2412, 21 MAR 1997

Pogledi: Matija Beckovic

KRUNA DEMOKRATIJE

Rec je o principu, a ne da li je neko za monarhiju ili nije. Kralj danasnjih narastaja i po meri naseg vremena. Ideoloske strasti slepe i za najrazumnije razloge

U proslom broju NIN je otvorio temu o Srbiji i monarhiji. Koje su prednosti monarhistickog drustvenog uredjenja? Na ta pitanja odgovara clan Krunskog saveta akademik Matija Beckovic.

Da li je monarhija izlaz za Srbiju?

- Onaj ko prestolonaslednika Aleksandra Karadjordjevica doceka na surcinskom aerodromu, preda mu kljuceve njegove kuce na Dedinju i pred kamerama sveta spali ukaz kojim ga je Tito ispisao iz Srba, lisio drzavljanstva i imovine jos dok je bio u kolevci, uci ce na velika vrata u istoriju srpskog naroda. Nema jednostavnijeg gesta kojim bi se okoncao gradjanski rat, stavila tacka na neslavnu proslost, sislo sa stranputice i okrenuo novi list svetlije buducnosti Srbije. Niko sa manje napora ne bi postigao vise. Ne znam kako bi se takav gest mogao osporavati. Ne bi to bila pobeda jednih nad drugima, nego pre pobeda svih nas nad nama samima. Kralj je kralj svima. Ko bi tu mogao biti na gubitku osim laz i nepravda, a ko na dobitku osim zdrav razum i istina. Obnovom svog visevekovnog drzavnog uredjenja zasnovanog na sirokim i cvrstim temeljima modernog gradjanskog drustva, Srbija bi se vratila na ono mesto medju drzavama na kome je nekada bila, pa ga je izgubila. Drukcije se vratiti nece. Razlozi da se to ne ucini mogu biti samo ideoloski, a ideoloske strasti, znamo, nadjacavaju i najrazumnije razloge.

Znate da je mnogo onih koji nisu pristalice ni monarhije, ni kralja?

- Rec je o principu, a ne da li je neko za monarhiju ili nije, voli li ili ne voli kraljeve i kralja. Zato za monarhiju danas nisu samo rojalisti nego svi demokrati i protivnici nasilnog preuzimanja vlasti, svi koji prihvataju istine starije od nase samo(volje), svi koji postuju privatnu svojinu i ljudska prava. Mozda je zato najvise pristalica monarhije u Srbiji medju mladim ljudima, jer su najmanje zatrovani i najlakse razumeju o cemu je rec. Ko je nasilju jednom rekao da nema razloga da se ikada i igde zaustavlja...

Razume se da nije rec o odbacivanju republike, niti o poricanju republikanskoga uredjenja. Svi znamo da su mnoge republike danas uzorne demokratske drzave. Ali postoje drzave u kojima je republika prirodno stanje, kao sto je u drugima prirodno stanje monarhija. Ovde je rec samo o Republici Srbiji i nacinu kako je uspostavljena.

Republika je u Srbiju dosla zajedno s komunizmom i nema razloga da zajedno sa njim i ne ode. Ona i nema druge istorije, osim istorije Komunisticke partije Jugoslavije. Vec sam negde rekao da je Tito Stevan Nemanja Republike Srbije, a u tom slucaju Kardelj je njen Sveti Sava. Zato je i danasnja Republika Srbija nastavak Titove vladavine i oblik cuvanja njegovog dela. I mora slaviti 29. novembar, jer drugog rodjendana nema, i drzati na snazi ukaz koji ona nije ni donela. Ukaz kojim je ponistena sva njena drzavna tradicija, a Srbija postala gola dolina, izjednacena sa novokomponovanim drzavama i nacijama. Rizikujuci da budem patetican, moram reci, Jajce je ponistilo Kosovo, i tako Krusevac i Orasac, Topolu i Smederevo. Jedan tudjinac i apostata utulio je Srbima svecu koja je gorela osam vekova. Nije se to dogodilo nikom drugom. Bio je to prvi slucaj da je jedan narod uzeo za svog vodju neprijateljskog vojnika i ne treba se cuditi nicemu sto je ucinio. Cudno bi jedino bilo ako bi Srbija danas imala vise obaveza prema njemu nego prema Nemanji i Svetom Savi.

Ipak, pola veka zvali smo se republika...

- Jednom nezakonito - uvek nezakonito. Lenjin je to znao i osecao i zato nije ubio samo cara, nego i carevo dete u kolevci. Znao je da ce se, ako od Romanova ostane i zivo uvo toga uveta, Rusija toga setiti, ako se ikada spasi i seti same sebe. Jedino nije predvideo da ce, koljuci cara i carsku porodicu, Rusiji dati nove svece i mucenike. Josipu Brozu Karadjordjevici nisu bili pri ruci, pa se morao zadovoljiti ukazom koji ih je lisio drzavljanstva, zabranio povratak u zemlju i dokopao se njihove imovine. Da je to pitanje resio kao Lenjin, i da Srbi nemaju prestolonaslednika, to pitanje bi bilo skinuto s dnevnog reda. Kruna se ima ili nema, kupiti se ne moze. Zato nam je preostalo ili da postujemo Titovo delo, i njegovo zakonodavstvo, ili da ga odbacimo zajedno s Titom. Srbija ne moze postati demokratska drzava sa bezakonjem u svojim temeljima. Cija bi ona mogla postovati ljudska prava i privatnu svojinu, ako ne postuje pravo i svojinu one porodice koja je stvorila modernu Srbiju i za koju je vezan i sam pojam Srbije i srpstva.

Krune i dinastije, cesto se cuje, pripadaju proslosti; nije li to anahronizam?

- Za narode koji je imaju, dinastija predstavlja neocenjivu vrednost. Zasto bi ona u Srbiji manje vredela nego u drugim evropskim kraljevinama. Zasto nikome ne pada na pamet da predlozi da se monarhije odrekne Belgija ili Holandija, ili Svedska, ili Norveska, ili Danska... To su bogate, demokratske zemlje, sta ce im jos i kruna? A treba da je se odrekne unazadjena i osirotela Srbija, koja mozda ubedljivijeg dokaza svoje drzavne verodostojnosti i nema.

U zemljama koje ste pobrojali kruna je svedena na simbol. Da li bi to bio slucaj i sa Srbijom?

- Pored postojecih osam, Srbija bi bila deveta evropska kraljevina. Kakva bi kraljevina Srbija bila, najrecitije svedoce postojece evropske kraljevine. Nema ociglednije nastave, ni recitijeg objasnjenja. Bila bi onakva kakva je Spanija, kakva je Svedska, kakva je Danska, kakva je Norveska, kakva je Holandija. I polozaj kralja bio bi isti onakav kakav je u ovim zemljama. Nema razloga da bude drukciji, nije nas kralj manje kralj nego njihovi, niti je Srbija manje kraljevina nego one. I nije rec o povratku u devetnaesti vek, ni o restauraciji proslosti, nego o ulasku u 21. vek, o kraljevini i kralju po meri danasnjih ljudi i naseg vremena. Cesto se kaze da je uloga danasnjih evropskih kraljeva simbolicna. A zar je simbol malo, i zar bi taj simbol jedinstva i trajanja jemstva u stalnosti i zakonitosti za Srbiju i Srbe bio suvisan? I sta ima mocnije od simbola? Mozda bismo mogli pitati Karla Bilta, Filipa Gonzalesa, Van den Bruka, Ovena i Stoltenberga, ili Petersona, jer su sve to visoki predstavnici evropskih kraljevina, zaduzeni za davanje pouka sumnjivim socijalistickim demokratama. Da je ovde kralj, mozda bi se kraljevi lakse dogovorili. Evropske kraljevine su zemlje koje su i po svojoj velicini najslicnije Srbiji. Ne znam kako bismo se drukcije nasli u krugu tih zemalja.

Koja je razlika izmedju nasih predsednika republika i kralja?

- Ako se sme reci, Srbi su kraljevski narod. Zato oni i predsednike republika dozivljavaju kao kralja. Ali takvih kraljeva, kakvi su se ustolicili u socijalistickim republikama, vise ni u jednoj kraljevini nema. Niti je ko vise kompromitovao republiku nego oni. Cini se, bilo bi manje problema kada bi nekome od njih palo na pamet da se proglasi za kralja. Najvazniji uslov koji ispunjavaju jeste da nisu pravi, a najveci otpor da kralj bude kralj je bas u tome sto nije lazan. U laznoj drzavi ne moze nista biti istinito.

Da li bi, recimo, postojeca vlada bila moguca u monarhiji?

- Mogla bi biti kraljevina i socijalisticka vlada, pa i komunisticka, ako bi oni dobili na izborima.

U proslih 50 godina gotovo je zaboravljeno sta je monarhija i kako izgleda.

- Pitanje monarhisticko je najmanje stranacko i politicko, a ponajvise pravno, teolosko, eticko i metafizicko. Rasprave o monarhiji i republici traju vekovima, i o tome su vec ispisane citave biblioteke knjiga. Ali ovde ne pretendujemo da dodamo svoju rec raspravama o monarhizmu, kakve je pisao Hobs ili Dante, ili u nase vreme Eliot. Rekli smo vec da je rec o principu, da nije rec o proslosti nego o buducnosti, i, najzad, to je i cisto prakticno pitanje. Zato bi, mozda, bilo najlogicnije da na to pitanje odgovori kompjuter. Neka on kaze sta Srbija uspostavljanjem monarhije gubi, a sta dobija.

Sta je sa Crkvom; ona se o ovom pitanju nije izjasnila ?

- Za Srpsku crkvu ovo pitanje je od presudnog znacaja. Kako je napisao episkop budimski, Srbima su prvog dvoglavog orla predstavljali licno Sveti Sava i sveti Stefan Prvovencani... Crkva ne moze pomazati sve clanove parlamenta, niti predsednika Republike, na cetvorogodisnji mandat, ali moze samo jednu licnost koja se javno pokorava caru svih careva i ulazi u oltar da se pricesti zajedno sa svestenstvom.

Poslednjih pedeset godina jedini je period u srpskoj istoriji kada su kruna i oltar bili razdvojeni, i kada je preko kraljevskog trona u srpskim crkvama stajala prevezana vrpca. Taj tron se zida i u novim hramovima i odmah prevezuje vrpcom kao da nema ko da sedne u njega. Zato se nadam da ce Crkva reci svoju rec i o ovom prevaznom pitanju.

# Milivoje Glisic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.