2399, 20 DEC 1996

(nastavak sa prve strane)

Misija Felipea Gonzalesa u Beogradu

SPANSKA ZAVRSNICA

Valjda je zato uloga glavnog komandanta parade, koji treba da predvodi recenu misiju u Srbiji, i poverena jednom tako iskusnom svetskom drzavniku kakav je doskorasnji spanski premijer Felipe Gonzales. Gonzales je neuporedivo krupnija politicka figura od svih koje su tokom poslednjih godina na razlicite nacine posredovale u sporovima u ovom podneblju: od Van den Bruka, lorda Karingtona, lorda Ovena, Zozea Kutiljera, Sajrusa Vensa, Karla Bilta... Uz Gonzalesa, bice tu i visoki politicki predstavnici SAD, Rusije, Irske, Italije, Holandije, Poljske, Danske, Svajcarske i ugledni medjunarodni pravni strucnjaci.

Na prvi pogled, ali samo na prvi pogled, zakazivanje ovako spektakularne predstave moglo je nekom naivnom i neobavestenom posmatracu mozda moglo da se ucini kao velikodusan i mudar drzavnicki potez: predsednik Srbije Slobodan Milosevic - u odgovoru na pismo americkog drzavnog sekretara Vorena Kristofera - porucio je da je demokratija u Srbiji najbolja na svetu, da je policija u Srbiji najprofesionalnija na svetu, da se prema gradjanima ne primenjuje nikakvo nasilje, da nije istina da su izbori pokradeni, i da on poziva strane drzavnike i diplomate da se na licu mesta uvere u istinitost njegovih tvrdnji!

" Nasa vlada je odlucila da uputi poziv da jedna ugledna delegacija OEBS poseti nasu zemlju i informise se istinito o cinjenicama, kako bi u nasim odnosima sa medjunarodnom zajednicom bila otklonjena svaka rezerva " , kaze se u pismu predsednika Srbije americkom drzavnom sekretaru Kristoferu, obnarodovanom prosle nedelje.

Sada jos ostaje da se resava zagonetka: da li je Milosevic mozda mislio da ce njegovu rec neko uzeti zdravo za gotovo, i da ce oni kojima je uputio poziv tim gestom biti toliko fascinirani pa nece ni pokusavati da proveravaju cinjenice? Ili je, mozda, zaista racunao da u svetu postoje politicari i drzavnici koji bi, iz ko zna kojih razloga, zrtvovali i sopstveni ugled samo da njega sacuvaju od nevolja u kojima se nasao? Ili je, na kraju, zaista vec u tolikoj meri izgubio smisao za realnost i poceo da veruje da je to sto se sada u Srbiji dogadja toliko normalno, i legitimno, da on jednostavno ne vidi razlog zasto bi se bilo ko protiv toga bunio?

Ovo je tim cudnija sto se, valjda, moze pretpostaviti da i predsednik Srbije ponekad ukljuci radio i televizor i prati programe RTS. I sto bi morao biti svestan da i stranci koje je pozvao da se upoznaju s cinjenicama o demokratiji u Srbiji mogu, eventualno, ukljuciti radio i televizor. Jer, pravi kljuc za odgonetanje istine o Srbiji danas je u drzavnim medijima; u Evropi, bas kao i u citavom civilizovanom svetu, vise nema nijedne zemlje, poput Srbije, u kojoj gradjane nazivaju fasistima, teroristima, nasilnicima, izdajnicima, stranim placenicima... samo zato sto traze da se postuju njihova elementarna ljudska i ustavom garantovana politicka prava!

Nema vise nijedne zemlje na svetu u kojoj bi se moglo dogoditi da stotine hiljada ogorcenih ljudi vise od mesec dana uporno protestuju, a da ni jedan jedini kanal drzavnog radija i televizije nikome od njih ne pruzi priliku da makar u jednom jedinom minutu kaze sta oni, zapravo, traze!? Zasto su nezadovoljni!? A u isto vreme, svi programi radija i televizije, kompletna drzavna propagandna masina, iz dana u dan nemilice ih sibaju, klevecu, vredjaju...To sto radi RTS vise nije obicna manipulacija. To je sada vec, bez ikakve sumnje, svetski rekord u brutalnosti medijskog nasilja. Nesto sto Evropa, zaista, odavno nije videla. Uostalom, uporno, sistematsko i bezdusno bombardovanje Srbije lazima rezimske propagande, koje je uoci novembarskih izbora i nakon otkrica izborne kradje dostiglo svoj vrhunac, samo je specificna forma one iste brutalnosti s kojom je svojevremeno razaran Vukovar, ili bombardovano Sarajevo...

Prva reagovanja u svetu na Milosevicev poziv delegaciji OEBS " da utvrdi cinjenice " bila su veoma oprezna. U sedistu ove organizacije u Becu usledilo je ubrzo i zvanicno objasnjenje: " OEBS nece biti u poziciji da ide u Srbiju da bi tamo verifikovao izborne rezultate " , izjavila je portparol Melisa Fleming. " Ono sto OEBS moze da ucini jeste da posalje jednu visoku delegaciju koja ce se sastati sa svim zainteresovanim stranama, pod uslovom da ima otvoren pristup svima i da moze posle toga da iznese svoje preporuke o nacinima za izlazak iz krize " , rekla je Fleming.

Amerikanci su se odmah potrudili da ovoj operaciji daju svoj pecat. Bili su, verovatno, isprovocirani i time sto je Milosevic, krajnje nediplomatski, pokusao da zloupotrebi Vorena Kristofera; toboze odgovarajuci americkom zvanicniku, uputio je posrednu poruku domacoj javnosti kojoj je sve do tada izbegavao da se obrati... Nazivajuci Milosevicevo pismo Kristoferu " tendencioznim " , zvanicni predstavnik za stampu Stejt departmenta u Vasingtonu Nikolas Berns je rekao da je Slobodan Milosevic " propustio da se na ozbiljan i istinski nacin pozabavi sustinskim problemima na koje su upozorile SAD " .

" Sjedinjene Americke Drzave odbacuju Milosevicevo pozivanje na zakon u pismu drzavnom sekretaru Vorenu Kristoferu, koje pokusava da ulepsa istinu " , dodao je Berns. I, precizirao: " Doslo je do flagrantnog krsenja demokratske volje srpskog naroda jer je srpska vlada ponistila izbore koje sada treba vratiti, a koje je opozicija jasno dobila u 15 od 18 gradova. " Dodajuci da ce Vasington nastaviti pritisak na Milosevica, Berns je pozdravio slanje misije OEBS, ali je upozorio da bi njen mandat morao da obuhvati i ocenu slobode medija u Srbiji " od kojih je vecina pod kontrolom vladajuce partije " .

Bilo je, naravno, odmah jasno da pocinje krupna politicka igra. Milosevic je, jednostavno, upao u zamku koja mu se u jednom trenutku ucinila kao spasonosno resenje. Aktivirana je Kontakt grupa za resavanje kriza u prethodnoj Jugoslaviji i svi njeni clanovi, ukljucujuci i Rusiju, su se saglasili su se da su " u Srbiji potrebne reforme " . " Milosevic mora da popusti pred demokratskim pritiscima i teznjama " , rekao je americki predstavnik Dzon Kornblum posle proslonedeljnog sastanka Kontakt-grupe u Zenevi. " Svi clanovi Kontakt grupe pruzili su jasnu podrsku demokratskom procesu u Srbiji " , rekao je posle tog sastanka Karl Bilt. Stafeta je, zatim, krenula dalje pa su i ucesnici samita Evropske unije u Dablinu najpre osudili ponistavanje rezultata lokalnih izbora u pojedinim gradovima u Srbiji, a zatim su se pozabavili uslovima pod kojima bi vlade zemalja clanica mogle da prihvate poziv za upucivanje misije OEBS-a. " Poziv bi trebalo prihvatiti, ali pod uslovom da Milosevic prethodno ispuni stroge uslove za dolazak takve misije " , zakljuceno je. Dakle, za razliku od Milosevica, koji je zeleo da pozove strance da bi se ovi na licu mesta uverili kako je sa izborima sve bilo u redu, predstavnici vodecih svetskih sila su se, bez dvoumljenja, izjasnili za suprotan pristup: posavsi od vec nesporne cinjenice da novembarski izbori u Srbiji nisu bili u redu, i da u toj zemlji sada sto sta nije u redu, pristali su da upute jednu uglednu misiju OEBS-a samo pod uslovom da ona moze da se pozabavi pitanjima od znacaja za obezbedjivanje elementarnih demokratskih uslova za neke buduce izbore...

Ispostavilo se da se i zvanicna Moskva, ciji je ministar spoljnih poslova Jevgenij Primakov na nedavnom samitu OEBS-a u Lisabonu, ocito nevoljno, preuzeo ulogu advokata Slobodana Milosevica, nasla u cudnom polozaju. Naime, Primakov je sve doskora ponavljao kako su " dogadjaji u Beogradu unutrasnja stvar Jugoslavije " i upozoravao druge drzave da se u to ne mesaju. Ali, od trenutka kada je sam Slobodan Milosevic odlucio da pozove misiju OEBS-a u Srbiju, videvsi u tome slamku spasa, i pristao na uslove koji su mu izdiktirani da bi jedna takva misija mogla da prihvati njegov poziv, ruskoj diplomatiji je izbijen znacajan adut iz ruke. Sada ni Moskva vise ne moze da kaze da je to " iskljucivo unutrasnja stvar SR Jugoslavije " , niti da se protivi " stranom mesanju " . Primakovu je posle svega preostalo samo da " pozdravi odluku Beograda da pozove delegaciju OEBS-a " i da obazrivo primeti kako Rusiju " brinu svi problemi ljudskih prava i demokratizacije bilo kog drustva " . Dodao je, ipak, da treba koristiti " postojeca legalna sredstva da uticemo na situaciju, a da pri tome ne predjemo liniju na kojoj bi mogle da se stvore neugodnosti ili ozbiljne teskoce u mirovnom procesu " . Prevedena na obican jezik, diplomatska poruka iz Moskve je glasila: ako to sa izborima u Srbiji zaista nisu cista posla, mi to necemo braniti po svaku cenu, ali treba voditi racuna da nam je Milosevic jos potreban zbog mirovnog procesa...

Da je Moskva u ovom slucaju, prakticno, nastavila neku vrstu sifrovane diplomatske polemike sa Vasingtonom otkrili su predstavnici koalicije " Zajedno " . " Americka vlada je donela odluku da Milosevic nije neophodan za implementaciju mirovnog sporazuma. Meni se cini da su SAD donele odluku da on mora da ode " , rekao je agenciji Rojter potpredsednik Demokratske stranke Miroljub Labus, posle razgovora koje je u Vasingtonu vodio sa predstavnicima Stejt departmenta i americkim kongresmenima. Britanska agencija u nastavku te informacije primecuje da su SAD " prednjacile u zapadnim kritikama jednopartijske vladavine u Srbiji i zahtevale da Milosevic prihvati poraz u Beogradu i drugim gradovima gde je opozicija pobedila na lokalnim izborima " . " Miloseviceva pozicija je sada znatno slabija zbog toga sto su, kako izgleda, SAD spremne za njegov odlazak sa vlasti " zakljucuje Rojter, pozivajuci se na neimenovane " politicke izvore " u Vasingtonu. O kakvim izvorima i o cijim procenama je ovde rec, moze se samo pretpostavljati.

Felipe Gonzales: vracanje duga

Uz kralja Huana Karlosa, koji je 1981. godine osujetio vojni udar desnicarskih oficira i time otvorio put demokratskom prosperitetu svoje zemlje, harizmaticni lider Socijalisticke radnicke partije Spanije i covek koji je nakon tog prelomnog dogadjaja, po okoncanju prve traumaticne faze post frankisticke tranzicije, 14 godina proveo na premijerskom polozaju u svojoj zemlji, Felipe Gonzales Markes je i danas, verovatno, najpoznatiji Spanac.

Njemu je poverena duznost da se, kao visoki predstavnik organizacije koja okuplja sve zemlje Evrope, Ameriku i Kanadu, " upozna sa cinjenicama " i da potom predsedniku Srbije Slobodanu Milosevicu, koji ga je pozvao za svedoka, saopsti svoje misljenje. Osim toga, Gonzalesov je zadatak da javnosti u Srbiji, ali i javnosti citavog sveta, saopsti sta bi sve trebalo uciniti da bi Srbija konacno mogla da se svrsta u red normalnih, civilizovanih drzava.

Bilo bi tesko pronaci pogodniju licnost za ovu operaciju od Felipea Gonzalesa. Strastan politicar, sin farmera iz Andaluzije (rodjen 5. marta 1942. u Sevilji), diplomirani pravnik i dobar poznavalac knjizevnosti (najpre je studirao filozofiju i knjizevnost, ali se kasnije opredelio za pravo), veliki postovalac Vargasa Ljose, Garsije Markesa i Maceda, ljubiteljflamenka i latinoamericke muzike, i veliki zaljubljenik u fudbal, Gonzales je u politici posebno poznat po tome sto ne voli da - gubi.

Kao politicar velikog formata, Gonzales ima i bogato iskustvo steceno na izgubljenim bitkama. Proletos je, posle cetiri uzastopna mandata, izgubio na izborima i premijerski polozaj je morao da prepusti desnicarskoj vladi Hozea Marije Aznara. Pre toga su mu dugo zagorcavale zivot optuzbe da je kao premijer vodio " prljavi rat " protiv baskijske teroristicke organizacije ETA. Da bi ga, na kraju, Vrhovni sud Spanije oslobodio svih optuzbi...

Nekada je sebe smatrao marksistom. Potom se u njegovoj glavi zbila velika promena i 1979. godine, na 18. kongresu PSOE, predlozio je da se termin " marksizam " izbaci iz programa stranke. To nije islo lako i, kada u prvi mah njegov predlog nije bio prihvacen, ponudio je ostavku na polozaj generalnog sekretara... Taj cin je okrenuo tok kongresa i Gonzales je ponovo izabran za prvog coveka svoje stranke, a marksizam je konacno nestao iz zvanicnog programa spanskih socijalista...

Na celo Socijalisticke radnicke partije Spanije Gonzales je dosao jos 1974, dakle jos za Frankova zivota, na kongresu koji je odrzan u Surenseu, u Francuskoj. Vazio je za miljenika Socijalisticke internacionale i njenog legendarnog lidera Vilija Branta. U maju 1975, dok je Franko brojao svoje poslednje dane, Gonzales je formirao svoju prvu " vladu u senci " u kojoj je bio i sadasnji generalni sekretar NATO-a, Havijer Solana.

U to vreme, dok je Franko jos bio ziv, boravio je prvi put - partijskim poslom - u Beogradu, gde je doputovao pod ilegalnim imenom - Isidor! Potom je dolazio jos dvaput: jednom, kao predsednik PSOE na Titovu sahranu, a drugi put kao premijer Spanije...

Prihvatajuci se da posreduje u Srbiji, Gonzales na neki nacin vraca dug onima koji su svojevremeno njegovoj zemlji, Spaniji, danas prosperitetnoj i bogatoj evropskoj zemlji, svesrdno pomogli da krene putem demokratije. Stevan Niksic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.