2409, 28 FEB 1997

Milosevic - Krajisnik

SPECIJALNA VEZA

Dvojica najmocnijih Srba razmenili su zahvalnost i otkrili da sve pociva na " srodnosti dusa "

Jedva kontrolisan izliv srdacnosti posleratnih drugova - utisak je koji je u utorak na prvim stranama vladinih novina u Beogradu ostavljala fotografija sa dan ranije odrzanog sastanka Slobodana Milosevica i Momcila Krajisnika. Komentarisuci gotovo nezan medjusobni dodir ruku najjaceg Srbina sa leve i desne obale Drine, zlobnici su bili skloni da poveruju da je predsednik Srbije mozda na dobrom putu da ostane bez jednog Mome (Bulatovica), ali da, jos izvesnije, dobije drugog (Krajisnika). I to onog, od koga mu je u ratnim vremenima cesto znala udariti krv u glavu. Jer, Krajisnik je posle duzeg vremena u zgradu na Andricevom vencu usao na glavna vrata. Istovremeno, davno je to bilo kada je, kao u ponedeljak, neko sa Pala iz Predsednistva Srbije ispracen saopstenjem, i to ne bilo kakvim, vec onim koje se iz fundusa izvlaci samo u posebnim prilikama, kada Beograd pohode predstavnici Radnicke partije Madjarske ili neke kineske privredne delegacije.

Bio je to, ako je verovati saopstenju, razgovor koji se " odnosio na pitanja od zajednickog interesa i na unapredjenje medjusobnih veza, u skladu sa mogucnostima koje pruza Dejtonski mirovni sporazum " . Osim toga, naravno, " konstatovan je visok stepen saglasnosti o zajednickim interesima u razvoju odnosa, kao i o potrebi da se medjusobni odnosi permanentno unapredjuju i da se u tom pravcu obostrano zajednicki preduzimaju adekvatne mere i aktivnosti " . Pasionirani citaoci ovakve literature na ivici su da zakljuce: ili ova dvojica nisu razgovarali ni o cemu ili je pisac saopstenja predsednika Srbije izasao nenacet iz poslednjeg kruga cistki u SPS-u. Ili je posredi oboje.

Da ni to nije sasvim van pameti, potvrdio je izvor NIN-a iz drugog eselona vodjstva RS, koji je svoju anonimnost opravdao nedostatkom simpatija za dvojicu srdacnih sagovornika. Srpski lideri, tvrdi on, razgovarali su u cetiri oka iako je sa Krajisnikom u Beogradu bio i sef diplomatije RS Aleksa Buha, koji je za vreme seanse na Andricevom vencu cekao u vili RS u Uzickoj ulici. Anonimni funkcioner kaze da ne veruje da je duet Srba sa najvise vlasti u rukama nacinjao velike teme, ali procenjuje da bi ovaj sastanak mogao biti uvod u " neku vrstu legalizacije politickog saveza dvojice ljudi, koji su, malo prekasno, jedan u drugom prepoznali srodnu dusu " .

Priblizavanje

Milosevic je, kaze izvor NIN-a, zahvalan Krajisniku za njegovu solidarnost tokom ulicnih protesta, koji su gotovo tri meseca drmali Srbijom. Jer, dok je Biljana Plavsic izjavljivala da bi kao profesor rado bila uz beogradske studente, a Aleksa Buha pisao bozicne cestitke u kojima je socijaliste pozivao da priznaju rezultate izbora, Krajisnik je za to vreme cutao. Jos manje bi se znalo sta misli o celoj stvari kada bi, pritesnjen, progovorio. Utisak je da mu je bio mnogo blizi Milosevic nego koalicija " Zajedno " , sto nije bilo motivisano politickim pogledima. Pragmaticnog Krajisnika je predsedniku Srbije jednostavno priblizavala vlast. Jer, Krajisnik je za sve vreme protesta u Srbiji delovao kao covek koji ne zeli da komsiji crkne krava, buduci da i sam u stali gaji nesto slicno.

S druge strane, srpski predstavnik u troclanom Predsednstvu BiH ima razloga da se oseca kao Milosevicev duznik, buduci da je predsednik Srbije podmetnuo svoja ledja pod odluku Arbitrazne komisije za Brcko, kojom je sudbina ovog grada odlozena na jos godinu dana. Ali to je vec citava prica.

Rec je, naravno, o famoznom tajnom dokumentu, datiranom 28. avgusta prosle godine, kojim je Milosevic, potpisan kao predsedavajuci delegacije RS, ovlastio sefa Arbitrazne komisije za Brcko Robertsa Ovena da moze doneti odluku o tom gradu prema svom nahodjenju ukoliko ne bude postignuta saglasnost federalnog i srpskog predstavnika u Komisiji. " Delegacija RS shvatila je da ce u slucaju da jednoglasna odluka Arbitrazne komisije za Brcko ne bude postignuta, posle obavljenih potpunih konsultacija, arbitri postovati odluku predsedavajuceg kao konacnu i obavezujucu za obe strane " , stoji u dokumentu na kome su datum i tekst naknadno uneseni, a koji je, tvrdi izvor NIN-a, potpisan jos u Dejtonu.

Kada je Oven taj papir predocio srpskom predstavniku u Arbitraznoj komisiji Vitomiru Popovicu, ovaj se u blazenom neznanju morao osecati kao neko kome su upravo rekli da je pola godine sipao vodu u suplje bure. Potom mu je trebalo nekoliko dana da se snadje i izjavi kako je sve to " dramaticno izmenilo tok i nacin arbitriranja " . " Bez tog pisma u Brckom bi i 15. februara u 24 casa ostalo fakticko stanje " - oprao je Popovic bar nekoliko pari ruku objasnjavajuci kako je Srbima sve do tada u arbitrazi islo kao po loju. Kako se posle toga nijednom nije ostro oglasio poslovicno zastitnicki raspolozeni Dragan Tomic, to je vec bio dovoljan znak da je Milosevic smerno pristao da popije i tu casu grke odgovornosti.

Plavsic

Problem je, medjutim, u tome sto je za dokumenat znalo barem petoro najvaznijih ljudi na Palama. Ali, cutali su, puni poverenja u cinjenicu da im Milosevicevo zamesateljstvo moze doneti manje stete nego koristi. Jer, znali su, arbitrazna odluka bice takva kakva jeste i sa Milosevicevim pismom i bez njega. Problem je u tome sto ce se ona morati nekako objasniti, a da ce predsednik Srbije dobro odigrati ulogu dezurnog negativca, u to vec odavno niko ne sumnja.

Drugacije je mislila jedino predsednica RS Biljana Plavsic, koja je u jeku brcanske kampanje, drugog dana Svetog Jovana pohodila Milosevica. Ona je od predsednika Srbije zahtevala da povuce potpis i da javno kaze da u medjunarodnim poslovima na zastupa RS. Pritisnutom sa svih strana, Milosevicu to, medjutim, nije padalo na pamet, tim pre sto je ostatke ostataka svog medjunarodnog kredibiliteta crpeo iz uloge " nezaobilaznog faktora " u Bosni. Nije poznato sta je kao odgovor ponudio predsednici RS, ali trajno stoji da je tada samo mogla da sanja kako ce iz njegovih odaja biti ispracena kao Krajisnik mesec dana kasnije.

Krajisnikov dolazak u Beograd, tvrdi NIN-ov sagovornik sa Pala, " sigurno je znak njegovog licnog pragmaticarskog priblizavanja Milosevicu, ali to ne znaci da ce se izmedju Srbije i RS nesto promeniti. Cak i 'specijalne veze' medju njima, koje su 'overene' u Dejtonu, na Palama pominju retko, jedino kada zele da podsete Beograd na neispunjena obecanja. "

Drugim recima, uoci niza donatorskih konferencija o Bosni RS neophodan je novac, a njega ce, dobro znaju na Palama, biti najmanje ako budu pogledali preko Drine. Zato ce morati da se okrenu za 180 stepeni, jer uslov da RS bude zastupljena u medjunarodnoj pomoci bice ulazak Pala u centralnu banku BiH i prihvatanje zajednicke bosanske valute. U RS su postali svesni da se inacenje ne isplati, da je stopa zivotnog standarda u Federaciji u odnosu na RS vec dostigla razmeru od 4:1, da je aktuelni talas strajkova prosvetara obicno uvod u izlazak radnika na ulice, kao i da u RS bas i nema jaja za bacanje, ali bi se kasikara i te kako naslo.

A i to (sa jajima i kasikarama) vec je dovoljan prostor za " visok stepen saglasnosti " izmedju Milosevica i Krajisnika.

Zeljko Cvijanovic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.