2407, 14 FEB 1997

Price o medijima : POLITIKA

ZBUNJUJUCE AKCIONARSTVO

U drugim preduzecima ce radnici moci da otkupe celokupni drustveni kapital, a ovde im se to ogranicava samo na jednu trecinu

" Pade bez glasa " sapat je koji se moze cuti kao komentar na svojinsku transformaciju novinske kuce " Politika " . Tisina koja prati ovu operaciju para usi tim pre sto je u nesrazmeri sa zestokim otporom zaposlenih svojevremenom pokusaju pretvaranja " najvece medijske kuce na Balkanu " u javno preduzece (vreme vlade Radomana Bozovica, strajk 31. jula 1992). Zaklonjena drugim burnim dogadjajima na domacoj politickoj sceni, transformacija ove kuce u Srbiji dugo dozivljavane (uz Crkvu i " Crvenu zvezdu " ) kao najveca nacionalna institucija, otvara pitanje sudbine drustvene svojine, upravljanja velikim preduzecima, pozicije zaposlenih, narocito novinara, denacionalizacije...

Projekat transformacije zasniva se na modelu tri trecine: vlasnici jedne bili bi zaposleni, penzioneri i njihovi naslednici, druge drzava, a trece ostala zainteresovana pravna i fizicka lica. Procenjena vrednost drustvenog kapitala iznosi 331,7 milion nemackih maraka, predvidja se dokapitalizacija konverzijom potrazivanja u akcije 34,3 miliona i dokapitalizacija novom emisijom u iznosu od 134 miliona maraka.(Ukupna vrednost dakle je 500 miliona, a 1992. godine je pominjano 800 miliona maraka.)

Tajne

Upravo zavrsen upis akcija prve emisije trebalo je da iznosi 51 milion maraka (510 000 akcija). Objavljeno je da su akcije u vidu kompenzacija za dugovanje upisali Komercijalna banka i javna preduzeca PTT i NIS, ali ne i ostali detalji. Nejasno je tako da li se javna preduzeca javljaju kao treca lica ili kao predstavnici drzave sto indirektno jesu, da li se u okviru prve emisije postovala proporcija o tri trecine? Kako ce se, na primer, postici da zaposleni, buduci da akcije kupuju bez ikakvih popusta (osim pogodnosti otplate u 60 rata) uplate tolike milione maraka? U opticaju su cak tri cifre o visini uplate zaposlenih ovom prilikom - od tri do sest miliona maraka. Zbog cega se u citav postupak uslo pre zavrsnog obracuna, bez objavljenih podataka o poslovanju, prihodima i dugovanjima, i narocito pre novog republickog zakona o privatizaciji koji je najavljen za par meseci? O tome, ali i svemu ostalom direktor " Politike " Hadzi Dragan Antic izbegao je da govori za NIN porucujuci da jos nema zvanicnog izvestaja.

Na zahtev Sindikata novinske kuce " Politika " da ekonomski strucnjaci zaposlenima objasne detalje transformacije, prema recima predsednika ovog pretezno novinarskog sindikata Vesne Vujic, predsednik Upravnog odbora Dragan Tomic i direktor Antic nikada nisu ni odgovorili. " Zaposlenima nisu prezentirani rezultati poslovanja, ko se zaduzivao i zasto. Da li kupovinom nasih akcija od strane javnih preduzeca i mi prakticno postajemo javno preduzece? Postavlja se onda pitanje novinarske profesije - da li to znaci da nase pisanje mora biti u sluzbi svake aktuelne vlasti? " - pita se Vujiceva. Mozda je ovo poslednje razlog sto se svojinskom transformacijom " Politike " opozicija nije pozabavila?

U svakom slucaju, atmosfera u Kuci daleko je od ushicenja koje se plasira preko stranica najstarijeg dnevnog lista u Srbiji. Podaci o (nezavidnom) tirazu su stroga tajna, nezvanice informacije krecu se od 80 do 160 hiljada stampanih primeraka, uz visoku remitendu od 30 odsto. Uz to kola prica da se hartija trosi nemilice buduci da njenu kupovinu kreditira Komercijalna banka Ljube Mihajlovica: kako se poveca zaduzenje, tako ce se povecati broj akcija koje ce banka preuzeti.

Da postoje prilicne teskoce u poslovanju priznaje se ne samo u izjavama direktora Ekonomskog instituta Danka Djunica: o potrebi stavljanja poslovnog sistema " Politike " na noge, neophodnosti mnogo efikasnijeg poslovanja... Razmere ostvarene produktivnosti mogu se sagledati poredjenjem kolicine papira: 80-ih je troseno 42 000 tona godisnje, odnosno 12-15 dnevno, a zaposlenih je bilo oko 1800. Sada se trosi oko 15 000 tona, a zaposlenih je oko 4100. Pre nekoliko godina narucena rotaciona masina ogromnog kapaciteta (50 000 primeraka za sat) za koju je engleskoj firmi Rokfel uplacen avans, sada zahteva veliki novac ne samo za isplatu ostatka, vec i za lezarinu. Pri svemu tome ni postojeci kapaciteti stamparije nisu iskorisceni a niko i ne pomislja na uposljavanje kapaciteta stampanjem opoziciji sklonih novina. Katastrofalno je pala prodaja oglasnog prostora, i sada toliko nagradjivani " Politikini " producenti po prvi put stvarno obijaju pragove preduzeca koja su se preorijentisala na nove listove u usponu.

Lojalnost

Sam Hadzi Dragan Antic vec tri godine se u v.d. statusu (po zakonu moze sest meseci) nalazi na mestu glavnog i odgovornog urednika lista " Politika " , redakcijski sastanci se ne odrzavaju, a obracun sa retkim javno deklarisanim neistomisljenicima poput Biserke Matic ide dotle da ju je izbrisao sa spiska dobitnika zlatnika povodom 30 godina rada u Kuci! " Politiku " su ovih dana napustili nekadasnji dopisnik iz Indije Milan Misic i vojni komentator Miroslav Lazanski odlazeci u - " Vecernje Novosti " . Vesti o gradnji vile na Dedinju od 800 kvadrata i to bez dozvole za Antica, i o tome da je Marija Milosevic sve do pre neki dan primala platu u " Politici " iako u nju nije krocila od oktobra 1994. (prema " Blicu " ) nisu demantovane.

Na zaposlene je vrsen pritisak da kupovinu akcija shvate kao demonstraciju lojalnosti firmi cak do pominjanja otkaza za nedovoljno savesne. Prema podacima objavljenim u " Politici " , ovakve signale sledilo je samo oko dve hiljade sadasnjih i bivsih radnika i njihovih naslednika. Akcije nisu upisali na primer i takva novinarska imena kao sto su Slava Djukic, Milan Vlajcic, Aleksandar Nenadovic.

" Cela stvar mi nije dovoljno jasna, a i da jeste ne znam kako bih ubedio sebe da placam ono u cijem sam stvaranju ucestvovao " , kaze za NIN Aleksandar Nenadovic koji je citavih 39 i po godina proveo u " Politici " , od cega tri godine kao glavni urednik. " Osim toga, nisam siguran da bih mogao da budem saucesnik u transformaciji novinske kuce ciji je stub dnevni list 'Politika' ovakav kakav je on danas.

Kao obrazlozenja za otpor prema ovoj transformaciji pominju se sraman sadrzaj lista i nesklonost ucesca u projektima po modelu legendarnih zajmova za preporod. Zaposleni ce naime moci da svojim akcijama raspolazu tek kada ih otplate u celosti, kroz pet godina, pri cemu ih ocekuju i revalorizacije visine sume koju uplacuju. A sta ce biti kroz pet godina, i cemu se nadati od rukovodstva koje je vec napravilo tolike dugove da ne sme da ih objavi... Mnogi citavu operaciju vide kao elegantan nacin za smanjenje platnog fonda. O cemu je tu zapravo rec nisu nacisto ne samo zbunjeni radnici vec i neki strucnjaci.

Mocnici

" S koje god strane da se posmatra, otvara se niz nedoumica i pitanja " , kaze za NIN uvazeni profesor koji nije zeleo da ulazi u javni sukob sa kolegama iz Ekonomskog instituta i " Deloitte & Touch " koji su ovaj model radili. " Ako je 'Politika' prethodno bila drustvo sa ogranicenom odgovornoscu, kapital je vec morao da bude nominiran. Kako se doslo do toga da drzava bude vlasnik bas jedne trecine? O tome moraju postojati precizni podaci - nacinu ulaganja, oslobadjanja od poreza i doprinosa... U drugim preduzecima ce radnici moci da otkupe celokupan drustveni kapital, a ovde im se to ogranicava samo do jedne trecine, u korist drzave i trecih lica. Pri tome nisu napravljeni svi bilansi i ja licno nikada ne bih upisivao akcije dok ne raspolazem svim podacima i ne sacekam da vidim sta ce mi novi zakon omoguciti. Raniji propisi davali su znatno povoljniji tretman zaposlenima, popuste, pravo na upravljanje po osnovu upisanih a ne otplacenih akcija, pa je logicno ocekivati da ce i novi zakon imati resenja u tom pravcu. "

Upravljanje je posebno skakljivo pitanje. Prema sada dostupnim papirima ispada da ce zaposleni steci pravo na jedan glas u skupstini akcionara tek kada otplate citavih pet miliona maraka! I u vreme " Politike " kao d.o.o. zaposleni nikada nisu birali svoje predstavnike u Upravni odbor sto je protivno propisima, a prema priznanju Save Andjelkovica, advokata Kompanije u periodu 1992-1995. godine, veliko je pitanje da li su ikada izvedeni racuni o potrazivanjima i uplatama deonica na osnovu kojih su u Upravnom odboru sedeli bas Tomic, Radmila Andjelkovic, Igic, i drugi SPS kadrovi. " To nije privatizacija vec politizacija i prvobitna akumulacija " , tvrdi advokat Andjelkovic. " Zasto se recimo pod drzavom odnosno njenim udelom u kapitalu 'Politike' podrazumeva bas Republika Srbija, kada tu sigurno treba da ima mesta za opstinu, grad, federaciju?

Upis u registar, uprkos posebnom odeljenju za te poslove i pored firmi koje na to cekaju mesecima, izvrsio je licno Radomir Lazarevic, predsednik Privrednog suda. Cemu takva hitnost kada je vec najavljen zakon, i zasto se zaposleni u 'Politici' stavljaju u podrdjen polozaj u odnosu na druga preduzeca koja se transformisu? Verovatno se u strahu od promene politicke vlasti ide na to da se bar zadrzi ekonomska moc, da se vlada kapitalom prelivenim u ruke uskog kruga mocnika. "

Ribnikari

Osim ove teorije, moguc je i drugaciji prilaz: da se rezim zeleo ovakvim konceptom na zapadu legitimisati kao pobornik privatizacije koja eto vec pocinje. Tome ne mora protivreciti i verovatna ambicija samog Antica koliko da u svemu bude prvi, toliko i da nekako zabasuri tesku finansijsku situaciju u koju je njegovo upravljanje dovelo " Politiku " .

Da bi sve bilo jos komplikovanije, u igru je uvedena Jara Ribnikar, kojoj je Antic uz veliku pompu urucio protokol o resenosti " Politike " da obesteti porodicu Ribnikar dodelom akcija i to iz trecine predvidjene za zaposlene. Ovaj potez, ako se zanemari ocigledna marketinska dimenzija kojoj je Antic itekako sklon (silne diplome i priznanja dodeljivane njemu licno i saradnicima, prijemi ambasadora i predstavnika stranih firmi), otvara novi krug nedoumica od uvodjenja na mala vrata denacionalizacije koja na nivou drzave nije pokrenuta, pa do umesanosti JUL-a u transformaciju buduci da je gospodja Ribnikar clan rukovodstva ove stranke.

Jara Ribnikar za NIN je rekla samo da je ova transformacija raduje, da je to lasta koja najavljuje prolece. Pitanje ostalih akcionara predratne " Politike " - Dise Stevanovica, Jovana Tanovica, Miomira Milenovica nije htela da komentarise, napominjuci da sada ne bi imala nista vise da kaze. " Nas Ribnikara ima sedam naslednika, mi smo svi u dobrim odnosima i dogovorili smo se da ja zastupam porodicu " , bilo je objasnjenje zbog cega potpisivanju Protokola sa direktorom Anticem nisu prisustvovali i ostali. Tu pricu je potvrdio i Darko Ribnikar, sin Jare i Vladislava Ribnikara, dopisnik " Politike " iz Amerike. Pozdravljajuci privatizaciju u nacelu i uz napomenu da ovaj korak ne znaci odricanje od prava koja mogu proisticati iz eventualne buduce denacionalizacije, naglasio je da rastuci uz " Politiku " ne moze da bude ni ravnodusan, ni objektivan, ali i da nema dovoljno informacija o detaljima.

Stariji sin Vlade Ribnikara, akademik prof. dr Slobodan Ribnikar, za NIN je, medjutim, rekao da mu cela ova operacija nekako izgleda nestvarno. " Moram vam reci da sam ovom akcijom bio prilicno iznenadjen. O njoj sam prvo saznao sa televizije. Niti je mene neko nesto pitao, niti sam ja nekoga ovlastio. Dodela dela akcija potomcima osnivaca 'Politike' je lep gest. Ipak je tuzno sto se dogadja u trenutku kada ovaj list dozivljava svoje najsramnije dane. Umesto da se otvara - sto je mogao i po tradiciji morao - postao je eksponent jedne grupe politicara sa retrogradnom ideologijom. S tugom se secam kako je u vreme prve studentske 'bune', pre dvadesetak godina, 'Politika' bila kod studenata omiljena dok su drugi rezimski listovi bojkotovani. Sada 'nepostojeci' studenti bacaju jaja na 'Politikinu' zgradu... Bankrotirano novinsko preduzece srozanog tiraza prodaje akcije bankrotiranim ustanovama i preduzecima. Sve podseca na Potemkinova sela. "

Medju clanovima porodica predratnih akcionara vlada iscekivanje. Mnogo toga im nije jasno i pravo, ali ne bi da ljute i izazivaju svemocnog Antica. U pitanju mogu biti velike pare - konkretno kod Ribnikara 78 400 akcija (odnosno 7 840 000 maraka po kursu od 3,3 dinara), brojka do koje je dosao vec pominjani institut racunajuci tzv. goodnjill (nematerijalna sredstva kao ime, ugled, tradicija) kao 3,3 odsto od ukupne procenjene vrednosti " Politike " 1996. godine. U tabeli prilozenoj uz ovaj predracun do koje je NIN dosao, pominju se sopstvenici akcija iz 1946. godine, kada je republicko Ministarstvo finansija vec preuzelo 36,5 odsto akcija Jovana Tanovica streljanog u velikoj cistki oktobra 1944.godine. Njegova naslednica je, medjutim, od republickog javnog tuzioca septembra 1995. godine dobila izvestaj da protiv Tanovica nije vodjen nikakav krivicni postupak, pa ce podneti zahtev za obestecenje. Naslednici Dimitrija Stevanovica takodje su kontaktirali " Politikinu " upravu odakle im je poruceno da odgovor sledi za desetak dana. Da li ce biti primenjivana neka selekcija prema ovim i ostalim porodicama predratnih akcionara, zasto se njihovo namirenje vrsi iz one trecine koja je predvidjena za zaposlene, kako ce se naknadno odlucivati o akcijama prve emisije kada je rok za upis prosao krajem januara, kako ce se knjiziti to besplatno ustupanje akcija?... I kakve ce posledice to imati po predratne akcionare u drugim preduzecima, jer gradjani su po Ustavu ravnopravni...

Previse je razloga zbog kojih, iako direktor Antic ovaj koncept nasiroko reklamira kao dokaz trzisnog opredeljenja i pracenja svetskih resenja, konkretnog modela pariskog " Monda " , mnogima citava prica lici na veliko ekonomsko, pravno i politicko zamesateljstvo sa krajnje neizvesnim posledicama.

BK TELEKOM

Prst u oko

Kako je Milorad Komrakov sa Kariceve televizije doznao za Milosevicev intervju listu " To vima "

Neposredno posto je BK televizija izasla iz reda medija koji uredno nisu izvestavali o demonstracijama u Srbiji ili su izvestavali " na kasicicu " , iz RTS-a je stigao pismeni zahtev za " naknadu za koriscenje objekata " . Zapreceno je da ce, u slucaju neizmirivanja dugovanja, biti onemoguceno dalje koriscenje repetitora. Urednistvo BK televizije protumacilo je ovo kao pokusaj medijske blokade i poslalo poruku sefovima diplomatskih misija u Beogradu naslovljenu: " Moguce ukidanje BK Telekoma " . Do ukidanja, medjutim, nije doslo. Ispostavilo se da RTS duguje BK sistemu znatno vise. Osim toga, Bogoljub Karic bio je raspolozen da plati koliko se trazi. RTS je povukao pretnju i predlozio da se potpise novi ugovor.

Ipak, dogadjaj je pokrenuo mnostvo drugih pitanja. Prasina se podigla najpre oko toga kako je i zasto doslo do naglog " oslobadjanja " BK televizije.

Snalazenje

" Nikakvog oslobodjenja nije bilo, kaze Bora Miljanovic, urednik emisije " Levo-desno " . " Sve je islo u svoje vreme. Mi smo prosto bili primorani da koristimo odbrambene metode, jer smo privatna televizija i iza nas ne stoji niko. Nikada nije postojala cenzura i trudili smo se da budemo profesionalni, da ni za koga ne navijamo. Ako je 100 000 ljudi na ulici - na ulici je. Samo smo morali da budemo pametni i da bas ne guramo prst u oko. "

" Mozda nam je ostao dug prema profesionalizmu, u smislu da informacije nisu imale mesto koje zasluzuju, ali smo polako probijali taj prag " , kaze Tanja Jordovic. " Morali smo malo da napipavamo, da se cuvamo jer smo bili pod velikim pritiskom. Ipak, nikada nismo lagali, niti komentarisali. Nikada nismo pustali iskrivljene informacije. "

U vreme kada su pocele demonstracije na BK televiziji se cutalo. Upamceno je objasnjenje Bogoljuba Karica o tome sta je demokratija u Srbiji. " To je ovo " , rekao bi uzimajuci mobilni telefon, " samo jedan okrene drugog da mu kaze sta da radi, drugi treceg i tako redom. "

U to vreme suspendovan je novinar Vlada Milic zbog toga sto je pripremio prilog sa demonstracija za emisiju " Bez reci " . Direktor je, tada, jos bio Aleksandar Tijanic, pa se makar znalo ko sta radi. Ubrzo, medjutim, Tijanic odlazi sa mesta direktora i redakcija ostaje " obezglavljena " (prosecna starost novinara je 24 godine, a urednika 27 godina). Demonstracije se, pri tom, zahuktavaju. Sve manje postaje jasno sta bi trebalo pustiti, a sta ne, radi se po sopstvenom osecaju, prilicno oprezno. Vesti o dogadjajima na ulici se tek provlace i prilicno su bezlicne, najcesce u formi: " Odrzan je jos jedan miting. Govorili su lideri koalicije 'Zajedno'. Skup je zavrsen bez incidenata. " Kako se ne zna tacna programska politika, atmosfera postaje sve napetija.

" Cepter "

Situaciju dodatno komplikuje sve cesce pojavljivanje Dusana Mitevica (savetnik Karica). Njegove odluke cesto su suvise radikalne, pa se saradnici obracaju direktno Bogoljubu da bi im pustio cenzurisane priloge, sto Bogoljub najcesce i cini. Tako je, recimo, nastala i pometnja oko reklame za " Cepter " , na kojoj su prikazani ljudi koji udaraju u posudje. Najpre je, na Mitevicev zahtev skinuta, a zatim, s gazdinim blagoslovom, vracena.

Prinudjeni da se rukovode sopstvenim osecajem za meru, novinari i urednici sami pomeraju granice, pa se vestima o aktuelnim dogadjajima daje sve vise prostora. Stvar vise gura ekipa koja je dosla sa Studija B i stvara se tenzija izmedju njih i kolega koji su dosli sa TV " Politike " . Do olaksanja dolazi kada gotovo cela redakcija potpisuje pismo podrske studentima (u javnosti, istina, protumaceno kao prilicno dvosmisleno).

Drama oko toga sta pustiti u program, a sta ne se, medjutim, nastavlja sve do pocetka februara, kada snimci ulicnih nereda pocinju da se prikazuju u udarnim terminima. Jos iste nedelje, medjutim, stize pretnja RTS- a.

Cudna igra drzavne televizije zavrsena je za jedan dan, pa nije toliko uzburkala javnost zbog pitanja dalje sudbine BK Telekoma, koliko zbog indikacija da su konci prijateljstva Milosevic-Karic poceli da pucaju. Izgleda da je RTS posluzio, i ovaj put, samo kao sredstvo, predajnik preko koga ce biti dat signal da se otislo predaleko. Drzavna televizija, zapravo, nema u rukama nijedan adut kojim bi ugrozila BK Telekom. Situacija je, cak i u profesionalnom smislu, upravo obrnuta. Tako je, recimo, Milorad Komrakov za Milosevicev intervju grckom listu " To vima " saznao iz vesti BK. Kako RTS nije povezan sa Betom, morao je da zamoli kolege da mu proslede vest. (Tanjug je, naravno, kasnio i za RTS-om.)

Braca

Prave razloge za ovaj nevest pokusaj ukidanja BK, ocigledno, treba traziti negde drugo. Zaokret u programskoj politici BK usledio je neposredno posle promene u odnosu Bogoljuba Karica prema vladajucoj garnituri u Srbiji. Jos sredinom januara, " Vasington post " preneo je izjave Bogoljuba Karica, koji se tada nalazio u Americi, o gubicima koje jugoslovenski poslovni ljudi trpe zbog Miloseviceve politike. Milosevicevo ponasanje u vezi sa krizom u Srbiji nazvao je " glupim " i " kontraproduktivnim " i prognozirao da ce izbori biti priznati, a mediji deblokirani. Mada se, bar delom prognoze koji se odnosi na izbore, pokazao kao vizionar, medij ciji je vlasnik Karic je odblokirao na svoju ruku. Moze se pretpostaviti sta je to znacilo za Milosevica. Mada se, s jedne strane, ovaj potez tumaci kao prosto preplivavanje u poslednjem trenutku ili paravan kojim ce se zapravo zasitititi Milosevic, s druge strane izgleda da je ipak posredi ozbiljan sukob. Govori se i o kontraudarcu - povlacenju novca drzavnih kompanija sa racuna Karic banke.

Da li su se i oko cega " braca zavadila " ostaje ipak samo na nivou nagadjanja. Uglavnom, kako je " Televizija otvorenih ociju " progledala u igru su uletele sve moguce kombinacije, pa je pitanje opstanka same televizije preslo u drugi plan. Tim pre sto je, u medjuvremenu, deo akcija prodat Amerikancima, cime je dodatno osiguran polozaj BK Telekoma.

Problem je srecno resen. Za sada. Mada je " slucaj BK " ocigledno mnogo vise od promene programske politike jedne TV stanice.

TANJUG

Da Srbijom zavlada tisina

Po dolasku u agenciju Jevdjovic je stavio na zid Milosevicevu sliku, a na sto stek cigarilosa. Uveren je da je covek posebne misije

Koji dan pred savezne i lokalne izbore, najmladji direktor najstarije novinske agencije u zemlji Zoran Jevdjovic hvalio se " Borbi " kako je Tanjugu iz proslog perioda ostalo veliko iskustvo i ime koje ima tezinu i u domacoj i u stranoj javnosti: " To ime je jedna dobra oznaka kvaliteta i znacaja, kao ime nekog dobrog vina ili neke dobre tradicionalne marke automobila... Tanjug je danas najmanje izlozen kritikama partijske i politicke javnosti. "

Mozda je i bilo naivnih koji su verovali. Sada ih sasvim sigurno vise nema. Zoran Jevdjovic uspeo je da za manje od mesec dana enormno iskompromituje nekadasnjeg novinsko-agencijskog giganta u meri da na pomen Tanjuga i njegove uredjivacke politike, odgovor cesto stize u vidu prezira i sazaljenja. Toliki animozitet nije doziveo ni Slobodan Jovanovic, njegov stariji iskusniji prethodnik (koji se na celu Tanjuga nalazio od 1993. do avgusta 1996. godine). Nesto manje od pola godine bilo je dovoljno Zoranu Jevdjovicu da od nekada ozbiljne i ugledne kuce stvori " fabriku " lazi na Balkanu.

Ko je covek kome je u rekordnom roku poslo za rukom da unakazi Tanjug?

Saopstenje

Malo se zna o Jevdjovicevoj meteorskoj karijeri. Zavrsio je Fakultet politickih nauka, smer za medjunarodnu politiku. Poceo je karijeru u Radio Beogradu gde je, svedoci tvrde, cepao tiker sa teleksa i pripremao vesti. Tu se zadrzao nekoliko godina, a onda je presao u Televiziju Beograd. Prepoznatljivo medijsko lice postao je sredinom devedesetih godina sa pocetkom krize na prostoru nekadasnje SFRJ. Istice se kao urednik drugog Dnevnika RTS-a. Kada je pre oko dve godine stigao u Tanjug, cekalo ga je mesto diplomatskog urednika. Jedini njegov posao bio je pracenje aktivnosti predsednika Srbije Slobodana Milosevica. Njegove kolege ce ga pamtiti po tome sto jedini od svih novinara ima pristup u zgradu Predsednistva Srbije. Prica se da ne ispoljava ni minimum kolegijalnosti i solidarnosti dok se oni satima mrznu ili kisnu napolju cekajuci na izlazak raznih posetilaca iz inostranstva. Svoj specijalni status nije profesionalno iskoristio: Jevdjovicevi izvestaji su tek nesto manje sturi u odnosu na one iz Milosevicevog kabineta. Zli jezici zato tvrde kako mu tekstove licno pise Goran Milinovic, sef kabineta predsednika Republike. Neki nasi sagovornici pricaju o njihovom navodnom kumstvu u cemu vide kljuc za Jevdjovicev vrtoglav uspeh. On je jedini izvestavao iz vojne baze u Dejtonu i intervjuisao Milosevica za Tanjug i RTS. Primeceno je da nerado postavlja pitanje i da se najcesce zadovoljava drzanjem mikrofona.

Dusan Radovanovic je 37 godina proveo u Tanjugu. I sam je kratko vreme bio direktor kuce i njen dugogodisnji dopisnik iz inostranstva. Do dolaska Jevdjovica na mesto direktora, bio je sef DESK-a i pomocnik glavnog urednika. Smenjen je odmah po njegovom dolasku, rasporedjen je na mesto novinara- komentatora. Svog sefa odlicno poznaje: " Nema smisla o Jevdjovicu govoriti kao novinaru. Bio sam sef DESK-a dok je izvestavao iz Dejtona. Zao mi je sto u celini nisam sacuvao njegove izvestaje, da vam ih pokazem, sigurno biste se zabavili. Da nismo naknadno i hitno tamo poslali odlicnog novinara i dugogodisnjeg dopisnika Borivoja Lalica, Tanjug bi se silno obrukao. Inace, Jevdjovic i ja smo zajedno izvestavali sa Mirovne konferencije u Parizu. On nista nije radio. Sve sam morao sam. Jedino je na kraju intervjuisao predsednika. On je njime u toj meri opsednut da je odmah po dolasku u Tanjug obesio njegovu sliku na zid, a na radni sto, da svi vide, stavio stek cigarilosa. Uveren je da je covek posebne misije. Mitske misije. Priznaje, medjutim, da u perspektivi sebe vidi kao diplomatu. "

Nas sagovornik dalje tvrdi da od njegovog dolaska brzina i eksplozivnost za Tanjug nemaju vise nikakav znacaj. " Ljudi su postali destruktivni, ne znaju sta ce sa sobom, po ceo dan igraju igrice. Niko se vise ne trudi da radi ozbiljno. " Radovanovic istice da vec pet meseci, iako redovno dolazi na posao, ni retka nije napisao. " Sa zaljenjem primecujem da se u poslednje vreme cak i drzavni mediji sve cesce pozivaju na nezavisne agencije Betu i Fonet. Obe su inace poznate po tome sto su ih stvorili nezadovoljni novinari Tanjuga. Za poslednjih pet godina iz Tanjuga je otislo ili otpusteno oko 120 radnika. "

Cenzura

Novinari koji se bave osetljivim temama, posebno ulicnim demonstracijama, vise se ne potpisuju. Cine to inicijalima: E.K. sto znaci ekipa. Radovanovic jos tvrdi da je agencija u potpunosti izgubila jugoslovenski karakter: " Znam da mnoge informacije vezane za Crnu Goru ne prolaze. Tanjug, recimo, nije preneo ni slovo intervjua koji je predsednik Crne Gore Momir Bulatovic dao 'Figarou'. I jos nesto. Nekada smo dnevno davali i po 400 informacija. Danas je interes rukovodeceg tima da ih prosledi sto manje. Tako se valjda smanjuje mogucnost cenzorima da pogrese. "

Da je Tanjug zaista potpuno promenio tehnologiju rada, svedoci novinar DESK-a koja zeli da ostane anoniman: " Otkako je otpocela kriza u zemlji, vise od polovine tzv. osetljivih vesti ne stize do urednika ili sefa smene. Takve vesti smeju da proslede samo Jevdjovic ili zamenik glavnog urednika Milorad Denda. Pouzdano znam da oni sami pisu vesti sa protesta iako na proteste ne odlaze. Vise puta se desilo da im novinar sa lica mesta preprica dogadjaj a da oni sami skroje tekst. Najcesce dodaju, izmisljaju, komentarisu. "

Atmosferu u redakciji opisuje kao " tesku i sumornu " . Tvrdi, medjutim, da se 90 odsto novinara ne slaze sa politikom rukovodstva. Ucenjeni otkazima kojima im Jevdjovic svakodnevno preti (navodno, 170 spremljenih vec drzi u fioci), novinari uglavnom cute. Smene su svakodnevna pojava. Tako je proslog petka smenjena Nada Milutinovic, sef DESK-a, samo zato sto se pricalo da je vlasnica pistaljki. Trenutno je urednik Kulturne rubrike. Pitanje je koliko ce dugo tu ostati kada se ima u vidu da su sefovi istog dana " poludeli " , kako nas izvor precizira, zbog toga sto je plasirana vest o strajku u Narodnom pozoristu. Lose je proslog petka prosao i sef smene Pero Rakocevic koji je bez objasnjenja smenjen i do sada jos nije rasporedjen na novo radno mesto. Za zlo mu je uzeto iskazano negodovanje prema izvestaju Tanjuga posle besmislenog prebijanja gradjana na Brankovom mostu. U samom izvestaju nije bilo reci o premlacivanju vec o uspesnoj deblokadi saobracaja.

Nas sagovornik posebno istice muku dopisnika. Od onih iz zemlje se trazi da iskljucivo salju informacije o aktivnostima SPS-a i JUL-a. Tako je dnevni prosek emitovanih vesti te vrste 30:1 u korist vladajuce koalicije u odnosu na ostale stranke. Od dopisnika iz inostranstva (inace, Jevdjovicevih izabranika, do juce potpuno anonimnih novinara), zahteva se da salju samo tzv. pozitivna reagovanja na situaciju u zemlji. Buduci da takvih reakcija najcesce nema, " u poslednje vreme Tanjug emituje cak ciste falsifikate " . Zbog toga, ipak, mnogi profitiraju, " jer se svakog meseca poslusnicima dele novcane nagrade dok se onim drugim odbija od plate " . Nas sagovornik razgovor zavrsava jos jednom slikom o Tanjugu: " Najvaznije informacije idu na citanje van kuce. To sam video vise puta. Nekad se o njima odlucuje sa najviseg mesta, a nekada to cine obicni partijski cinovnici. "

Restoran

Interesantno je da mnogi Jevdjovica povezuju sa pocetkom " etnickog ciscenja " Tanjuga koje je zapocelo '91. godine dok je on jos radio na RTS-u. Do usporedbe je doslo zbog sledeceg: krajem '91. godine, u vreme borbi za Vukovar, u dnevniku koji je Jevdjovic vodio i uredjivao, pustena je emisija snimljena na Si-En-Enu u kojoj je ucestvovao Zorz Crmaric, ondasnji Tanjugov dopisnik iz Vasingtona. Komentarisuci te borbe, on je izjavio da " napad vodi onaj koji ima vise oruzja " . Kako se posle toga proveo, dovoljno govori cinjenica da se sa porodicom iselio iz Jugoslavije i ostao u Americi. Posle tog slucaja pocele su cistke u Tanjugu aktuelne do dana danasnjeg.

Srboljub Manojlovic otpusten je decembra 1993. godine u vreme direktorovanja Slobodana Jovanovica, posle 14 godina provedenih u Tanjugu. Sve se dogodilo u vreme trajanja njegovog drugog mandata kao dopisnika iz Alzira. Kada su strani dopisnici postali meta tamnosnjih islamskih fundamentalista, Manojlovic je, kako kaze, resio da porodicu vrati u zemlju. Formalno je otpusten jer je sa povratkom iz Alzira zakasnio vise od pet dana. Faksom je poslao obavestenje da kasni jer u zemlji besni gradjanski rat te nije bio u mogucnosti da obavi neophodne formalnosti. Uz to su mu se jos pokvarila i kola. Ipak, prica, nije ni slutio da ce ga po povratku docekati otkaz.

Od tada, dakle, kraja 1993. godine, do dana danasnjeg traje sudski spor. Prica da do Slobodana Jovanovica, tadasnjeg direktora, nije mogao da dodje, ali ni do naslednika Zorana Jevdjovica. Stvarne razloge za otpustanje Manojlovic vidi u tome sto je proglasen politicki nepodobnim: " Kritikovao sam politiku Slobodana Milosevica i nisam krio svoje antiratno raspolozenje. Po sefovima Tanjuga, dopisnici prvenstveno moraju da budu u funkciji opravdanja politike vlasti. "

Zoran Jevdjovic poznat je i po tome sto gasi jednu po jednu delatnost u Tanjugu. Dosad se to desilo Medjunarodnom pres- centru i stampariji. Ugodan restoran u sastavu Pres-centra trebalo je 1. januara da predje u ruke privatnika Nenada Djordjevica, jednog od funkcionera JUL-a. On se, tvrdi za NIN, predomislio: " Pre cetiri meseca odustao sam od ponude. Nisu mi odgovarali uslovi a ni odnosi koji tamo vladaju. Razgovore sam vodio sa Zoranom Jevdjovicem. "

Marina Perovic, direktor Medjunarodnog pres-centra, clan Gradskog odbora JUL-a, novac namenjen za rekonstrukciju prilicno zapustenog objekta zasad je iskoristila jedino za renoviranje restorana iliti kluba, bara i sopstvene kancelarije. Proslavila se, inace, elasticnoscu cena za iznajmljivanje termina konferencije za novinare. JUL je prostor dobijao besplatno, a koalicija " Zajedno " je letos za isto zadovoljstvo morala da plati 12 000 dinara. Sve u svemu, otkad je ona postala kalif umesto kalifa, aktivno ucestvujuci u smenjivanju dotadasnje direktorke Vesne Prlje (unapredjene protiv svoje volje i vracene u Tanjug), konferencije za novinare gotovo da nema, a zatvorena su i vrata restorana. Ocigledno je da o Medjunarodnom pres-centru, kao instituciji, niko vise ne razmislja, iako je to objekat u koji je drzava svojevremeno ulozila veliki novac.

Zelju da prokomentarise dogadjaje u Tanjugu pokazala je jos jedna odlicno obavestena koleginica koja je insistirala da ostane anonimna. Sto se glavnog junaka nase price tice, ona kaze: " On je violentne prirode - stalno se dere, argumenti ga ne interesuju, svojom osionoscu plasi ljude. Kad mu skrenete paznju da je Rojter objavio nesto sto mi nismo, on se obraduje: 'Bas dobro, to je dokaz da vest nije trebalo objaviti.' Tanjug je za njega on sam plus saopstenje iz zgrade Predsednistva. Nedavno je ukinuo engleski servis. Zbog toga dnevno imamo samo dve do cetiri vesti na engleskom jeziku. Jasno je da takav Tanjug nikom na svetu nije potreban. "

Kasa

Nasa sagovornica dalje tvrdi da se, otkako je Jevdjovic dosao na mesto direktora, Upravni odbor samo jednom sastao. Od tada je njime nezadovoljan i prica se da ce ga promeniti. Ona kaze da se novinari zabavljaju pokusavajuci da rese sledecu enigmu. Direktor Tanjuga je, naime, od prethodnog direktora nasledio crni " micubisi " . Nije ga vozio pa mu je prijatelj Dragoljub Milanovic, kada je postao direktor RTS- a, poklonio Vucelicev crni " mercedes " koji se i dalje vodi na RTS-u. Postavlja se pitanje zasto Milanovic i Jevdjovic ne vole da se voze kolima svojih prethodnika? I zasto je Jevdjovic, sto potvrdjuju svi nasi sagovornici, od osam " landrovera " kompletno opremljenih radio-stanicama, pet ustupio RTS-u?

Dobro obavestena gospodja nastavlja sa skoro neverovatnim tvrdnjama koje i ostali nasi sagovornici potvrdjuju. Tanjugovci cudom nisu mogli da se nacude kad je novopeceni direktor sa petog sprata iz sobe blagajnika u svoju kancelariju sneo deviznu kasu. Kazu da tako nesto u istoriji njihove kuce nije vidjeno. Jedva su ga njegovi ljudi od poverenja naterali da je vrati na mesto.

Ako se u obzir uzme uloga Tanjuga u informativnom sistemu ove zemlje, zaista je cudno sto su bas tu kucu mimoisla jaja i protestne setnje. Studenti su tuda samo na pocetku svog protesta prosli jedan jedini put.

" To je zbog toga sto nasa aktivnost nije vidljiva. Nema direktnog kontakta sa citaocima. Tanjug je dezinformisao javnost, sluzio kao pokrice drzavnim medijima, pre svega 'Politici' i RTS-u. Oni su sa zaklanjali iza nasih informacija " , kaze Dragan Milosavljevic, prvi tanjugovac koji je nedavno javno kritikovao uredjivacku politiku rukovodstva kuce.

Sta se htelo postici takvom stetnom i kontraproduktivnom politikom?

Milosavljevic objasnjava: " Cilj je bio da se od javnosti sakriju svi odjeci i refleksi aktuelne srpske politike u svetu, a da se, sto se unutrasnjeg plana tice, namece i sprovodi volja nekolicine osoba u politickom vrhu. Plan je da Srbijom zavlada tisina. Kako inace objasniti da Tanjug vise nema cak ni za poverljive osobe pregled pisanja strane stampe o dogadjajima u Jugoslaviji? "

Prosle godine, kada je Tanjug proslavljao 53-godisnjicu rada, rukovodstvo je ugostio predsednik Srbije Slobodan Milosevic. U kracem govoru on je pohvalio rad agencije i istakao njen znacaj. Sutradan, sve novine su objavile fotografije sa prijema. Predsednik je bio u sredini, sa njegove leve strane Zoran Jevdjovic a sa desne Milorad Denda.

Hoce li ih i ove godine tako pohvaliti?

Nezan Sainovic

Slobodan Jovanovic, doskora jedan od visokih funkcionera SPS-a, razresen je prosle godine i sa mesta direktora Tanjuga. Prilicno se kolebao da o Tanjugu govori javno. " Ja sam pristalica stava da se ne treba mesati u posao firme iz koje ste otisli. Zbog toga ne pratim revnosno sta Tanjug radi. Moji prijatelji iz te kuce mi se, medjutim, sve intenzivnije zale. Mislim da Tanjuga u medijima nema dovoljno, nema ga onoliko koliko bi bilo primereno znacaju nacionalne agencije.

Sta je vas najveci uspeh kao direktora Tanjuga? - Tanjug sam zatekao u vrlo losem stanju, a ostavio ga u manje losem. Dosao sam '93. godine u vreme inflacije i rata. Cinilo mi se najlogicnije, kada je mir poceo da se naslucuje s obzirom na regionalni koncept povezivanja u Evropi i svetu, da je neophodno da Tanjug stvori cvrstu vezu sa agencijama balkanskih zemalja. Bili smo inicijatori formiranja ABNA - Asocijacije balkanskih novinskih agencija. Na kraju tog perioda Tanjug je bio u funkciji predsedavajuceg. Ne znam sta je ostalo od tog projekta. Zamislili smo da on postane punkt sa kojeg bi balkanske zemlje plasirale u svet informacije o sebi bez posredovanja drugih velikih agencija. Kao najveca i najiskusnija agencija, Tanjug je imao dominantno mesto.

Da li su vas obavestili o konkretnim razlozima zbog kojih ste morali da odete? - Jos uvek ne znam zbog cega sam otisao iz Tanjuga. Mislim da nije pametno da covek izmislja i konstruise svoju eventualnu krivicu. To nije zdravo. Nista razgovetno mi nije receno da bih shvatio, ali sam, naravno, odluku uvazio zato sto me je na to mesto postavila savezna vlada. Ona, dakle, moze da me razresava cak i bez razloga. Ja uvazavam to njeno pravo.

Ko vam je saopstio odluku o razresenju? - (duga pauza)... Sainovic. Saopstio mi je na nacin koji nisam razumeo. Jedva sam razabirao reci.

Sta vam je rekao? - (jos duza pauza) - Pa, jedva da se jos secam.

Da li je makar bio nezan? - Daaaa! Kako da ne. Nezno i meko. Sa anestezijom.

Da vas je neko pitao koga biste predlozili za naslednika, da li biste se i sami odlucili za Zorana Jevdjovica ? - Kada je Dusan Zupan otisao u SNIP, zavrsavao sam pripreme da za glavnog urednika predlozim dugogodisnjeg novinara i urednika Tanjuga Vladu Resetara.

# MARIJANA MILOSAVLjEVIC

#Svetlana Djurdjevic-Lukic

# IVANA JANKOVIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.