sve to nazvao kanalizacijom.
       Čudan je napad na Đelića i zato što on uz Dinkića stoji na vrhu one lestvice popularnosti koja kaže da ste narodu simpatičniji od drugih javnih delatnika u oblasti politike. Odlazeći guverner svakako da je dobro znao i da Đelić i on dele simpatije iste grupe ljudi, da skoro 90 odsto onih koji vole jednog, vole i drugog.
       Ali, ne treba pomisliti da je guverner bio nespreman za sopstvenu smenu. Naravno da je pretpostavio i hteo je da je blagovremeno odloži. Tako su u februaru ove godine Dinkić i Miroljub Labus u pregovorima sa Međunarodnim monetarnim fondom uspeli da obavezu donošenja zakona o Narodnoj banci Srbije iz juna prebace u decembar. Razlog je sasvim jasan: novi zakon je mogao da bude najlakši i najelegantniji način za uklanjanje Dinkića sa mesta guvernera. Tako bi partija G17 plus, koja je koliko do juče - tada kao nevladina organizacija - kontrolisala tokove novca u zemlji, ostala bez i jedne jedine funkcije. Bio bi to ogroman hendikep u godini u kojoj G17 priželjkuje izbore (jer mu raste rejting), a naročito gubitak tako dobrog mesta - guvernera Narodne banke - sa kojega se mogu odašiljati najuverljivije predizborne poruke. Dakle, Dinkić je na mestu guvernera do decembra, a verovatno i duže, jer će se donošenje zakona odlagati što je moguće više. Ako izbora ne bude u ovoj godini, već u narednoj, teško da će se iko odlučiti da pred izlazak na birališta ruši omiljenog guvernera.
       Činjenica da je u novembru 2002. godine tražio donošenje zakona o Narodnoj banci po hitnom postupku (prvo je rok bio jun 2002, pa novembar iste godine), a da je u februaru 2003. godine tražio od MMF-a da umesto u junu bude usvojen u decembru, neće smetati Dinkiću da govori kako vlada nepotrebno hita sa novim zakonom. Lider G17 plus Miroljub Labus dodaće tome da je, znajući osetljivost bankarskog sistema i njegov uticaj na privredu zemlje, pokušao da nađe kompromisno rešenje, učinio “sve da se izbegne konflikt”, ali da nije naišao na razumevanje na drugoj strani, verovatno zato što je Demokratska stranka talac malih stranaka u DOS-u.
       Vlada na te primedbe može štošta da odgovori. Prva je i osnovna da G17 vodi sasvim otvorenu i dovoljno žestoku kampanju za nezavisnu Srbiju, dok vlada radi na ulasku državne zajednice Srbija i Crna Gora u Evropsku uniju. U toj kampanji G17 naročito se ističe guverner, a svakako da nije običaj da žestoki opozicionar bude na čelu centralne banke.
       Mnogo su suptilnije primedbe koje se odnose na pojedine poteze guvernera za koje u vladi misle da su bili politički motivisani. Prvi primer: guverner u martu podiže stopu obavezne rezerve banaka sa 20 na 23 odsto, pošto je samo dan-dva bila povećana tražnja za devizama a čemu je kumovala i sporost Ministarstva finansija da donese neke podzakonske akte. Time je ispumpana likvidnost iz banaka, smanjena njihova kreditna aktivnost, onemogućena budžetska potrošnja. Nedugo zatim, guverner obara stopu obavezne rezerve na 22, pa na 20, pa na 18 odsto. Ovaj potez guvernera u vladi se opisuje kao “kapriciozan”. Primer drugi: guvernerovo zalaganje kod MMF-a da struja poskupi 20 odsto, a potom kritika vlade što je redovnim platišama cena povećana za 9,25 odsto, a neredovnim za 15 odsto. Mnogo je to, govorio je guverner koji je tražio poskupljenje od 20 odsto. Primer treći: kada zbog nedostatka kvoruma u Skupštini Srbije i Crne Gore nije glasano o kreditima Svetske banke od 80 miliona dolara, vlada je uz saglasnost Svetske banke i MMF-a zatražila pozajmicu od Narodne banke Srbije. Guverner je to odbio i uputio ministra finansija da se “snađe”, preporučivši mu protivzakonito korišćenje sredstava. Ministar ga nije poslušao, kasnile su subvencije za mleko, dečiji dodaci... Primer četvrti: kada su Gordana Matković, ministar za socijalna pitanja i Božidar Đelić, zamolili guvernera da se penzije isplaćuju i dalje u gotovini bez provizije od 0,8 odsto i da se stari ljudi ne teraju da uzimaju kartice, ovaj je to odbio. Posledice: maltretiranje penzionera, novi trošak za budžet Srbije od oko 700 miliona dinara godišnje i zarada Narodne banke. Primer peti: guverner u pregovorima sa MMF-om propušta da mu dostavi i komentare Đelićevog ministarstva.
       Ima još, ali i ovo je dovoljno za ono što u vladi opisuju kao politički motivisane poteze guvernera na štetu i vlade i građana i razlog zašto ne žele da mu dozvole dalju političku promociju sa mesta guvernera. Kao što Labus tvrdi da je nudio kompromis, tvrde to i u vladi. Kažu da je lider G17 plus nudio izlazak na izbore i postizbornu koaliciju najjačoj članici DOS-a, Demokratskoj stranci. Dogovora nije bilo, jer G17 nije prestajao sa svojom kampanjom o nezavisnoj Srbiji, niti je mogao da obeća da u predizbornoj utakmici neće napadati vladu. Nije pomoglo ni što je vlada promenila mišljenje i uz Đelićevu pretnju ostavkom stavila Labusa na čelo Agencije za sanaciju banaka.
       U suprotstavljanju zakonu koji će biti osnov za njegov odlazak sa guvernerske funkcije Dinkić je tvrdio i da je zakon skrivan od stručnjaka Narodne banke Srbije. I viceguverner NBS Radovan Jelašić kaže da nisu saznali ni ko je ni kako je za osam dana napisao taj tekst.
       Božidar Đelić svakako neće propustiti priliku da u televizijskom duelu podseti Dinkića da je zabranio da se njegov zakon o Narodnoj banci iz prošle godine (prva verzija napravljena aprila 2002) pokaže bilo kome iz Ministarstva finansija Vlade Srbije, a da je stručnjacima iz MMF-a data samo na četvoročasovno čitanje. Ministar će reći i da je Nacrt novog zakona Dinkiću dostavljen 19. juna i da je guvernerov tim pozvan da stavi primedbe na sastanku zakazanom za 24. jun. Oni jesu došli na sastanak, jesu i sačinili golem spisak neslaganja, ali ga nisu pokazali kolegama iz Ministarstva finansija nego su ga poslali MMF-u. I tako je spisak primedaba iz beogradske Ulice kralja Petra broj 12 preko Vašingtona stigao do beogradske Nemanjine ulice broj 22 do 26 i to na engleskom jeziku. Konačno Dinkić i saradnici poslali su Đeliću svoje primedbe na srpskom, bez posredovanja Vašingtona, onoga dana kada je nacrt zakona morao da uđe u skupštinsku proceduru.
       Naravno da Dinkić nije zaboravio domaću javnost i da joj je poručio da Đelićevim zakonom Vlada Srbije preuzima staranje nad Narodnom bankom, da guverner više neće biti samostalna ličnost.
       Mogao je guverner da kaže i da su mu stručnjaci Fonda i Svetske banke na neki način okrenuli leđa. U jednoj verziji svojih primedaba na zakon Fond je napisao da guvernera treba da predlaže ili predsednik države ili vlada! Dakle, Fond misli da guverner i Narodna banka mogu da budu samostalni od vlade čak i ako guvernera predlaže vlada. U Vladi Srbije se, inače, razmišljalo da guvernera predlaže predsednik države, ali to jednostavno ne dozvoljava postojeći ustav, ali će - gotovo je izvesno - omogućiti onaj koji se sada piše i o kome bi na referendumu na Sretenje, 15. februara 2004. godine trebalo da se izjasne građani Srbije. Svetska banka je pak bila mišljenja, i ostala je pri njemu, da guverner i viceguverneri Narodne banke ne mogu da budu politički visoko profilisani ljudi. Te odrednice, međutim, neće biti u zakonu, kao što se neće naći i najavljivanje o propisivanju desetogodišnjeg iskustva ili godina života koliko mora da ima budući guverner.
       Kada govori o poslovima guvernera i banke, zakon samo na jednom mestu kaže da NBS “utvrđuje režim kursa dinara uz saglasnost vlade”, ali da NBS samostalno utvrđuje kurs. Ispao je, dakle, stav da se vlada meša i u određivanje visine kursa. Vlada će “ugrožavati” samostalnost centralne banke i tako što će njen ministar finansija bez prava glasa sedeti na sastancima monetarnog odbora NBS koji čine guverner i tri do pet viceguvernera. (U Nemačkoj ministar finansija određuje platu guvernera centralne banke, a u Belgiji ima pravo da spreči primenu bilo koje mere centralne banke koja bi bila u suprotnosti sa zakonima ili interesima države.) Viceguvernere predlaže guverner a bira ih Savet NBS koji bira Skupština. Savet je neka vrsta nadzornog organa, a u vladi niko neće propustiti priliku da se sprda sa prošlogodišnjim Dinkićevim predlogom da rad guvernera nadzire petočlano telo u kome on postavlja tri člana. (Svetska banka misli da je institucija Saveta suvišna.) Kao reciprocitet gostovanju ministra finansija u NBS, zakon predviđa i da je guverner uvek na sednici vlade kada su teme koje su i za njega značajne.
       Bilo bi besmisleno tvrditi da će guverner po novom zakonu kao i dosad biti samostalan u odlučivanju u banci. Po postojećem zakonu guverner je gotovo o svemu odlučivao sam. Sada će to raditi zajedno sa monetarnim odborom, a njegov glas će biti presudan u slučaju izjednačenog broja glasova. Tako je u svim centralnim bankama, svuda postoje bordovi koji upravljaju njihovim poslovima. Otuda su strani stručnjaci, kada im je tekst zakona predočen rekli da je pravnički on u redu, a oni koji bolje poznaju ove prilike su dodali da će samostalnost budućeg guvernera zavisiti od njegovog autoriteta, integriteta i poverenja koje uživa u stručnoj i političkoj javnosti.
       Ključno pitanje je, i to je ono čime Dinkić najviše plaši građane, da li će novi guverner pod pritiskom vlade štampati novac, osetnije klizati kurs dinara, povećati inflaciju, odnosno da li će odoleti zahtevima za podsticaje izvoza koji su dosad završavali bez dobrih rezultata, “velikih” firmi za pokrivanje gubitaka, špekulativnog kapitala da zaradi na promenama kursa, sirotinje, da se povećaju plate i penzije. Teško je verovati da bi vlada pristala na takve samoubilačke poteze pa zato i svi njeni članovi ponavljaju da nema štampanja novca. Uostalom, to joj ne bi dozvolili ni inostrani partneri, koji inače svaki kredit ili donaciju ovoj zemlji uslovljavaju brojnim zahtevima.
       Ipak, možda su stručnjaci MMF-a i Svetske banke primetili u zakonu neke rupe koje bi vladi omogućile nešto komotniji život. Svetska banka tako ponavlja prigovor izrican i Dinkiću da NBS nema dovoljno dobre mogućnosti supervizije poslovanja banaka. Međunarodni monetarni fond pak misli da vlada ne može da se zadužuje kod Narodne banke u visini od 10 odsto trogodišnjih prihoda, već samo pet odsto (prihvaćeno), da jedino NBS odlučuje o diskontu vladinih obveznica, da treba pooštriti uslove pomaganja banaka koje se nađu u krizi...Možda su po mišljenju stručnjaka MMF upravo to kanali kojima bi mogla da se omekša tvrda politika kursa dinara i planirana niska stopa inflacije.
       Optužujući vladu da hoće da sruši dinar, Dinkić plaši inače najplašljiviju stvar na svetu: kapital - i onaj u obliku stranih ulaganja i onaj u obliku štednje građana. Šta ako sa Dinkićevim odlaskom iz NBS u banke počnu da pristižu štediše i da traže podizanje svojih uloga. U vladi veruju da nepotrebnog straha neće biti: Dinkićeva ekipa radiće do uspostavljanja nove, policija će se posebno potruditi da “neko ne inscenira bezrazložnu pojavu dilera na ulicama”... dinar će biti stabilan, tvrde u vladi.
       Smenjivanje Dinkića sa mesta guvernera, na koje je došao političkim putem, a ne na osnovu bankarskog iskustva, jeste pre svega političko pitanje, ali će birači odluku o njegovom rešavanju doneti na osnovu najupečatljivijeg ekonomskog simbola postmiloševićevske Srbije: stabilnog dinara. Zato neće biti čudno ako koliko sutra vlada počne da optužuje Dinkića da on neopravdanim sumnjičenjem DOS-a izaziva nestabilnost dinara. Labus je već izneo protivargument G17: uzeli ste svu vlast, sva je odgovornost vaša.
      
       DRAGAN BUJOŠEVIĆ
      
Stranke


       Prema istraživanju Strateškog marketinga kada bi sada bili izbori DS bi dobio 18 odsto glasova birača, DSS - 14, G17 plus - 12, SRS - 7, SPS -5 odsto. Srđan Bogosavljević, direktor Stratedžik marketinga, kaže da su fokus istraživanja najavljivala veći rejting G17 plus, ali da je on izostao zbog njihove kampanje za nezavisnu Srbiju.
       Po novosadskoj agenciji SKAN DSS bi dobio 17,7 odsto glasova, DS 17,5, G17plus 13,1, SRS 7, SPS 4,5 odsto glasova birača.
       Banka
       Narodna banka Srbije ima oko 5000 zaposlenih, Grčke oko 3 000, Engleske oko 2 000, Hrvatske 550, Makedonije 290 zaposlenih.
      
       Upravljanje
       Centralnim bankama upravlja se kolektivno i u tim timovima su kako ljudi iz banke tako i spoljni saradnici. U Sloveniji je taj odnos 5 prema 4, Hrvatskoj 6:3, Poljskoj 3 prema 4-6, Slovačkoj 5:3, Češkoj 3:4, Makedoniji 5:4, Rumuniji 4:5...


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu