NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Kupačice

Naziv izloŽbe: “Kupačice”
Galerija: Muzeja istorije
Jugoslavije Autor izloŽbe: Nenad Radić

      Ko još može da se seti neke izložbe održane u Beogradu na kojoj su izlagane skulpture Antuna Augustinčića, Frana Kršinića, Vladimira Herljevića, Borisa Kalina? Vjekoslava Rukljača i Luku Musulina da i ne pominjemo. Osim što zvuče tako kao da potiču “od pre nove ere”, imena ovih nekada naših umetnika sada su (nam) i “tuđa”, inostrana... To što su se njihova dela opet pojavila pred nama, predstavlja sticaj zaista neobičnih okolnosti. Reč je o eksponatima iz ekskluzivne zbirke nekadašnjeg predsednika naše danas nepostojeće države, Josipa Broza Tita. Devet mermernih ženskih aktova koji su ovog leta izloženi u prostoru Muzeja istorije Jugoslavije mali su, ali izuzetno vredan deo zaostavštine “najvećeg sina naših naroda”. Treba li se podsećati šta je sve moralo da se dogodi pa da nam nešto iz predsednikove već istorijske riznice postane dostupno?
       U efektno aranžiranom enterijeru pomenutog muzeja, u naročito podešenoj rasveti, blistaju mermerne skulpture, dela osmorice vrsnih vajara koja kao da su tematski naručena za ovu izložbu. Njen autor, Nenad Radić, dao joj je naziv prema poznatom Kršinićevom aktu, “Kupačice”. Teško je reći koja od figura nagih, mladih lepotica privlači više pažnje - osim ako to nije čuveni Augustinčićev brionski akt. U ovakvoj prilici izgleda izlišno upuštati se u likovnu analizu pojedinačnih skulptura. Svelo bi se to na ponavljanje odavno izrečenih visokih vrednosnih sudova o delima pobrojanih vajara među kojima neka sežu u sam vrh istorije naše umetnosti. Čini se priličnije ukazati na neobičnost ove izložbe, reagovati na slike memorije koju ona budi, podsećajući nas na vrednost i značaj tekovina kulture onog vremena u kome su nastala ova dela - period od 1940. do 1970. godine minulog veka. Posetilac ove izložbe koji je živeo u tom vremenu, pa i onaj koji je samo slušao o njemu, teško će odoleti iskušenju poređenja sa sadašnjom, aktuelnom stvarnošću. Reč je, naravno, o poređenju opšteg nivoa kulture onog i ovog vremena, ondašnjeg i sadašnjeg stanja duha i dometa stvaralačke svesti.
      
       ĐORđE KADIJEVIć


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu