2389, 11. Oktobar 1996.

Titove seni

...Kad ces doci u Uzice


To sto se jedan poslanik nasalio da bi na trg u Uzicu trebalo vratiti marsalov spomenik ne znaci da se to u gradu kao sala i shvata

Pocelo je kao sala raspolozenih odbornika Skupstine opstine Uzice. Na sednici gradske skupstine razgovaralo se da li dozvoliti zakupcima da na najvecem gradskom trgu - Trgu partizana podizu svoje objekte. Poslanici su se podelili na raspolozene za izdavanje slobodnog prostora i druge koji su podsecali da je trg ambijentalna celina koju ne bi trebalo narusavati. Replicirajuci ovim drugim, poslanik Nove demokratije Rade Jovanovic, profesor knjizevnosti i aforisticar primetio je, kako sad kaze u sali, da je celina narusena kada je sa trga uklonjen spomenik Josipu Brozu pa bi, po logici, sada i Tita trebalo vratiti u ambijentalnu celinu. Odbornike je ovaj predlog nasmejao, niko ga nije ozbiljno shvatio, a ubrzo je i zalaganje za ocuvanje prvobitnog izgleda trga nadglasano.

Pokazace se, medjutim, da Uzicani pitanje Titovog spomenika i odnos prema proslosti, uopste, znatno ozbiljnije shvataju i da ni danas, pet godina posle uklanjanja sa trga, nije mali broj onih koji bi spomenik rado videli na starom mestu. Iz razlicitih pobuda, razume se. Najvise nezadovoljstva izazvao je nacin na koji je akcija uklanjanja Broza izvedena: brzo i po direktivi.

Najveci Brozov spomenik (veci i od onoga u Kumrovcu), rad Zagrepcanina Frana Krsinica, stajao je u centru grada trideset godina. U junu 1961, prilikom obelezavanja dvadesetogodisnjice ustanka, spomenik vrhovnom vodji otkrio je Aleksandar Rankovic, tada potpredsednik Republike.Od tada pa sve do avgusta 1991. godine bio je prepoznatljivo obelezje grada, uobicajeni kadar sa razglednica, nezaobilazni "detalj" svake priredbe koja se na gradskom trgu odvijala. Pa i onih, visestranackih, pocetkom devedesetih. Tada je spomenik od predmeta divljenja postajao simbol vremena koje bi trebalo zaboraviti, a jos vise rezima koji se mora srusiti.

Na rusenje spomenika pozivale su vodje opozicionih stranaka ali su ga sa gradskog trga uklonili socijalisti iz tadasnjeg saziva gradske skupstine (na mestu predsednika opstine nalazio se Zoran Vujovic, danasnji savezni ministar za saobracaj), na preporuku Narodne skupstine Republike Srbije. Zakon o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi nalagao je da se "Titovim gradovima" vrate njihova stara imena a da se slicno postupi i sa imenima trgova, ulica, ustanova prosvete i kulture. Gradska rukovodstva vodila su pravu trku ko ce se pre osloboditi marsalovog imena, a Uzice je bilo medju poslednjima. Stvar su ubrzali politicari a demokratsku formu dali su referendumi kojima je volju poslanika trebalo da potvrdi i narod.

U dvoristu

U Uzicu se slabo secaju tih referenduma a mnogi su spremni da se zakunu da ih niko nista nije pitao. Zna se, ipak, za jedno izjasnjavanje naroda. Na referendum kojim je odluceno da se promeni ime gradu izaslo je oko 30 odsto biraca i vecina je glasala protiv predloga (koji je vec bio usvojen). Nesto vecom upornoscu gradjana u Uzicu su sacuvane ulice Sedmog jula, Uzicke republike, Trg partizana, koji je, nakratko, bio preimenovan u Trg mladosti.

Spomeniku nije bilo spasa. "Rusen" je tri dana uz pomoc dizalica, sajli, kranova i naroda. "Bolje je da na ovakav dostojanstven nacin mi premestimo ovaj spomenik, kako se sa njim ne bi dogodilo kao sa mnogim spomenicima nekim drugim licnostima u Evropi", objasnjavao je Milorad Iskrin, tadasnji predsednik Izvrsnog saveta Skupstine opstine. Pad marsala obelezen je ispijanjem sampanjca, mahanjem zastavama ali i pljuvanjem, gazenjem, pretnjama i suzama.

Tita su, pricaju sada u Uzicu, skinuli oni koji su u njegovo vreme sve stekli.Zabelezeno je da je na glavi najveceg sina ovog naroda sedeo unuk partijskog funkcionera. Trg je ostao prazan, mada je pao predlog da se na tom mestu postavi spomenik herojima rata 1912-1918. godine.

Bronzana statua visoka pet metara danas se nalazi u dvoristu iza Muzeja ustanka, na mestu koje bi putnik namernik glatko promasio. I u ovu ambijentalnu celinu se, kazu, uklapa jer se u Muzeju nalazi sacuvana njegova soba iz koje je komandovao Uzickom republikom. Sluzbenici Muzeja kazu da niko nije pokusao da ga na bilo koji nacin oskrnavi, a da se na njega vrlo cesto donosi cvece a cinici primecuju da se to cini ilegalno, kao sto su se nekad nosili leci - krisom i ispod kaputa.

Borci

Iako mnogi tvrde da im spomenik nije smetao (kazu da su se bas oko njega okupljali i uzicki hipici) borbu da ga premeste na neko vidno mesto vode jos samo clanovi SUBNOR-a. "Nauka ce da proceni istorijsku ulogu Broza ali mi dobro znamo njegove ratne zasluge a one su neosporne. Bio je vrhovni komandant, rukovodio je ustankom i posleratnom obnovom zemlje, vodio nezavisnu spoljnu politiku. Do 1963. njegova politika je bila na zavidnoj visini. Ljudi su ga voleli. Uostalom, i Slobodan Milosevic je govorio da se njegove zasluge znaju", istice Dimitrije Nesovic, predsednik opstinskog SUBNOR-a. "One koji ruse spomenike podsetio bih da u Francuskoj postoji spomenik marsalu Petenu na kome pise: heroju iz Prvog svetskog rata i izdajniku iz Drugog."

Borci pricaju da je tenzija pala u odnosu na pocetak devedesetih, spomenik i danas obilaze ekskurzije, a o praznicima se na njega polazu venci i cvece.

U Narodni muzej u Uzicu u dva navrata su dolazili ljudi sa predlozima da otkupe spomenik. Jedan je dosao iz Nemacke, sa idejom da otkupi Tita i prikuljuci ga "Vrtu istocnoevropskih diktatora". Slicnu ideju imao je i Amerikanac koji je u Uzice dosao po preporuci strucnjaka iz Narodnog muzeja u Beogradu. Obojica su se cudila zasto Muzej nece da zaradi pare.

"Spomenik nije nase vlasnistvo pa ne mozemo da njime trgujemo. A inace on je deo istorije: vreme koje dolazi odnosice se prema njemu u zavisnosti od stepena civilizovanosti. Izbacivanjem iz muzeja ne brisemo dogadjaje a narodnooslobodilacka borba je istorijska cinjenica i kao takva nas zanima. Mesta za politizaciju, sto se nas tice nema", objasnjava Dragisa Milosavljevic, direktor Narodnog muzeja. "U muzeju postoje tri znacajne sobe: Titova, Kardeljeva i Rankoviceva: one sa Muzejom ustanka naroda i narodnosti 1941-1945 cine celinu koja ce, mislim tek u vremenima koja dolaze biti atraktivna. Isticem narocito da se radi o ustanku naroda i narodnosti jer u muzeju cuvamo i slike iz Slovenije, Hrvatske, Bosne. Licno sam se zalagao da se te fotografije sacuvaju jer su i one deo istorije koja se dogodila."

Anegdota

Pre dve godine urednik u uzickom studiju RTS-a Branko Stankovic pitao je gradjane da li im nedostaje spomenik na trgu. "Bili smo zateceni odgovorima slucajnih prolaznika na ulici. Vecina je smatrala da spomenik nije trebalo dirati. Setio sam se one Selimoviceve da sve ima svoje vreme. Vreme ce suditi i o Titu ali i o nama. Mislim da je prica sa spomenikom zavrsena jer ne vidim gde bi on mogao sada da bude postavljen."

Druga strana, oni koji smatraju da je Uzice mnogo trpelo zbog etikete crvenog grada koju je godinama nosilo, misli da je uklanjanje spomenika zakasnelo otreznjenje i to u pogresno vreme. "O vracanju spomenika moze se govoriti samo kao o sali i to gorkoj", smatra Zoran Jeremic, novinar iz Uzica. "Cela prica je tipicno uzicka a vise od toga srpskoprovincijska - bavimo se Titovim spomenikom a nemamo sta da jedemo. Uopste nije bitno da li je spomenik tu ili nije. Dobro je sto grad ne nosi Titovo ime a sto se spomenika tice stanje je najbolje opisao Ljuba Simovic u knjizi 'Uzice sa vranama'."

Rade Jovanovic, cija je replika podsetila Uzicane na dogadjaj koji bi najradije zaboravili, priznaje da se salio ali smatra: "Imam utisak da Broz sa ovih prostora nikada nije ni odlazio. Ne zato sto ga je narod bogzna kako voleo, vec zbog toga sto ovom rezimu fali samo spomenik da bi bio u potpunosti komunisticki kao iz Titovog vremena. Bilo je ovde i zanimljivijih predloga u vezi sa spomenikom. Recimo, predlagali smo da ostane spomenik ali da se skine glava pa da se po potrebi prisrafljuju glave novih vodja. Inace nisam za skidanje spomenika, oni su u funkciji samim tim sto su postavljeni."

Prica se da je Broz, kada je prvi put dolazio u Uzice, na Zlatiboru video spomenik ratnicima iz Prvog svetskog rata sa koga je bila skinuta slika kralja Petra, koji je spomenik podigao. Tito je, navodno, pitao ko je to ucinio a omladince koji su se prijavili, prekoreo recima:"Tako cete i mene jednog dana." Ova i druge "price o Titu" sve cesce se, i sve blagonaklonije, prepricavaju ne samo u Uzicu i nevezano za spomenike i imena ulica.

Ljubica Gojgic

NASLOVNA STRANA


Copyright © NIN, Belgrade, Yugoslavia
All Rights Reserved