NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Povratak bludnih sinova

Predsednik je, konačno, priznao novo rukovodstvo svoje partije, Bogoljub Bjelica će biti samo šef “Slobode”, a svi će morati mnogo više da rade na projektu zvanom “Narodno jedinstvo”

      Milorad Vučelić, potpredsednik Glavnog odbora Socijalističke partije Srbije, vratio se iz Haga “ranjene duše”. U desetak minuta, na tridesetak kvadrata pritvora u Ševeningenu, video je mnoge svoje drugare i poznanike - Slobodana Miloševića, Momčila Krajišnika (vraćao se sa rekreacije), Jovicu Stanišića (bio sa ćerkom), Franka Simatovića (razgovarao sa advokatom), Vojislava Šešelja, Veselina Šljivančanina... Sa mnogima se zagrlio, poljubio, sa nekima pustio suzu.
       “Susreti sa Momom, Jovicom i Frenkijem bili su potresni, puni emocija. Bilo je jasno da je taj Hag hapšenje naroda, hapšenje duše naroda. Ti su ljudi nedužni, prvo sa stanovišta pravde, jer niko od njih nije osuđen. I tako bi trebalo da se ponašaju ovdašnji političari koji tvrde da je herojsko delo otići u Hag i dokazati nevinost. Pa valjda se dokazuje nečija krivica”, kaže za NIN Vučelić.
       Da li je pomislio da se i on može naći u pritvoru među prijateljima? Ne, nije. “Bio sam im blizak, ali sam bio uključen u političku dimenziju posla. Ali, svako je u potencijalnoj vrsti rizika. Ako nema principa privođenja, svi su u opasnosti.”
       I...evo Vučelića u punom svetlu, sedam dana posle posete Miloševiću, u zgradi na Studentskom trgu, koju Beograđani još zovu Ge-ka (Gradski komitet, prvo komunista, potom socijalista) okružen slikama svojih junaka - Če Gevare, Korta Maltezea, Svetozara Markovića, Dimitrija Tucovića - kako počinje priču o krivici za rat, za raspad Jugoslavije jer “Ne sudi se ovim ljudima zato što su povukli obarač.” Čudi se kako su samo jedne novine prenele informaciju američkog kongresmena da je Bil Klinton lažima pridobio svoju javnost za bombardovanje Jugoslavije. Kaže da su istoričari poput Hobsbauma i Lokforda jasno napisali kako se raspadala Jugoslavija. Citira Kisindžera koji ne sumnja da je cilj Albanaca sa Kosmeta Velika Albanija, a ne borba za ljudska prava.
       Ali, vratimo se partijskim poslovima deset godina vladajuće Socijalističke partije Srbije.
      
       Kako ste uspeli da uspostavite kontakt sa Miloševićem? On dugo nije hteo da čuje za novo rukovodstvo, nije želeo da razgovara sa vama?
       - Posle Kongresa partije poslali smo mu izveštaj, a potom redovno i informacije o radu partije, ali kontakta nije bilo sve dok se Milošević nije javio meni četiri dana pošto sam izašao iz zatvora. To je bilo 11. maja.
      
       Pozvao vas je telefonom?
       - Da, i ja sam bio više iznenađen njegovim pozivom nego hapšenjem u vanrednom stanju koje je medijski dugo pripremano, jer je onaj film sa proslave “crvenih beretki” u Kuli dvadesetak puta prikazan na raznim televizijama.
       Bio je to srdačan razgovor, bio je on potresen kao i ja. Poželeo mi je da se oporavim, savetovao da budem strpljiv, da ga moje držanje u zatvoru (štrajk glađu) nije iznenadilo, da je to očekivao od mene.
      
       I tako ste se Milošević i vi po treći put pomirili?
       - Da. Jednom je to bilo pošto me je skinuo sa mesta direktora Radio televizije Srbije 1995. godine “zbog viška patriotizma”, kako mi je posle rekao. Onda me je skinuo sa mesta potpredsednika SPS-a u novembru 1998. pošto nisam glasao za zakone o univerzitetu i informisanju...
      
       Da li je taj razgovor, posle onoliko vremena, bio partijski ili ljudski?
       - Nismo pričali o političkim stvarima. Pitao sam ga kako je on, odgovorio je da je vrlo dobro, on se nikada ne žali, i kada je bio jako bolestan - radio je. I dogovorili smo se da se čujemo i vidimo.
       Preneo sam razgovor rukovodstvu, da se od ljudski tople i dirljive stvari ne bi pravio trač i intriga, kao što se pravi intriga od toga što sam mu ja mahao, a on meni nije odmahnuo, jer je kod njega, u sudnici, takav odblesak da i nije mogao da vidi da mu mašem.
       Kada se ponovo javio i pitao kada ću da dođem, predložio sam mu da ga poseti partijska delegacija. Poslali smo mu zahtev 3. juna, 15. juna mi je rekao da mu administracija Tribunala nije dostavila taj papir. Ponovo smo pisali i dogovorili se da se vidimo 17. jula na dan SPS-a.
      
       Da li je Milošević uslovljavao sastav delegacije?
       - Ne, nije. Mi smo na Glavnom odboru odredili sastav delegacije.
      
       Političkom čaršijom se pronela priča da vas je Milošević primio jer ste obećali da ćete parama podržati i njegovu odbranu i njegovu porodicu?
       - I do sada smo pomagali njegovu odbranu na svaki način, pa i finansijski. Dodatni razlog je što počinje njegova odbrana, o čemu će se tačno odlučiti 2. septembra. I o tome smo se dogovarali.
       A kampanja protiv njegove porodice je bespredmetna i to njega pogađa. On veruje da se to čini kako bi ga slomili, da se to radi u koordinaciji. To mu zagorčava život, teško mu je što tri godine nije video sina, što sada ne viđa ni ženu.
      
       Kako se ponašao Milošević prema vama, da li je uvažavao vaše partijske funkcije?
       - Jeste. Oslovljavao nas je prema funkcijama i ponašao se prema nama kao i ranije: prema jednima prijateljski, koje je znao od ranije, prema drugima kao partijskim kolegama. Svi smo se izljubili sa njim. Meni je ponovo rekao da ne budem nestrpljiv sa zdravljem. On uvek ima te savete i brige.
      
       Da li to znači da je Milošević konačno priznao ovo rukovodstvo SPS-a, da više Bogoljub Bjelica nije neka vrsta njegovog gubernatora u partiji?
       - On je rad Bogoljuba Bjelice vezao isključivo za “Slobodu”. Milošević je uzeo telefone svih ljudi iz delegacije (Ivica Dačić, predsednik Glavnog odbora SPS-a, Milorad Vučelić, Žarko Obradović, Dušan Bajatović, Zoran Anđelković).
      
       Da li vas je kritikovao?
       - Imao je neke primedbe da nismo njegove političke stavove pretočili u akciju, da nismo bili dovoljno aktivni u njegovoj odbrani i odbrani njegove porodice - što je nama blisko, i da moramo svoje akcije da koordiniramo sa “Slobodom” i svim udruženjima koja mu pomažu u suđenju.
      
       Koji su to njegovi politički stavovi na kojima je insistirao?
       - Na početku nam je pomenuo kosmetske teme. Zatim stavove o “narodnom jedinstvu”. Naravno, sa uvažavanjem je primio uspeh na lokalnim izborima. Ali smo više razgovarali o onome šta treba da radimo u budućnosti.
      
       A kako Milošević vidi svoju budućnost?
       - Uveren je da će pobediti u Hagu.
      
       A da li ste i vi uvereni u to?
       - Ako on jeste, jesam i ja. On najbolje zna.
      
       DRAGAN BUJOŠEVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu