2386, 20. Septembar 1996.

Kultura i politika

Bruka u Negotinu


Akademik Ljubomir Simovic, cijom su besedom otpoceli "Mokranjcevi dani", proteran je iz hotela kao drzavni neprijatelj, akademik Dejan Despic se solidarisao i takodje napustio grad. Zasad, svi peru ruke od sramnog cina

Bas kao u vesternu: zamenik serifa saopstio je pridoslici da u zoru mora da se pakuje. Uloga zamenika zapala je recepcioneru negotinskog hotela "Ineks Krajina", a proteranog gosta morao je, hteo-ne hteo, da odigra niko drugi do srpski akademik Ljubomir Simovic. Reziseri ove kaubojstine koja se odigrala protekle nedelje u zavicaju Hajduk-Veljka, a na tradicionalnim "Mokranjcevim danima", za sada su nepoznati. Odnosno, oni misle da su nepoznati. No, nije ih tesko prepoznati: to su oni koji mogu svasta da ucine, a nicega se ne stide. Ali, vratimo se "radnji filma".

Vec je bila prosla ponoc, uslo se u petak, 13 - drugog dana se to i nije moglo dogoditi - a u Negotinu je vec uknjizen uspesan start trideset prvih "Mokranjcevih dana". U hol hotela "Krajina" usli su gosti ove manifestacije, medju njima i akademik Simovic sa suprugom. Gospodinu Simovicu prilazi sluzbenik i uljudno se predstavlja kao "recepcioner Sava". Vidi se da nesto nije u redu, jer recepcioneru Savi je ocigledno nelagodno i kao da se zbog necega stidi i ustrucava. Morao je da izgovori poruku kakva se ni obicnom gostu lako ne kazuje: "Nalozio mi je direktor da Vam saopstim da ujutru odmah napustite hotel." Jos je dodao, "da ste stigli nesto ranije imao sam nalog da Vam ne dam kljuc od sobe."

Prvi red

Iznenadjen i sokiran, Simovic gotovo da nije ni stigao da reaguje, ali istog trena se oglasio akademik Dejan Despic. Despic je rekao da je zaprepascen tim sto cuje i da ce, u znak protesta i u znak solidarnosti sa Simovicem i on napustiti i hotel i Negotin, kao i da ce dati ostavke na sve funkcije u "Mokranjcevim danima". Sve sto je obecao akademik Despic je ujutru i uradio, cak je povukao sa izvodjenja i jednu svoju kompoziciju. Akademik Despic bio je predsednik Programske komisije "Mokranjcevih dana".

Kakav skandal! Akademik Simovic je proteran iz Negotina kao kakav neprijatelj. Samo dan ranije po njega su slali automobil da ga doveze kao prvog gosta smotre. Njemu je ove godine pripala cast i obaveza da besedom otvori festival. Tako je i bilo, na opste zadovoljstvo publike koja ga je, u nekoliko navrata, prekidala aplauzima.

Ali problemi pocinju samo sto je zavrsio govor. Jos se aplauzi nisu stisali, a u prvim redovima vec se nazire neraspolozenje. Treba li napominjati da je u tim redovima sedelo opstinsko rukovodstvo, vidjeniji clanovi stranke na vlasti, a zapazeno je i prisustvo dvojice penzionera, bivsih komunistickih funkcionera Zivana Vasiljevica i Sase Gligorijevica.

"Te ljude u prvim redovima ja ne poznajem, ali neki od njih su mi prisli i izrazili nezadovoljstvo onim sto sam rekao. Ocigledno, njih raspolozenje publike nicim nije obavezivalo. Nisu birali reci. Zamerali su mi da sam navodno zloupotrebio mesto i priliku i da sam umesto besede koju su ocekivali odrzao politicki govor. Ja sam, s obzirom na mesto, govorio o Mokranjcu, Hajduk-Veljku i Negotinu. Dolazeci u Negotinsku krajinu nisam mogao a da se ne setim jedne druge krajine i ljudi koji su tamo ostavljeni. Ja osecam obavezu prema nekim istinama i prema nekim moralnim principima, a ne prema onima koji sede u prvom redu", kaze za NIN Ljubomir Simovic.

Taliri i topovi

Veci deo besede Simovic je posvetio podsecanju na minula vremena i njihove junake. Prvo je govorio o junastvu i moralu Hajduk-Veljka, da bi potom ondasnje vreme uporedio sa sadasnjom situacijom. I to je, valjda, ono sto je zuljalo prvi red. Evo tog poredjenja:

"Danas, na kraju dvadesetog veka, nama preti opasnost koja nije daleko od one koja je nama pretila na pocetku devetnaestog... mi smo primorani da se jos uvek borimo za opstanak. U toj borbi je potrebno sve: i cilj, i sreca, i sredstva, i saveznici, i junastvo, i zrtve, i pamet. I sve to treba da bude uskladjeno, i medju sobom, i sa okolnostima. Manje ili vise, nekada smo sve to, ili bar nesto od svega toga, imali. Ali danas, u ovoj danasnjoj borbi za opstanak, mi osim velikih zrtava od svega toga nismo imali nista: ni cilja, ni srece, ni sredstava, ni vodja, ni saveznika. A pogotovu nismo imali pameti. Mozda zato sto nismo imali pameti nismo imali ni svega ostalog... Mi ne samo da smo ostali ispod normi koje propisuje nase danasnje, evropsko, vreme, nego smo pali i ispod onih normi koje su vladale u tursko vreme, Hajduk-Veljkovo. Medju nama nema junaka koji bi kazao: Glavu dajem, Krajinu ne dajem! Mi i za mnogo manje od glave dajemo i mnogo vise od Krajine. Nase danasnje vojvode talirima ne pune topove nego dzepove"...

U tom svom odmeravanju aktuelnog trenutka Simovic cak ne koristi ni trece lice mnozine, on ne kaze "oni", on ne "puca" u vlast, vec lepo kaze "mi" misleci na vaskoliko srpstvo, a podrazumeva, se, valjda, da svi nismo podjednako zasluzni za nasu, trenutno, ocajnu situaciju.

Misja rupa

I jos je Simovic dodao, opet o nama samima, ne razdvajajuci nas i njih, vlast i one druge. Metaforicno je nas polozaj uporedio sa misjom rupom pa je kazao: "U ovoj misjoj rupi nista se ne cuje, iz ove misje rupe nista se ne vidi: ni ono sto je proslo ni ono sto dolazi. Ne vide se vise ni oni vrhovi ni visine s kojih se otvaraju sve veci prostori i vidici. Sto je najgore mi pristajemo da ono sto se moze videti iz ove misje rupe priznamo kao ceo svet, i kao ceo horizont.

Sve sto je progutala, ova misja rupa je pretvorila u miseve.

Srecom, ponekad se nadje i neko ko se nije dao saterati u tu rupu, i ko nije pristao da svoja krila trampi za misji rep. Medju onim retkim nasim gradovima koji nisu dopustili da budu saterani u tu misju rupu, iz koje ce im se ukazati misji horizonti i perspektive, nalazi se i Negotin", rekao je akademik Simovic.

Na racun Negotina i Negotinaca besednik je izrekao jos pohvala, a neki medju njima kao da su potrcali da ga brze-bolje svojim cinom demantuju i nateraju da promeni misljenje. Na kraju besede Simovicu su prilazili i drugi gradjani, studenti, profesori, svestenici i to u prilicnom broju i cestitali mu. Bili su mu zahvalni na onome sto je rekao i sto je "to" izrekao bas ovde u Negotinu.

Na sledeca dva dogadjaja iste veceri (izlozba slika i pesnicko vece akademika Simovica) gospodja iz prvog reda, mimo obicaja iz prethodnih godina, nije dosla. Prekrsena je jos jedna tradicija, besednik nije dobio plaketu koju su svi njegovi prethodnici poneli iz Negotina. Kulturna manifestacija tako polako prerasta u politicki slucaj.

Primitivna svest

" Moj govor nije bio politicki, ja sam govorio o tragediji koja nas je zadesila i koja je, nadam se, svima poznata. A to sto je tragedija posledica njihove politike pre ce biti necija druga krivica nego moja. Mene je iznenadio gest koji je potpuno izvan okvira normalnog ljudskog ponasanja. Pokusao sam sam sebi da objasnim sve to i cini mi se da je u pitanju zelja tih lokalnih mocnika da nekom u hijerarhiji vecem od sebe pokazu svoju budnost i pravovernost, da mu se preporuce. Zeleci da svojoj stranci, ili ne znam kome, ucine uslugu kojom ce je zaduziti i na koju ce im, na neki nacin, biti uzvraceno, oni su svojoj partiji naneli veliku stetu. Vrlo je moguce da ih neko pametan iz njihove partije, zbog velike trapavosti, zameni drugim ljudima koji ce raditi isto to samo na pametniji i diskretniji nacin", ocenjuje Simovic.

Proterivanje prvog gosta "Mokranjcevih dana" svakako ne bi imalo one razmere da se nije dogodilo nesto sa cim reziseri predstave nisu racunali. Naime, sve je "pokvario" akademik Despic svojom ostavkom, pa jos i tekstom ostavke koji siba jace od korbaca. U obrazlozenju svog poteza Despic, izmedju ostalog, kaze da su ljudi koji danas vladaju rodnim gradom casnog Mokranjca otkazivanjem gostoprimstva proizveli kulturni skandal kakav grad, verovatno, ne pamti. Ti ljudi su otkazali gostoprimstvo velikom pesniku i umnom coveku samo zato sto im se nisu svidela neka kazivanja u njegovoj besedi, oni su razbili ogledalo jer im se nije svideo odraz u njemu.

"Posto odbijam da i najmanje ucestvujem u ovom kulturnom nedelu, prekidam svaki dalji rad u Odboru i saradnju sa Mokranjcevim danima kojima sam u proteklih deset godina nastojao da i sam dam neki skroman doprinos. A prateci nepozeljnog pesnika osecam se i sam nepozeljnim, pa i ja napustam Negotin, bez zelje da se u njega vratim ikad, ili bar dok njime ovi i ovakvi ljudi gospodare. Napustam ga sa krajnjim ogorcenjem ali i mucnom zebnjom - jer u primitivnoj svesti i totalitarnoj aroganciji koje su progovorile iz ovog cina-necina vidim i zloslutno znamenje da se mrak totalitarizma, izgleda, ponovo spusta na nase glave", napisao je akademik Despic.

Svemocni Sava

I sam Simovic istice da ga je sve to podsetilo na 1983. godinu kada su graficki radnici niske "Gradine" "odbili" da stampaju njegovu zbirku pesama "Istocnice" jer im se, eto, nije svidela sadrzina.

"Negotinski dogadjaj ja razumem na isti nacin i sve ovo govorim ne da bih ispricao sta se te noci meni dogodilo vec da upozorim sta bi sve moglo da se dogodi svakom od nas. Ja sam doziveo mnogo toga, ali ovako nesto nisam video. Meni je, medjutim, gest akademika Dejana Despica vazniji nego gest tih ljudi koji su delovali negde iz pozadine. Ta velika operacija trebalo je da donese nekome veliku politicku dobit, a u stvari dovela je do velikog skandala i svi oni koji su je zapoceli i vodili sada pokusavaju iz nje da se izvuku i svi se prave da o tome nista ne znaju. Tako ispada da je sve smislio i na svoju ruku izveo nocni recepcioner Sava. Ispada da taj covek drzi svu vlast u Negotinu", zakljucuje Simovic.

Citalac ce primetiti da do sada nismo, osim Save, pomenuli nijedno ime iz Negotina. Nismo zato jer se niko od zvanicnika nije oglasio. Jednostavno vlada muk, po sistemu "sta je bilo nemamo pojma". Sto bi narod rekao, prave se Tose kao da niko ne zna mehanizme funkcionisanja.

Prvog coveka Negotina, predsednika opstine Dragoljuba Popovica pitali smo zasto je proteran akademik Simovic, na sta je on odgovorio da nikakvog proterivanja nije bilo. "Taman posla", veli, i cudi se. Na pitanje zasto besedniku nije urucena plaketa, odgovara da ne zna i da je imao goste za Dan oslobodjenja opstine. Kao da Simovic nije bio njegov gost. U kratkom telefonskom razgovoru nismo uspeli vise da saznamo.

Ni direktor hotela "Krajina" Rade Birovljev ne moze da kaze sta se dogodilo, veli da on nije izdao nikakvo naredjenje recepcioneru. "To je neka debela igra, oko cega i oko koga ja ne znam", reci ce Birovljev. Slozicemo se s njim da je to zaista debela igra.

Izvinjenje

Vlastodrsca i uzurpatora Savu recepcionera nismo uspeli da pronadjemo. Nasi izvori kazu da je Sava zbunjen i utucen, da deluje konfuzno, da se sprema da otputuje. Prosto da covek ne poveruje da se jedan mocnik tako ponasa. Salu na stranu, covek ne sme da zucne, i on je u sve slucajno uleteo, te nesrecne noci nije ni trebalo da bude na poslu, ali, desilo se.

Akademicima Simovicu i Despicu niko od zvanicnika se nije izvinio za sve sto se desilo. Uprkos tome Simovic i dalje ostaje pri svim pohvalama koje je izrekao za Negotin i Negotince. Nada se da ova senka nece zauvek ostati nad ovim lepim gradom. Te njegove nade pothranjuju i ljudi koji nisu u vlasti i koji su se oglasili drugacijim vidjenjem dogadjaja. Tri opstinska odbora opozicionih stranaka, Srpskog pokreta obnove, Gradjanskog saveza i Demokratske stranke, izdala su saopstenje "protiv zabrane misljenja" u kome se ostro osudjuje neprimeren postupak socijalisticke vlasti prema akademiku Simovicu. "Nauceni na pohvale i kad nema sta da se hvali i na lazi umesto istine, lokalni politicari nisu mogli da shvate da neko moze da misli drugacije od njih", smatra opozicija i na kraju saopstenja istice da je Negotin i dalje otvoren za akademike Simovica i Despica sa kojima se potpisnici solidarisu i kojima se izvinjavaju "zbog ponasanja onih koji u zivotu nisu nista naucili".

Iz solidarnosti prema akademiku Simovicu jedan od sponzora prekinuo je dalju saradnju, a iz istih razloga pesnik Predrag Bogdanovic Ci odbio je da ucestvuje na knjizevnoj veceri. Kako smo saznali, ocekuje se da ce, pre nego sto se ovaj broj NIN-a pojavi u prodaji, postupak mocnih Negotinaca osuditi i Udruzenje knjizevnika Srbije kao sto je to u svom saopstenju ucinio Srpski PEN centar. Valja ocekivati i reagovanje nadleznog ministarstva koje je jedan od pokrovitelja i organizatora manifestacije "Mokranjcevi dani". Ministarstvo kulture je i delegiralo cetvoricu clanova u Organizacioni odbor, a sa svim dogadjajima je upoznato jer je akademik Despic pismenu ostavku uputio i na ovu adresu.

Najvaznije u svemu je da se "Mokranjcevi dani" zavrse kako i prilici. Akademik Simovic i akademik Despic su u Negotin doneli svoje zvanje, znanje i ugled i iz Negotina ih vratili neokrnjene, cak bi se moglo reci i uvecane. Suzenim mozgovima, naravno, to nije jasno, kao sto im nije bilo jasno da ne smeju najuriti nekoga koga su pozvali u kucu.

Nekada je u Srbiji gost bio svetinja.

# MILENKO VASOVIC

NASLOVNA STRANA


Copyright © NIN, Belgrade, Yugoslavia
All Rights Reserved