2414, 04 APR 1997

Intervju: Patrijarh srpski gospodin Pavle

APEL SUNARODNICIMA

Ostajte ovde! U te dve reci, prakticno, sadrzi se savet koji je duhovni poglavar Srba dao srpskom narodu u Hrvatskoj. Sta je patrijarh rekao Slobodanu Milosevicu i sta je Milosevic obecao? Kako je izgledao susret patrijarhov sa generalom Zakom Klajnom?

Nedavno je u Dalju, negdasnjem posedu patrijarha Arsenija III Carnojevica, i svih mitropolita i patrijarha karlovackih, Sveti arhijerejski sinod odrzao svoju redovnu sednicu.

U toku sednice Njegova svetost patrijarh srpski gospodin Pavle i clanovi Sinoda primili su dr Vojislava Stanimirovica, predsednika Izvrsnog veca Sremsko-baranjske oblasti Djuru Podunavca, sekretara za prosvetu, kulturu i verska pitanja i Branka Jurisica, sekretara za ljudska prava. Bilo je razgovora i sa svestenstvom Eparhije osecko-poljske i baranjske, a u Sabornom hramu svetog mucenika Dimitrija patrijarh se obratio verujucem narodu. Njegov savet i savet prisutnih episkopa glasio je: " Ostanite ovde i odrzite se kao narod, ali ne samo kao narod nego, pre svega, kao narod Bozji, kao istinski hriscani i casni ljudi. "

O cemu su srpski arhijereji koji su bili u Dalju, uoci izbora u Sremsko-baranjskoj oblasti, raspravljali sa svojim sunarodnicima i njihovim predstavnicima?

U ekskluzivnom intervjuu za NIN, patrijarh je odgovorio na ovo i na ostala pitanja naseg novinara Mila Gligorijevica.

Jedan deo stampe je uoci izbora u Hrvatskoj najavljivao egzodus Srba, masovno napustanje Sremsko-baranjske oblasti. Vi ste, Vasa svetosti, dali u Dalju smirujucu izjavu i mora se pretpostaviti da ste za nadu i optimizam imali ozbiljne razloge.

- Duznost nam je da verujemo, a ne da nevericom obeshrabrujemo ljude. Ja sam u Dalju ukazivao da su Srbi, pravoslavci, ziveli u tim krajevima i pre Velike seobe pod Arsenijem III Carnojevicem. Sada su tamo ne samo starosedeoci nego i Srbi izbeglice, prognanici iz drugih srpskih krajeva u Hrvatskoj. Pa sam im govorio: ako ostanete, primivsi hrvatsko drzavljanstvo, znacete posle izbora da li ste se prevarili ili niste. To saznanje ne treba pretpostavljati pre izbora, jer ako sada odete, pa vidite da ste pogresili, necete vise moci da se vratite.

Srbi ce, u dvema hrvatskim zupanijama, imati ono sto im, pod pritiskom medjunarodne zajednice, i drzave Jugoslavije, bude garantovala drzava Hrvatska. Zato je veoma vazno znati kakve su sada moci zvanicne Srbije i zvanicne Jugoslavije u borbi za njihova prava. Da li ste pre odlaska u Dalj imali, ovde u Beogradu, susrete sa drzavnim zvanicnicima?

- Pre odlaska u Dalj sreo sam se sa Slobodanom Milosevicem. Uveravao me je da ce u razgovorima sa hrvatskim predsednikom Tudjmanom sve uciniti da Srbi u Sremsko-baranjskoj oblasti dobiju dvojno drzavljanstvo. To se, i ja mislim, moze ostvariti posto Hrvati u Backoj vec imaju hrvatsko drzavljanstvo.

Poznato je da Milosevicevo okruzenje veoma nemilo gleda na podrsku koju je Crkva dala opstenarodnim protestima, i Studentskom protestu, posle kradje glasova na nedavnim lokalnim izborima. Da li ste sa Milosevicem i o tome raspravljali?

- Nismo. Nas razgovor se ticao sudbine Srba u sremsko- baranjskoj oblasti.

Da li ste se sreli sa jednim drugim zvanicnikom od koga ta sudbina uveliko zavisi, sa generalom Zakom Klajnom. On je nedavno u Vukovaru, sa srpske strane, ostro kritikovan zato sto ne radi kao administrator svetske zajednice, sto uistinu i jeste, nego kao " Tudjmanov zupan " .

- Gospodina Klajna sam takodje nedavno sreo. Rekao sam mu da Baranja nikada nije bila pod Hrvatskom do 1945, do smene rukovodstva u partizanskoj vojsci. Kad je promenjen komandant, i umesto Srbina dosao Hrvat, Baranja je prvi put u istoriji postala hrvatska oblast. Gospodin Klajn je rekao da to zna, ali da je sada " ovakva stvarnost " . Kazao mi je nesto u tom smislu kako se mnogi u Evropi kaju sto se poslednjih godina ovako postupalo prema Srbima, ali da se cinjenicno stanje ne moze promeniti. Moze se samo uticati da se postuju ljudska i nacionalna prava Srba u dve hrvatske zupanije.

To sa podelom srpskog korpusa u dve zupanije posebna je prica. Hrvati su, navodno, razbili Srbe kako ne bi, kao celina, imali vecu snagu.

- Cuo sam i drukcija misljenja. Ako bi srpski narod zvanicno bio samo u jednoj zupaniji, izvan nje bi ostalo dosta Srba. I bili bi nasi ljudi, na taj nacin, jos manja manjina.

To je, dakle, opet bilo biranje izmedju zla i goreg.

- Tako je. Ali gospodin Stanimirovic, i ostali tamosnji Srbi, kazu da ce se za Srbe otvoriti visoke skole, fakulteti za jezik, istoriju. Crkva ce pomoci da se u srpske skole uvede veronauka. Nema nikakvih razloga za prepreke, i ne bi trebalo da bude nekakvih prepreka, jer veronauka vec postoji u hrvatskim skolama.

Postoji svuda osim u Srbiji. Postoji i u Republici Srpskoj.

- Mi smo trazili da i ovde bude uvedena, kao izborni predmet. Nismo nerazumni i nismo trazili obaveznost za veronauku, jer to bi znacilo da smo isti kao materijalisti koji su nekada uveli, kao obavezu, taj njihov materijalizam. Zelimo da covek, kao slobodno bice, sagleda obe strane, duhovnu i materijalnu. Nije covek samo telo ili samo dusa. Zivotinje su telesne, a nemaju ono duhovno sto cini licnost. Kaze se da su zivotinje slobodne, ali mala je njihova sloboda. Covek ima visi tip slobode, onu koju je dobio od svemoguceg Boga, ima izbor i mogucnost izbora. Ne moci gresiti, to je taj najvisi stupanj slobode. Ako vas pijanac nagovara da pijete i vi odlucite da ne pijete, pokazali ste visi stupanj slobode koji je upravo u tome: moci ne gresiti. Neslobodan je onaj koji ne moze da ne gresi. Kao sto kaze Boza Knezevic, covek ume da bude i prosvetljen, ali i bice od koga se djavo moze zastideti. Moze, takodje, uzdizuci svoju slobodu, volju i razum, da dosegne blazenstvo. Jer Bog, kao sto veli sveti Jovan Damaskin, nije se zadovoljio samo time sto u sebi ima blazenstvo nego je hteo da postoje i bica koja nose isto to blazenstvo.

Postoji, Vasa svetosti, jedna ljudska delatnost koja je - zbog komplikovanih prilika u kojima zivimo - kako kazu, daleko od blazenstva i prilike da se dosegne blazenstvo: politika.

- Svaki posao covek moze raditi kao bogougodnik. Ali, ispricacu vam nesto sto sam dobro upamto. Mesa Selimovic i ja bili smo djaci iste tuzlanske gimnazije. On stariji, ali secam ga se dobro. On kaze da smo najjadniji vilajet i pise o nastavnicima koje sam i ja poznavao, pa pominje tri veroucitelja, svog, dakle muslimanskog, a zatim i pravoslavnog i rimokatolickog. Nas, pravoslavni, bio je Srbin iz Madzarske, izuzetan predavac. Rimokatolik je bio doktor teoloskih nauka, odmeren, predusretljiv, i bas on je najvise pomogao Mesi Selimovicu. Kad je Mesa dosao da se upise u skolu, bas on mu se nasao pri ruci. Kad je u jednom pismenom zadatku izrazio neka " neprihvatljiva " gledista i bio zbog toga pred iskljucenjem, bas on ga je uzeo u zastitu. Rekao je, otprilike: " Gospodo, sta ocekujete od djaka? Da imaju shvatanja kakva mi danas, u ovim godinama, imamo? " Niko tako dobro nije umeo kao on, rimokatolicki katiheta, da predstavi lik Isusa Hrista. " Umreti za drugog " , rekao je govoreci o najvisem hriscanskom zrtvovanju i najvecoj slobodi. Dolazi zatim 1941. godina i on je odjednom tabornik u Tuzli, salje svoje bivse ucenike da hapse svoje bivse nastavnike, da ih streljaju. Kako je moguce da covek takvih osobina tako postupi? Ili je farisejisao ranije, sto nije moguce, ili je politika takva da - kad udjes u nju - moras da ides dalje pa kud puklo.

Politika, evo, i ovih godina, rastura drzave, porodice, brakove i ognjista...

- Najvaznije je u svemu, i u politici, biti daleko od lazi i nevaljalstava. Jedan musliman, da opet ostanemo u blizini Mese Selimovica, veli svesteniku: " Oce, mi smo jedared kapu promenili, sad nam je svaka kapa dobra, i zato te molim - nemoj suvise imati poverenje ni u mene. " To je velika iskrenost. A pisac koji je umeo da vidi tu iskrenost, video je i usud svoje sabrace: suvise veliki da ih zemlja popije, suvise mali da bi bili jezero.

Nista nije teskobnije ni ljudima drugih veroispovesti u balkanskom kotlu. Sada je slavonskim Srbima tesko i ostaje pitanje kako ce oni, koji su u Hrvatskoj vecito bili vidjeni kao " remetilacki faktor " , u partijskoj i nacionalistickoj drzavi, moci da izbegnu marginalizaciju i denacionalizaciju.

- Svet je vec video koliko je bilo neljudskog u progonu Srba iz zapadne Slavonije, iz Kninske krajine. Koliko znam Hrvatima je poruceno: ako i ove preostale Srbe proterate, ne nadajte se nikakvoj pomoci.

Vise nego li doskorasnja ravnodusnost sveta Srbe treba da brine njihova sopstvena nesnalazljivost. Istorija srpsko- srpskih odnosa u godinama gradjanskog rata je, u stvari, istorija neprestanih svadja. Nadate li se dolasku na javnu scenu sposobnijih vodja i boljim ljudima u politici?

- Nadam se i Bogu se molim da podari ljudima mogucnost vidjenja sustine. Ratova je bilo svakojakih, ali nisu ni Srbi u svim ratovima bili isti. Sveti Petar Cetinjski kaze pred bitku: " Kara-Mahmut paso, sto sam ti ja kriv i sto ti je kriv moj narod?! Ako smo krivi, dabogda danasnji dan ja ne preziveo, ako si kriv dabogda ti danas sagoreo! "

Vidite kako je sveti Petar Cetinjski, u najgorem vremenu, u ratu, sacuvao svest o sebi i svojim ljudskim odgovornostima. Pravda, istina i ljubav imaju sustinu, a nepravda, neistina i mrznja nemaju sustine. Sve postojanje nepravde, neistine i mrznje jeste u negiranju najvecih vrednosti. Kakav bi nas narod imao teret da je napravio Jadovno i Jasenovac! Celu Evropu da nam daju, nista to ne bi bilo prema muci koju bismo imali da su nasi sunarodnici stvorili Jasenovac. Takodje, ako se utvrdi da su zaista pocinjeni zlocini koji Srbima pripisani u ovom najnovijem gradjanskom ratu, bicemo obavezni na priznanje i pokajanje.

Vi, u stvari, hocete da kazete: nema tog cilja koji bi nas oslobodio kolektivne krivice ako na zlocin odgovaramo zlocinom .

- Takav cilj zaista ne postoji.

Svoji na svome

(Potpuni tekst Apela svestenstvu i vernima na teritoriji Sremsko-baranjske oblasti)

Sa osecanjem evandjelske ljubavi prema svim ljudima, posebno prema svojoj duhovnoj deci na teritoriji Eparhije osecko- poljske i baranjske, odnosno Sremsko-baranjske oblasti, a u brizi za buducnost i za dobro svih, apelujemo na tamosnje srpsko svestenstvo i verni pravoslavni narod srpski da:

Na osnovu datih nam cvrstih obecanja najvisih odgovornih lica - kako naseg naroda, tako i medjunarodne zajednice - da ce svima vama biti: izdata licna dokumenta; odobreno dvojno drzavljanstvo, hrvatsko i srpsko; dozvoljena sloboda kretanja izmedju Srbije i Hrvatske; kao i garantovana sva ljudska i gradjanska prava, ostanete uz svog nadleznog eparhijskog Arhijereja, Njegovog Preosvestenstva Episkopa osecko-poljskog i baranjskog G. Lukijana, izadjete na predstojece izbore, i pokazete da zelite da ostanete na svojim ognjistima i na njima se odrzite kao svoji na svome, pre svega kao narod Bozji, istinski hriscani i casni ljudi, sa verom da smo svi deca Bozja i jedna duhovna zajednica.

S blagoslovom,

AEM i Patrijarh srpski

Pavle

# MILO GLIGORIJEVIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.