2385, 13. Septembar 1995.

DRUGI PISU: "CAJT", HAMBURG

"Zajednicki zivot? Nemoguc!"


Tuce, saslusanja, pokusaji ubistva. Povratak izbeglica u Bosni postaje farsa

Doboj/Sarajevo

Bosna je jedina zemlja u svetu u kojoj se sloboda kretanja stanovnistva osigurava sa 55 000 stranih vojnika. Da li je taj ulog dovoljan, probalo je ovih dana deset Muslimana u istocnobosanskom selu Mahale. Oni su hteli da kuce unistene u ratu ponovo poprave. To je hrabro, jer Mahale se nalaze na teritoriji Republike Srpske. Kad su stigli u svoje selo, isprecila se srpska policija: "Sta trazite ovde?" Razmena reci, a onda tuca. Toljage, policijski kundaci, zatim se vade pistolji. Najzad su se umesali IFOR-ovi vojnici i uhapsili 25 bosanskih srpskih policajaca. Stotinak razjarenih Srba okupilo se oko policijske stanice Ujedinjenih nacija u Zvorniku. Posle visecasovnih zilavih pregovora izmedju IFOR-a i srpskog vodjstva na Palama, oni se povlace. Ali bes ce ostati jer sada Muslimani svakog dana probaju da poprave kuce u Mahalama.

Sva pitanja u Bosni povezana su sa problemom izbeglica. Gotovo svaki drugi Bosanac je u ovom ratu postao izbeglica. Muslimansko-hrvatska Federacija ima otprilike 640 hiljada izbeglih iz Republike Srpske. Tamo, opet, zivi 300 hiljada ljudi koji su isterani iz Federacije ili iz Hrvatske. Pogotovo Muslimani hoce da se vrate u svoja rodna mesta. Ali to nije u interesu politicara koji u Bosni hoce da izgrade tri nacionalne drzave. Izbeglice su kljuc nove drzavne gradjevine. Gde se god na trazenoj teritoriji otvori neka praznina, stratezi ih popunjavaju beskucnicima. Vecinski odnosi treba da ostanu konzervirani. Registracija za izbore 14. septembra je zato dobrodosla prilika.

U principu, sve izbeglice treba da glasaju tamo gde su 1991. ziveli. Ali, ugovor u Dejtonu dozvoljava izuzetke ako neko zaista zeli da zivi na novom mestu. To su iskoristile hrvatske (sluzbene) vlasti u Hercegovini i zapadnoj Bosni kao i muslimanski cinovnici u Sarajevu. A Srbi su cak od ovog izuzetka napravili pravilo. U nekim gradovima danasnje Republike Srpske Bosnjaci su pre rata bili vecina. Sad su srpski funkcioneri ohrabrili srpske izbeglice da se tu masovno registruju. Bilo je suvise zloupotrebe: OEBS je odlozio lokalne izbore. Vladajuca Srpska demokratska stranka drsko zonglira biracima u Doboju. Gradonacelnik Drago Ljubicic govori o "proceduralnoj gresci".

U stvari, SDS je srpskim izbeglicama koje nisu htele da se registruju u Doboju pretila oduzimanjem humanitarne pomoci i gubitkom smestaja. Ovu stranku OEBS je i novcano kaznio. Sto se to desilo bas u Doboju, gradu koji lezi na samoj liniji fronta, nije slucajno. U Ulici svetog Save, u centru, vidi se zelena povrsina. Ovde je pre 1992. stajala katolicka crkva. Dvesta metara dalje jos strci dzamija. Ali zidovi su napukli, krov je unisten. U upadljivom kontrastu sa tim je jedna vila. Pre je tu stanovao muslimanski lekar, sada je tu centrala SDS-a. Ulicu dalje, bivsi vodja dobrovoljaca Arkan ima svoj biro. U izlogu se vidi zahvalnica, sada vec bivseg srpskog vodje Radovana Karadzica. On zahvaljuje Arkanu za pomoc u "oslobodilackom ratu Srba".

U Doboju je pre rata zivelo 40 odsto Muslimana, 39 odsto Srba i 13 odsto Hrvata. Danas je u gradu sa vise od 70 hiljada stanovnika manje od dva odsto Muslimana i Hrvata. Razloge za ovo objasnjava gradonacelnik: "Mi Srbi verujemo da je nemoguce da zivimo zajedno sa ova dva druga naroda. Rat je to pokazao."

Ali, ugovor u Dejtonu propisuje da treba da se vrate izbeglice?

- Naravno, mogu ljudi da se vrate ako se drze nasih zakona.

Kada?

- To moramo da prepustimo buducnosti.

U Doboju se jos vide rovovi i dzakovi. Grad je danas sa dve strane omedjen teritorijom Federacije. U gradonacelnikovoj kancelariji ima malo svetla, zbog plastike na prozorima. U polumraku, Drago Ljubicic kaze: "Srbi se ne bore za vise nego za svoje mesto pod suncem." "Proterivanje Muslimana i Hrvata u ratu bila je nepravda", kaze jedan srpski lekar bolnice u Doboju. On govori tiho, s dobrim razlogom. U Doboju se zivi najsigurnije i najduze ako nisi upadljiv. Policija udarnicke jedinice i radikalne izbeglice bdiju nad gradjanima. Samo deset odsto ljudi ima posao, najveci deo ih je osiromasio i nema prostora za stanovanje.

Od pretnji da ce vas izbaciti iz stana niko vas ne moze zastititi. Kad je jedan sudija jednom Muslimanu dao pravo da se vrati u svoju kucu, policija je odbila da to izvrsi. Sudija sad mora da se plasi batinasa koji nisu podredjeni nikakvoj instanci. Bosanska poslednja instanca su IFOR-ove trupe na jugu grada. Solidan IFOR- ov most preko Usore, koji su podigli rumunski inzenjeri, spaja Doboj sa Federacijom. On je vec bio cilj jednog bombaskog napada. Kontrolnu tacku osiguravaju teski tenkovi. Ko iz Republike Srpske hoce da se preveze u Federaciju, nailazi na upozorenje: "IFOR ne moze da garantuje za vasu sigurnost".

Pored unistenih tenkova jugoslovenske armije ide se dalje za Matuzice. U predgradje juzno od Doboja su se povukli Muslimani. Beba zivi sa troje dece u 20 kvadrata. Tridesetosmogodisnjakinja je izgubila supruga i oca u ratu. Porodicna kuca je samo dva kilometra odavde na srpskoj teritoriji. "Ja bih se rado vratila da zivim tamo ali se plasim." Suvise mnogo Muslimana, koji su u Doboju samo hteli da vide svoju kucu, pretuceni su, drugi su privedeni u policiju. Jedan koji je hteo da ode u svoju kucu, tamo je ubijen. To potvrdjuju i UNHCR i bosnjacki gradonacelnik u egzilu iz Doboja sa sedistem u Matuzicima. Ispod portreta Alije Izetbegovica Reuf Mehmedagic prica o muslimanskoj ofanzivi prosle jeseni. "Mi smo zamalo uspeli da ponovo osvojimo Doboj. Samo primirje i Dejton su to uspeli da sprece." Mehmedagic podseca Amerikance i Evropljane na svoje obecanje: "Mi hocemo nas grad natrag ili ce ovde ponovo biti rata." Njegov sused klima glavom: "Ako nece nasa armija, onda hoce 'muslimanska IRA' iz Doboja. Regruti sede u kaficima u okolini. Nemaju posla i bez perspektive su. Mnogo mladih muskaraca drzi puske i granate za odlucujuci dan."

Gradonacelnik Mehmedagic upozorava da se izbeglice iz Doboja nece sloziti sa nekim drugim resenjima. "Politicari iz Sarajeva su nam ponudili da se preselimo u ispraznjena predgradja glavnog grada. Od 16 hiljada izbeglica, samo 20 ili trideset su otisli." Ta ponuda je dosla u prolece, kad su bosanski Srbi napustali predgradja Sarajeva i, kao sto je bilo predvidjeno Dejtonskim sporazumom, predali ih Federaciji. Najvise Srba je izbeglo i uselilo u muslimanske kuce u Republici Srpskoj. Prilicno ih je stiglo i u Doboj. Njihovi stanovi u Sarajevu su vec podeljeni bosnjackim izbeglicama. Jedan portparol Ujedinjenih nacija u Sarajevu kaze: "Mnoge stanove popunile su izbeglice, a ostali su unisteni." Tako se zatvara balkanski djavolji krug o proterivanju i ponovnom naseljavanju. Otkad je Dejtonski sporazum stupio na snagu, u Bosni ima mnogo vise izbeglica. U nekim srpskim mestima su se muslimanske i hrvatske porodice medjusobno proterivale.

U predgradjima Sarajeva muslimanske bande su dokazale da Srbi nisu bez razloga pobegli. Hristofan Jokic je ipak ostao. On dobija anonimna preteca pisma, a u junu je nasao jednu minu pred svojim ulaznim vratima. Kucu njegove cerke zauzeli su Muslimani. Jednom Jokicevom prijatelju kuca je zapaljena. Bosanska policija zapisuje te brutalne napade na Srbe, ali se inace drzi po strani. U Sarajevu, politicari tvrde da "samo traze mesto pod suncem". Ali, to mesto stvarno postoji. Ono se nalazi na jednoj ulici, cetrdeset kilometara severno od Tuzle. To je velika pijaca. Tamo se desava ono sto drugde policija, politicari, gangsteri i strah onemogucuju. Ljudi iz cele Bosne govore medju sobom bez prisile. Automobili beogradske i zagrebacke registracije stoje jedan pored drugog, vlasnici caskaju. Srbin iz Doboja se dogovara sa Muslimanom iz Doboja o prodaji frizidera. "Arizona market" je jedino mesto u Bosni gde se istovremeno moze placati bosanskim dinarom, hrvatskom kunom, srpskim dinarom i nemackom markom. Da li je to klica ponovo ujedinjene Bosne? Pre bi se reklo izolovani eksperiment. Ceo teren obezbedjen je bodljikavom zicom, osiguran tenkovima.

Bez IFOR-a, ova slobodna pijaca u Bosni ne bi imala sansu.

# MIHAEL TUMAN

NASLOVNA STRANA


Copyright © NIN, Belgrade, Yugoslavia
All Rights Reserved