NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Bacićemo sve na vas

Medijska kuća izgleda da dobija propagandni rat, ali tek na jesen, kada vlada bude ponovo razmatrala ustrojstvo kuće, biće jasno ko je pobednik

      Skoro tri meseca posle briljantne pobede na Tigru i Eufratu, gde je većina britanskih žrtava pala pod nečim što se eufemistički naziva “prijateljska vatra” (od 27 pripadnika elitnih britanskih jedinica SAS, koliko ih je poginulo tokom borbi sa iračkim snagama, njih 20 ubili su američki saveznici), na domaćem frontu borbe između vlade Tonija Blera i britanske javnosti oko razloga za invaziju na Irak nastavljaju se nesmanjenim intenzitetom, a pitanje trenutka je kada će jedna od strana upotrebiti i oružje za masovno uništavanje. Sukob niskog intenziteta trajao je praktično od početka priprema za napad na Irak, ali se u otvoreni rat pretvorio tek pošto je režim Sadama Huseina već odavno bio svrgnut, 29. maja kada je novinar Bi-Bi-Sija Endru Giligan optužio Dauning strit za doterivanje izveštaja o iračkom oružju za masovno uništavanje.
       Ratna sreća menjala je stranu u više navrata tokom poslednjih nedelja, ali poslednji događaji, čini se, idu više naruku čelnicima Bi-Bi-Sija. Prvo, ispostavilo se da Dejvid Keli, stručnjak za biološko i hemijsko oružje koji je 17. jula izvršio samoubistvo, i nije bio tako nepouzdan izvor, kao što je Blerova vlada pokušala da prikaže, a ispostavilo se i da Bi-Bi-Si ima trake sa snimcima koji dokazuju da je Keli novinarima uistinu rekao ono što su oni objavili. Drugi događaj koji bi mogao ići naruku upravi britanskog javnog servisa jesu pretnje tajnim nekonvencionalnim oružjem koje su joj uputili predstavnici vlasti očajnički pokušavajući da neprijatelja nateraju na kapitulaciju.
       Tokom prve nedelje posle samoubistva Dejvida Kelija izgledalo je kao da je Bi-Bi-Si kriv po optužnici direktora za komunikacije britanskog premijera Alistera Kembela da je koristio “tehničara srednjeg nivoa” koji nije imao pristup osetljivim obaveštajnim podacima kao izvor za ozbiljne optužbe na račun vlade. Nedelju dana kasnije, stvari izgledaju sasvim drugačije. Postalo je jasno da doktor Keli nije bio stručnjak uskih interesovanja kojeg ništa nije povezivalo sa svetom špijuna, kao što se naslućivalo prilikom njegovog svedočenja pred parlamentarnim komitetom. Sam Keli pokušao je da stvori takav utisak pred komitetom i njegovi motivi za to mogu biti ozbiljni. Javnosti je bilo poznato da je Keli imao blistavu karijeru kao jedan od vodećih inspektora UN u Iraku i da je bio imenovan za šefa grupe britanskih stručnjaka koja je trebalo da zameni inspektore UN.
       Javnost sada ima i svest o tome da Keli ne samo da je bio jedan od savetnika vlade sa najviše saznanja o istoriji iračkog programa oružja, nego da je imao i pristup najtajnijim dokumentima, da je lično za obaveštajnu službu MI6 ispitivao iračke prebege i da je bio član komiteta koji je pregledao sve obaveštajne podatke o iračkom oružju za masovno uništenje. Ukratko, što se tiče dosijea, Keli je definitivno bio u mogućnosti da zna stvari o kojima je razgovarao, ispostaviće se, ne samo sa Giliganom i još dvoje novinara Bi-Bi-Sija (od kojih jedan ima snimke razgovora), nego i sa još nekoliko izveštača.
       Veoma je problematičan i način do kojeg je britanska štampa došla do podatka da je Dejvid Keli bio izvor za tvrdnje Bi-Bi-Sija, što je jedna od važnih kockica čiji je sklop naterao naučnika da izvrši samoubistvo. Vlada, istini za volju, nikada nije otvoreno rekla da je Keli “krtica” u Ministarstvu odbrane, ali je na njega otvorila “prijateljsku vatru” razotkrivajući indirektno njegov identitet davanjem detalja novinarima koji su ih nedvosmisleno upućivali na zaključak da se radi upravo o doktoru Keliju. Novinarima je tako saopšteno, na primer, da je izvor osoba koja je bila inspektor UN za oružje u Iraku. Zvaničnu potvrdu identiteta “krtice” dala je šef odeljenja za odnose sa javnošću Ministarstva odbrane Pem Tir, naravno, uz odobrenje ministra odbrane Džefrija Huna.
       S druge strane, uprava Bi-Bi-Sija optužila je neke ministre u Blerovoj vladi da su im pretili osvetom ukoliko ta medijska korporacija ne ustukne u sukobu sa vladom i ne izvini se zbog “objavljivanja neistina”, odnosno javno povuče navode Endrua Giligana da je vlada doterivala izveštaje o iračkom oružju. Prema izvorima britanskog lista “Indipendent”, otvorene pretnje upućene su Bi-Bi-Siju upravo u trenutku kada je rukovodstvo kuće odbilo taj “sporazum” sa vladom. “Suštinsko značenje tih pretnji jeste ‘bacićemo sve na vas’. To je jasan pokušaj da se nezavisnost Bi-Bi-Sija ugrozi primoravanjem kuće da povuče priču iza koje smo javno rekli da stojimo”, kaže izvor “Indipendenta” iz vrha Bi-Bi-Sija.
       Čime to, suštinski, vlada može da preti Bi-Bi-Siju? Trenutno, medijska kuća izgleda da dobija propagandni rat, ali tek na jesen, kada vlada bude ponovo razmatrala ustrojstvo kuće, biće jasno ko je pobednik. Do sukoba oko Iraka, pitanja o tome ko treba da upravlja korporacijom i ko treba da je plaća nisu ni postavljana. Kada su u pitanju ozbiljne teme, poput pitanja da li su novinari Bi-Bi-Sija nepristrasni, Bi-Bi-Si je sam rešavao probleme. Što se tiče ogromnog budžeta kojim kuća raspolaže, za njega je svaki Britanac godišnje izdvajao sumu od 116 funti. Danas, međutim, ta pitanja deluju kao interesantna i otvorena. Najverovatnija alternativa sadašnjem stanju bilo bi stavljanje Bi-Bi-Sija pod okrilje Ofkoma, novog regulatora medija koji krajem ove godine preuzima dužnosti pet postojećih tela za kontrolu medija. Iako će se Bi-Bi-Si žestoko opirati stavljanju pod ingerenciju Ofkoma, to verovatno neće doneti drastične promene u uređivačkoj politici kuće.
       Mnogo značajnije pitanje jeste finansiranje tog medijskog mastodonta. Stav Bi-Bi-Sija, kada je finansiranje u pitanju, jeste da, pošto svi imaju koristi od tog servisa, svi treba i da ga plate. Uprkos tome što je gledanost Bi-Bi-Sija u drastičnom padu, pošto se gledaoci okreću digitalnoj televiziji, to nije stvorilo finansijski problem za kuću jer je, zahvaljujući velikodušnosti vlade, pretplata povećana za 1,7 odsto više od inflacije otkako su laburisti došli na vlast. Sukobi sa vladajućom elitom, međutim, mogli bi da dovedu do drugačijeg rešenja kada se pitanje finansiranja te medijske kuće bude ponovo postavilo. U kampanju protiv Bi-Bi-Sija je, pored vlade, uključena i konkurencija zastupljena u medijima koje poseduje Rupert Merdok. Iako se većina britanskih medija svrstala uz Bi-Bi-Si, “Njuz internešnel” i “Skaj njuz” nastavljaju da skoro svakodnevno izražavaju sumnje u Giliganovo izveštavanje.
       Nije slučajno ni što se ministarka kulture Tesa Džovel obratila upravo “Tajmsu” (takođe Merdokovo vlasništvo) kada je želela da brani Alistera Kembela i izrazi nezadovoljstvo radom Bi-Bi-Sija. Izvori “Indipendenta” iz Vestminsterske palate tvrde da je Merdok, koji vatreno lobira za stavljanje Bi-Bi-Sija pod ingerenciju Ofkoma, u dva navrata intervenisao kako bi zaoštrio stav “Skaj njuza” i “Njuz internešnela”. Takve navode odbacuju i jedna i druga kuća. Svemu ovome interesantan ton daje i podatak da je Bi-Bi-Si pre oko mesec dana dobio spor pred sudom u kojem je tužio dvojicu novinara “Skaj njuza” da su obmanuli javnost predstavljajući snimke sa jedne britanske podmornice u bazi u Britaniji kao snimke sa mora u blizini Iraka.
       Kakav god da bude rezultat istrage koju vodi lord Haton i koja treba da kaže poslednju reč u celom slučaju, sigurno je da britanska javnost nikada više neće bezrezervno verovati Toniju Bleru. Posebno ako se uzmu u obzir optužbe njegovih doskorašnjih saradnika kao što je bivša ministarka za međunarodni razvoj Kler Šort. “Izvrtanje činjenica nije tek izum Alistera Kembela, to je Tonijev način rada”, rekla je ona.
      
       FILIP RODIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu