2391, 25 OKT 1996

STRUJA: VELIKI LIMITATOR VAS GLEDA!

Zasto Elektrodistribucija besplatno ugradjuje limitatore od 16 ampera? Pa zato sto cete, kad zatrazite onaj od 25 ampera, morati da im platite 4 800 dinara. Ima li to neko u glavi plan o novoj velikoj pljacki naroda?

Elektroprivreda Srbije neumorno dokazuje koliko je Dusko Radovic bio u pravu kada je sa dvadeset treceg sprata "Beogradjanke", jednog sumornog hladnog jutra, primetio: "Namamili su nas na struju, ucinili nas zavisnim od struje, i sad mogu da nam rade sta hoce. Dalekovidi su oni konzervativci koji su od pocetka bili protiv struje."

Ako smo pomislili da je vrsljanje Elektrodistribucije, koje je kulminiralo surovim restrikcijama tokom ledene zime 1994. a zavrsilo se s proleca 1995. godine, najgore sto nam se moglo desiti - prevarili smo se. Samo su naivni mogli da poveruju da ce se sve zavrsiti neumerenim poskupljenjima. Zaposleni u ovom ogromnom preduzecu pokazuju, medjutim, zavidnu mastovitost.

"Bilo ih je dvojica kad su dosli. Nisu bili uniformisani. Nisu pokazali dokumenta. Mi ne znamo ko su ti ljudi. Rekli su da su iz Elektrodistribucije. Svim stanarima su potom ugradili spravu za koju su rekli da se zove limitator. To se desilo pre tri meseca. Od tada, nista vise nije isto", pricaju Marija Tomljenovic i Miodrag Jordovic, komsije iz Zemuna.

Limitator je, kako se pokazuje, sprava koju jos niko nije docekao dobrodoslicom. Izgleda bezazleno, malih je dimenzija i u pocetku ne izaziva strah.Tek kasnije pocinjete da strepite jer vam limitator polako preoblikuje zivot. Vase sklonosti i navike ga pri tom ne zanimaju. On radi za gazdu - Elektrodistribuciju.

"Ako koristim stednjak, zena ne moze da ukljuci fen za kosu.Ili ako radi masina za pranje sudja, ne moze da se ukljuci usisivac

Da ne nabrajam. Mnogo je po njima nedozvoljenih kombinacija.Na zidu mi stoji veliki pak-papir sa rasporedom sta, i kad od elektricnih aparata moze da se ukljuci. Ta briga postala je glavna preokupacija mojih ukucana ... Zbog toga odbijam da mi neko prica o Evropolisu, da mi prica o brzim prugama, o Semiramidinim vrtovima kad sam vracen u pecinu", ogorcen je Milan Jovanovic, sef Katedre za upravljanje elektricnom energijom na Elektrotehnickom fakultetu.

Opisana drustvena akcija otpocela je krajem 1995. godine. Spasa, izgleda, nema.Ovlasceni samouvereno tvrde da limitator sledi svakom korisniku elektricne energije. U Beogradu ih ima 600 hiljada. Do sada limitirali su zivote izmedju deset i dvanaest hiljada porodica. Akcija podrazumeva podrucje citave Srbije.

Besplatno

Svi ce doci na red", samouvereno tvrdi Zivorad Jankovic, tehnicki rukovodilac elektrodistributivnih usluga u Elektrodistribuciji Beograd.

Zasto, pobogu?

"U cilju zastite elektroenergetskog sistema od velikih opterecenja. Vise nismo u mogucnosti da potrosacima omogucimo da koriste elektricnu energiju onoliko koliko oni hoce."

Ipak, nas sagovornik velikodusno dodaje "Elektroprivreda je na sebe preuzela obavezu da kod potrosaca, o svom trosku, ugradjuje limitatore do 16 ampera. Nasa ocekivanja nisu velika. Od potrosaca se samo trazi da istovremeno ne ukljucuje sve aparate."

Jankovic strpljivo staje u odbranu limitatora. Objasnjava o kakvom izumu je rec. Dakle: da je rec je o uredjaju koji potrosacu omogucuje da normalno koristi elektricnu energiju i snagu do limita koji iznosi 3,5 kilovata po fazi,odnosno ukupno 10,5 kilovata. Kada korisnik ukljuci vise od toga, automatski dolazi do iskljucenja, jer se spustila rucka limitatora.

Limitatori se nalaze gde i brojila, obicno u hodniku ili podrumu zgrade. Korisnik onda mora da iskljuci neke od aparata, sidje do limitatora, ukljuci rucku i - ponovo dobije struju.Elektrodistribucija smatra da je 16 ampera sasvim dovoljna snaga koja omogucava da covek normalno obavlja svoje funkcije u stanu, pod uslovom da izvrsi raspodelu opterecenja. Jankovic istice da je njegovo preduzece u "99 odsto,pa i 100 odsto slucajeva potrosacima dalo onoliku snagu koliku su sami prethodno trazili. Tako je svuda u svetu, nismo to mi izmislili".

Protocni bojler

Da li je bas tako, pitali smo Milana Jovanovica, sa Elektrotehnickog fakulteta: "Mi na pogresan nacin, zaludjujuci narod, prenosimo iskustva civilizovanog sveta.Ponovo su pokupili jednu pametnu instituciju i krivo je upotrebili. Sve sto se u Zapadnoj Evropi radi, radi se sa ciljem da se elektricna energija kao i svaka roba sto vise i bolje proda. Limitatori tamo postoje u smislu da se korisnik kad se prikljucuje na javnu mrezu, izjasni kojom snagom zeli da trosi energiju. On moze da se izjasni kako god hoce, ali ne ostaje bez struje ako prekoraci dogovor. Samo placa vise."

Jovanovic dalje tvrdi da nase gradjane nikad niko nije pitao nista slicno, vec da je Sluzbenim listom grada Beograda (broj 32), od 13.12.1983.godine bilo regulisano i standardizovano pitanje instalacija u zgradama. U listu pise da svi stanovi velicine do trosobnog treba da imaju osigurace od 25 ampera. On tvrdi da Elektrodistribucija sada pravi pravni prekrsaj i da ce je on licno tuziti za ometanje poseda. "Oni su jasni; podnesem zahtev da me vrate na 25 ampera, moram da platim 4800 dinara."

" To je pljacka! Cemu sve to? Pa ja placam struju, ne kradem je, da bi me neko tako ogranicavao", buni se Jordovic, koji je dobio istu informaciju kao i Jovanovic, zatrazivsi veci limitator, onaj od 25 ampera. Njegova supruga dodaje:"Bojim se da necemo moci da se grejemo. U stanu imamo dve TA peci, jer jednom ne mozemo da zagrejemo stan. Ako ih ukljucim,ne mogu ni caj da skuvam. O pranju i peglanju da i ne govorim. Ne znam kako cemo izdrzati zimu. Mi nemamo mogucnost da se alternativno grejemo."

Njihova komsinica Marija Tomljenovic takodje je ocajna: "Em je struja preskupa, em su mi unakazili zivot limitatorom. Ne verujem da ce vise od 10 odsto gradjana biti u stanju da kupi jace limitatore. Ne znam sta ce biti sa nama koji to ne mozemo. Ja imam protocni bojler i cim ga ukljucim, limitator proradi. Nece proci mnogo, a neko ce baciti bombu na Elektrodistribuciju."

Moze li se represijom razvijati racionalan oblik potrosnje? Nije li kontraproduktivno sprecavati ljude da organizuju svoj dan, slobodno vreme, na nacin koji se njima cini najracionalnijim?

Nisu li pitanja koja se svima namecu posle ugradnje limitatora - da li cemo biti oprani, ispeglani, istusirani, da li ce kuca biti cista, hocemo li morati da se vratimo metli - vec pocela da nas vode u pravcu velike civilizacijske regresije?

Milena Dragicevic- Sesic, sociolog kulture, kaze:"Sam naziv sprave simbolicno odgovara vremenu u kojem zivimo. Limitirani smo sa svih strana. Ovakve vrste odluka nastaju samo u sistemima u kojima vlastodrsci misle da raspolazu zivotima svojih podanika.Slicna ogranicenja, osim sto imaju negativne efekte na kvalitet zivota, uticu i na psihu. Formira se podanicki mentalitet."

Zasto uvoziti?

Da necega u tome ima, krajnje nevino su demonstrirali ljudi iz Sindikata Elektroprivrede Srbije, upitani za misljenje o svrsishodnosti limitatora.

Dragan Vesic je otvoren:"Nasem narodu ne vredi lepo sugerisati. Moras silom da ga udaras i zato je limitator jedino resenje." Radovan Perovic, predsednik Skupstine sindikata, rekao je, pored ostalog:"Kod limitatora je najvaznija edukativna funkcija. On treba da konacno nauci gradjane kulturi stednje."

Evo, sta jos o posledicama ovakvih i slicnih drustvenih akcija govori Milena Dragicevic-Sesic:"Od samouverenih, samosvesnih licnosti kakvi su bili moji studenti pre desetak godina, sada imamo generaciju prilicno rezigniranih mladih ljudi. Moja generacija je ravnopravno kontaktirala sa svetom dok generacija sadasnjih dvadesetogodisnjaka nikad nije izasla iz zemlje, ima veliki strah i razne vrste predrasuda prema spoljnom svetu. Tome je naravno, najvise doprineo veliki broj spoljasnjih, unutrasnjih i internih blokada."

Blokada bitna za ovaj tekst i dalje je limitator. Sta se krije iza odluke da on postane obavezan sastavni deo nasih zivota?

Zivorad Jankovic kaze otvoreno:"Da je cena elektricne energije ekonomska,onda bi mi kao isporuciocu bilo u interesu da je sto vise prodam i tako zaradim. U sadasnjim uslovima sasvim je normalno sto nisam zainteresovan da je maksimalno prodam." Odgovarajuci na isto pitanje, profesor Jovanovic kaze:"Jedan od razloga za ugradnju limitatora moze da bude izvoz. Medjutim, mislim da i ako izvozimo struju, ne izvozimo mnogo, s obzirom na stanje u proizvodnim kapacitetima. Ono je katastrofalno. Ocigledno je da pare koje dajemo ne odlaze na remont uredjaja, vec odlaze na neka druga mesta. Nema nikakvih tehnickih opravdanja za ugradnju limitatora. To je sprava koja se lako kvari i dosta je nepouzdana. Postavio bih pitanje: zasto se koriste bas uvozni, zastareli limitatori?"

Posle svega namece se pitanje: da li bi struja od donedavno osnovnog sredstva za ocuvanje socijalnog mira u dogledno vreme, a uslovljeno necuvenim nametima Elektrodistribucije, mogla da preraste u inicijalnu kapislu socijalnih previranja?Do sada su gradjani Srbije mislili da im je patriotska duznost da u miru istrpe mrak.

Sto se konkretno limitatora tice, od iskazanog otpora prema njegovoj ugradnji izgleda nece biti efekta. Zivorad Jankovic tvrdi da ce takvi gradjani snositi posledice svog ponasanja:"Mi cemo ih sigurno iskljuciti, samo se postavlja pitanje kada".

Odgovor je jasan iako je sagovornik pokusao da ga izbegne. Naravno, dok prodju izbori. Dotle ce drzavni mediji gledati da ovu pricu ne pominju. Ili ce, pak, neki politicar sirokogrudo obecati njihovo ukidanje. Na neku od takvih prica lici jedna izjava predsednika Srbije u intervjuu RTS-u, 28. maja 1992. godine: "Jugoslavija je uz Francusku jedina zemlja u Evropi koja ima viskove elektricne energije."

Cime smo, onda za cetiri godine zasluzili limitatore?

#Marijana Milosavljevic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.