2391, 25 OKT 1996

(nastavak sa prve strane)

BITKA ZA BEOGRAD

041

Sve se zakuvalo kada je iz "tajnog" zivota Srba i Hrvata u svakodnevicu prvih prizvano iskustvo drugih sa onih njihovih izbora u kojima je oporba do nogu potukla vladajuci HDZ u Zagrebu.Najveci Hrvat pokazao je tada da nije za dzabe bio i general i celicnom odlucnoscu odbio je da rezultate glasovanja proglasi vazecim, ostavljajuci tako Zagreb pod svojom beskonacnom prinudnom upravom. Sta ce ti vlast nad Hrvatskom ako izgubis Zagreb, racunica je kojom se rukovodio Franjo Tudjman, a planetarni zastitnici demokratije su pokazali puno razumevanje za stratega "Bljeska" i "Oluje". I ne prestaju da ga iskazuju.

Onda se ovdasnjim opozicionarima, konacno lisenim nepotrebnih potreba da provincijske gradove proglasavaju prestonicama, "javilo" da bi i oni mogli da urade dobar posao u Beogradu i postanu zvanican predstavnik cetvrtine stanovnika Srbije.

Na saveznom nivou sta god da uradimo dobro je, mnogo je vaznije da - ako mozemo - osvojimo Vojvodinu, najvaznije je da gde god je moguce uzmemo lokalnu vlast, a premija bi bila da "nasi" postanu Beograd, Nis...kratak je opis strategije opozicije za izbore zakazane za treci dan novembra, koju je na izvestan nacin "denuncirala" Demokratska stranka objavljujuci da ce sve najbolje sto ima "baciti" u bitku za Beograd, cak i da su za to angazovali marketing-majstora izborne kampanje predsednika Francuske Zaka Siraka.

Da li je ona druga strana previdela ovo "otvaranje" demokrata ili joj jos nisu stigli najnoviji rezultati ispitivanja javnosti njihovih "instituta", sasvim je svejedno, vaznije je da je "levi" blok nastavio da se bavi svojim jadom, sto ce reci da pothranjuje politicku carsiju dokazima o svom dvostrukom nejedinstvu: unutar SPS-a i na relaciji SPS-JUL.

Studio B

Novi kadrovi ( a zna se da, po tradiciji, levica sva pitanja svodi na kadrovska) na celu beogradske radio-televizijske stanice Studio B, oznacili su da "sukob" dvojice socijalista, Nebojse Covica i Branislava Ivkovica, nije okoncan.

Vladajuce misljenje da je Covic apsolutni gazda televizije ciji je vlasnik Skupstina Beograda nije bilo i ispravno iz prostog razloga sto je njen glavni urednik postao covek koga je predlozio Ivkovic. Gradonacelnikov covek Dragisa Kovacevic zauzeo je mesto direktora, ali nije se zadovoljio samo obavezom da "pravi pare i ne mesa se u program" nego je poduze sprecavao dolazak zamenika glavnog urednika, sve dok Ivkovic nije napisao i potpisao da izumitelj SOS-kanala treba da postupi po naredjenju.

Slicne papire Kovacevic vise nece dobijati jer je Skupstina grada imenovala i novog direktora (Djordje Minkov) i novi upravni odbor na celu sa Mirom Djurovic. I Minkov i Djuroviceva se smatraju Ivkovicevim ljudima. U "posveceniji" deo politicke carsije istovremeno je procurela i prica da Ivkovic namerava da Studio B ili pripoji drzavnoj televiziji ili privatizuje tako da mu novi vlasnici budu SPS direktori i privatnici. Zoran Predic, glavni urednik Studija B kaze za NIN da takve ideje nije cuo ni od Covica, ni od Ivkovica. "Za sada je Studio B vlasnistvo grada, , sto ne znaci da nece biti akcionarsko preduzece ako se Zakon promeni", prenosi "Dnevni telegraf" izjavu Mire Djurovic, uz koju citira i Djordja Minkova:"U uredjivacku politiku cu se mesati samo ako to bude bilo potrebno."

Kadriranje na krovu "Beogradjanke" samo je ozivelo pricu da posle izbora Ivkovic moze da objedini "drzavnu" i partijsku vlast u prestonici. Ona je zapoceta njegovom promocijom u sefa beogradskih socijalista kada se govorilo kako je upravo to lice koje se moze suprotstaviti na izborima u Beogradu Kostunici i Djindjicu, ali i koje moze kontrolisati "preambicioznog Covica". Druga strana ove price je da se Covicu priprema "sut uvis", instaliranje na mesto premijera Srbije (manje verovatno) odnosno predsednika Skupstine Jugoslavije (cesce pominjano), sto bi bilo kulucenje teze od onoga koje je morao da odradi Radoman Bozovic.

Zrtva

U ova saputanja umesale su se dve razgovetne izjave. Branislav Atanaskovic, sekretar beogradskih socijalista je u "Dnevnom telegrafu" kazao:"Tim ljudi iz grada, na celu sa gradonacelnikom Nebojsom Covicem, zasluzuje poverenje. Ne bih hteo da prejudiciram bilo kakav stav, ali sadasnje gradsko rukovodstvo sa organima uprave je u ovim teskim vremenima radilo izvanredno." A gradonacelnik Covic je u svom stilu hrabro rekao u intervjuu "Politici" : "Sto se mene tice, siguran sam da cu izbornom voljom Beogradjana biti opet gradski odbornik,a potom i gradonacelnik."

Za NIN je gradonacelnik Covic, upitan da li ocekuje da i posle izbora ostane na tom mestu, rekao:"Ocekujem, jer je to mesto na koje se dolazi radom." To je sazetak Coviceve price iz lista "Intervju" gde je tvrdio: "Mudra partija se kladi na trkaca koji trku dobija. Ako sam ja taj trkac, a moja partija mudra partija, onda ona svakako racuna na mene." Ovu tvrdnju Covic je dopunio podacima o budzetu Beograda: 1991. godine - dve milijarde dolara; 1992 -300 miliona maraka; 1993 - 35 miliona maraka; 1994 - 350 miliona maraka; 1995 -650 miliona dinara; 1996 - milijardu i 306 miliona dinara plus 350 miliona dinara od "Covicevog poreza".

O zadatoj temi nije se javno izjasnjavao Ivkovic, posto se ovde ne racuna ministrova izjava sa partijskog kongresa s pocetka godine: "Gradska socijalisticka vlada i gradonacelnik su u uslovima tri godine i sest meseci zivota pod sankcijama radili veoma uspesno.Voleo bih da vidim vlade Bona, Londona i Pariza da su morale da deluju u takvim uslovima" (zanimljivo je samo primetiti da Ivkovic na prvo mesto stavlja vladu, a na drugo gradonacelnika).

Zbog Ivkovicevog cutanja nije se znalo sta je istinitije - da li da mu je Slobodan Milosevic rekao da ce biti novi gradonacelnik ili da o tome uopste nisu razgovarali. Izvesno je da Ivkovicevom "liku i delu" vise odgovara ministarsko mesto "u struci", pa on za NIN kaze: "Ja volim posao koji trenutno radim, i na kome nisam zavrsio nekoliko kljucnih projekata." Ipak, ako Milosevic bude od Ivkovica trazio "zrtvu", vodja beogradskih socijalista ce se svakako saglasiti sa zeljom pretpostavljenog.

Ali, zasto Milosevicu ne bi odgovarao Covic, pitanje je na koje svi znaju odgovor: zato sto je uz predsednika Srbije gradonacelnik Beograda najprepoznatljivija licnost medju vladajucim socijalistima. Dakle, moze bivsi kosarkas koliko god hoce da bude uspesan na svakom poslu na koji ga "bace", uvek ce mu se zamerati da je "drcan"(pri tome se zaboravlja da bi manje "drcan" Covic bio istovremeno i manje uspesan gradonacelnik).

Prekobrojni

Takav Covic ce i "ladno" reci u "Politici", povodom ideje uspostavljanja "Kineske cetvrti", da "Beograd svojim izgledom stalno opominje da se ne bude brzoplet i da se traze celovita resenja", stavljajuci do znanja da on prednost daje "Evropolisu".

"Kineska cetvrt" i "Evropolis" i jesu zgodne metafore za onaj drugi pominjani sukob povodom osvajanja Beograda, izmedju JUL-a i SPS-a.

Za julovskog pretendenta na kljuceva grada na Savi i Dunavu, Slobodana Cerovica, vec je odavno receno da je zesci kriticar Covica nego cela opozicija zajedno, kao i da ti talasi kritika nisu zaustavljeni kada je grad blagonaklono ustupio "Seceranu" prvom reditelju levice. Cerovic je julovski samouvereno na konferencijama za novinare i promocijama partije porucivao da je JUL favorit i da ce sam osvojiti vlast u Beogradu. Jedina prirodna posledica takve situacije jeste da onda direktor "Metropola" nasledi Covica.

Julovci su, cak, sirili price da im je "tamo gde treba" obecano kako ce posle izbora oni dobiti upravu nad Beogradom, pominjuci usput da im espeesovci cepaju plakate, kradu ideje i da su u svakom slucaju jedna koliko "mrtva" toliko i minorna stranka.

Za NIN Slobodan Cerovic, daleko od julovske euforije, kaze:"Cini mi cast sto se prica da sam kandidat za gradonacelnika i zato sam srecan. Tim priznanjem ja sam zadovoljan. A da li cu biti gradonacelnik prvo ce odluciti gradjani glasanjem, potom i moja partija. Smatram da bih bio veoma uspesan gradonacelnik. Inace, mnogo bih vise voleo da prodje 90 odsto nasih kandidata za odbornike nego da prodjemo ja i jos polovina nasih kandidata."

Protokol

Ova izjava Cerovica data je posle Miloseviceve "naredbe" da i levica ima da bude jedinstvena na izborima za Vojvodinu i Beograd. Naredba nije izvrsena jer je iz igre ispala Nova demokratija, ali je i verbalni rat izmedju JUL-a i SPS-a nastavljen cak oko toliko lako proverljive stvari kao sto je - koliko ko ima kandidata za odbornike za Skupstinu Beograda. Visoki funkcioner JUL-a tvrdio nam je da je SPS dobio "nesto malo, minimalno malo iznad polovine", a visoki funkcioner SPS-a da "otprilike na trojicu nasih kandidata dolazi jedan njihov". Zbog ovih preganjanja SPS-a i JUL-a,"Gradska izborna komisija odbija da prihati clana iz koalicije 'Zajedno', jer bi bio svedok da SPS i JUL cetiri dana posle roka za predaju prekrajaju liste i menjaju kandidate", prenosi DT izjavu clana Srpskog pokreta obnove Cedomira Radojicica.

Eto, sve to posle Miloseviceve naredbe, a njen razlog su najverovatnije najnoviji razultati ispitivanja javnosti, ona ispitivanja za koja je pominjani Atanaskovic rekao da su bila potvrdjivana na svim dosadasnjim izborima. Za Beograd, kako NIN saznaje, rezultat je: SPS,JUL, Nova demokratija -34 odsto, "Zajedno" - 28 odsto, Srpska radikalna stranka - 5,5 odsto. A kada su ti rezultati stigli nije izmenjena samo odluka da levica ide razjedinjena na lokalne izbore, vec i da na Studiju B nece biti reklama politickih stranaka. Bice ovih reklama na Studiju B, onaj rezultat je suvise tesan.

Naravno da Zoran Djindjic nije znao za ovo istrazivanje kada je smislio da bi za njega i njegovu stranku bilo probitacno kada bi on nasledio Covica, ako opozicija dobije beogradske izbore. Lider demokrata, koji sebe opisuje kao coveka podobnijeg za "politicki menadzment" nego za "sudbinsku politiku", izracunao je da opozicija ima vise sansi da "osvoji" Beograd nego Jugoslaviju, kao i da bi on mogao da bude odlican "glavni glumac" atraktivne marketinsko-politicke kampanje koja bi ubrzanje dobila posle prvog kruga izbora, od 3. do 17. novembra.

Djindjic se ne plasi da bi u slucaju da postane gradonacelnik SPS preko svojih direktora mogao da ga "minira" ukidanjem struje, manjkom nafte..."U tom slucaju bih kao gradonacelnik, kao vlast pozvao gradjane na demonstracije. Zamislite kako bi izgledale demonstracije koje organizuje vlast", kaze Djindjic, za NIN.

Djindjicev problem je sto jos u koaliciji "Zajedno" nije "overio" svoju ideju, ali smatra da nece biti problema da bilo koji njen poslenik umesto njega bude kandidat za prvog coveka prestonice. "Ali, tada cemo organizovati kontrolu 'nase' vlasti, jer ne smemo da ponovimo ono sto se opoziciji desavalo u nekim opstinama. Jer ako u Beogradu pokazemo da smo brljivi, da smo korumpirani kao ova vlast, da smo nesposobni, nemamo sta da trazimo na bilo kojim drugim izborima", kaze Djindjic.

Tu i jeste poenta: Beograd je simbol i status. Cak i da predsednik Srbije i gradonacelnik Beograda nisu iz iste stranke, moraju da razgovaraju makar telefonom barem svakog treceg dana; gradonacelnika prestonice, bez obzira na ideologiju, protokol obavezno "vidi" na sacekivanjima gostiju iz inostranstva, tako da ni drzavna televizija ne moze da ga ne uslika...Ali, da ne objasnjavamo mnogo znacaj uloge gradonacelnika Beograda u zemlji Srbiji, dovoljno je prisetiti se da su bas socijalisti, ne zeleci da rizikuju, 1. januara 1992. godine dvomilionskom gradu odredili isti status kao Tutinu.

Eto, tako je bitka za Beograd unela malo zivosti u ovdasnju predizbornu (programiranu i dirigovanu) anemiju. Prestonica je, konacno, ponovo postala vazna.

I, sto bi rekli u kultnom Sijanovom filmu "Ko to tamo peva": "Za Beograd, firmom Krstic." Vozi Misko!

# Dragan Bujosevic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.