CRNA GORA: CEKANjE RASPLETA

PODMETNUTI RAT

" Osma crnogorska sednica " se nastavlja, Djukanovic odbija da izvrsi nalozenu rekonstrukciju vlade, Marovic odbacuje ultimatume neformalnih grupa i porodicnih manufaktura, a svi cekaju konacan obracun u parlamentu

U crnogorskom politickom zivotu ovih dana bukvalno kljuca. Tek sada je jasno da je duboka kriza u vladajucoj Demokratskoj partiji socijalista samo pokrenula lavinu opsteg nezadovoljstva koje se talozilo u godinama izolacije, materijalne i duhovne pustosi, zaostajanja za demokratskim drzavama u skoro svim domenima. Vec vise od deset dana strajkuju radnici Holding kompanije " Radoje Dakic " u Podgorici (poznatija kao Fabrika buldozera i drugih gradjevinskih masina i glavni izvodjac radova u " AB revoluciji " iz januara 1989. godine). Opasno se kuva i u drugim kolektivima, privrednim i vanprivrednim granama, sindikatima i Univerzitetu... Upozorenja premijera Djukanovica, na nedavnom sastanku sa Samostalnim sindikatom, da bi Crna Gora, ako ne pokusa da uhvati korak sa svijetom, prije svih sa medjunarodnim finansijskim institucijama, mogla postati popriste opasnih socijalnih gibanja, osvjedocuju se, nazalost, iz dana u dan. Stanje neodoljivo podsjeca na dane uoci vec spomenute " AB revolucije " , kad je nezadovoljni narod na ulici smijenio bivse rukovodstvo, a duboki razdor u partijskom rukovodstvu i te kako pogoduje stvaranju atmosfere narodnog bunta.

A prema rijecima sindikalnog lidera u Crnoj Gori Danila Popovica, na sjednici Vijeca SSS CG, odrzanoj prije tri dana, rukovodstvo Republike ne haje za takvo stanje, sto je potkrijepio tvrdnjom da predsjednik Republike CG Momir Bulatovic ne odgovara na njegovo pismo u kojem ga upozorio na ozbiljnost ekonomske, socijalne i politicke situacije. Popovic je ubijedjen da Crna Gora moze izaci iz krize jedino povezivanjem sa svijetom, ali da za to treba stvoriti politicku stabilnost. " Dodirnuli smo dno i necemo dozvoliti da nas niko vraca u bodljikavu zicu i da nam ugasi ono malo svjetla sto se pojavilo nad Crnom Gorom. Jedini put je put u svijet i ko nas povede tim putem, stacemo iza njega " , indirektno je, ali sasvim jasno nagovijesteno na sjednici da se Djukanovicev kurs najvise dopada crnogorskoj radnickoj asocijaciji.

Slicne poruke stizu i sa Univerziteta, gdje su posebno nezadovoljni bijednom pozicijom Crne Gore u federaciji. " Crna Gora je samo nominalno ravnopravna u toj federaciji a sustinski, njena cjelokupna pozicija je odredjena ne njenom voljom i interesom, vec voljom i politikom aktuelnog rezima u Srbiji, bolje reci njenog neprikosnovenog vodje. Moze taj vodja povesti rat ili zakljuciti mir, moze izazvati nekontrolisanu inflaciju, moze lazirati izbore, vrsiti represiju nad svojim gradjanima i izopstiti nas iz citavog civilizovanog svijeta - Crna Gora, cak i kada bi to htjela, na to prakticno ne moze uticati, iako trpi sve posljedice koje iz takve politike neminovno slijede " , rekao je na konferenciji za novinare, na kojoj je inaugurisan " Manifest za suverenu i demokratsku Crnu Goru " iza kojeg stoji vise od 50 univerzitetskih profesora, profesor doktor Svetozar Jovicevic, dok je njegov kolega Nebojsa Vucinic sarkasticno dodao: " Zar da nasa jos nerodjena djeca ispastaju zbog povisenog tona kojim se Milosevic obraca Bulatovicima - Pavlu i Momiru?! "

Tako, dakle, crnogorskom rezimu porucuju radnici i Univerzitet, glavni protagonisti politickih promjena iz januara 1989. godine (i Momir Bulatovic je na tron dojezdio sa Univerziteta). Prvi su ovih dana pozvali " na raport " crnogorsko rukovodstvo ( " Radoje Dakic " i niksicka Zeljezara) da bi u direktnom kontaktu, u radnickim halama, saznali sta se to i u cijoj kuhinji priprema crnogorskom narodu. Prema nekim indicijama, podgoricki metalci i niksicki zeljezarci mnogo su naklonjeniji Djukanovicevom nego Bulatovicevom kursu, narocito ekonomskom.

Djukanovic i Marovic izlaze na scenu

Istovremeno, u svim crnogorskim gradovima osvanuli su ovih dana grafiti koji osudjuju Bulatovicev kurs " prodaje Crne Gore " , a afirmisu Djukanovicevu reformsku, procrnogorsku liniju. U glavnoj podgorickoj ulici - Slobode - i drugim raznim krajevima glavnog grada ispisano je krupnim slovima: " Momire, prodao si Crnu Goru " a na tim velikim zidnim novinama mogu se procitati mnoge druge kritike i poruge na racun Bulatovica i Milosevica.

" Bulatovic je, svakako nesvjesno, vise ucinio na homogenizaciji crnogorske nacije nego Liberalni savez za sve godine borbe za samostalnu i suverenu Crnu Goru. Svojim poltronstvom prema Milosevicu i zrtvovanjem crnogorskih nacionalnih interesa na oltar velikosrpstva, on je uspio ono u sto smo svi ovdje sumnjali - da ujedini dio DPS, Liberalni savez, Socijaldemokratsku partiju, Neozelenaski pokret i sve one ljude kojima je na srcu samostalna i demokratska Crna Gora " , upitan da kaze nesto za NIN jedan Podgoricanin, dok njegov saputnik u setnji ulicom Slobode dodaje: " Potvrdila se stara istina: Crnogorce mozes do mile volje vuci za nos, mozes ih i uzjahati, ali ako oni to osjete i opaze sedlo - tada od njih nema opasnijih protivnika. Tek tada oni spoznaju koliko u stvari vole Crnu Goru i njenu slobodu! "

U dijelu ovdasnje javnosti postoji, takodje, misljenje da je sukob u DPS iskonstruisan, sracunat na to da se zaborave glad, nemastina, izolacija, politicka diktatura, nedostatak medijskih i ljudskih sloboda. " Ako je Momir Kurta, a Milo Murta, a jesu - onda je nama sasvim svejedno ko nam jase na grbaci od njih dvojice. Naivni Crnogorci se ponovo opredjeljuju izmedju dva zla " , istice jedan slusalac nezavisnog Radija Antena M u kontakt-emisiji " Utisak nedjelje " , dok drugi ne moze Djukanovicu oprostiti sedam miliona dinara koje je u ime Vlade CG obecao za izgradnju Saborne crkve u centru Podgorice. " Imamo mi nasu, Crnogorsku pravoslavnu crkvu " , istice on. Dio gradjana glavnog grada ne shvata zasto Crna Gora nema svoj dan drzavnosti kao sto ga ima Srbija (i ostale bivse ju-republike).

Inace, pojavljivanja Mila Djukanovica u drustvu sa ovdje prilicno nepopularnim mitropolitom Srpske pravoslavne crkve Amfilohijem Radovicem izazvalo je u Crnoj Gori dosta kontroverzi, od kojih je i ona da " premijer trazi podrsku Crkve " u sukobu sa Bulatovicem. Mozda to i nije nelogicno, ali ce ostati zapamceno da su i premijer i mitropolit u svojim obracanjima okupljenim novinarima spominjali samo crnogorsko-primorsku mitropoliju, a nijednom SPC. Mozda se i iz te cinjenice moze izvuci neki zakljucak.

U iscekivanju nastavka " osme crnogorske sjednice " , odnosno novog sastanka Glavnog odbora DPS, zakazanog za petak 11. aprila, na sceni su se pojavili svi glavni ucesnici u zestokoj politickoj bici koja ce, nema nikakve sumnje, nekoga od njih oduvati. Vjerovatno u dogovoru, Djukanovic i Marovic su se obratili javnosti u utorak poslije podne, dok se Bulatovic zadovoljio saopstenjem sa sjednice Izvrsnog odbora vladajuce partije, istog dana. Stavovi Djukanovica i Marovica, s jedne strane, i partijske vrhuske, s druge, do te mjere su nepomirljivi da su odnosi u vrhu podgorickog rezima pogorsani u odnosu na 24. i 25. mart, kad je Glavni odbor DPS na svojoj maratonskoj sjednici osudio ponasanje vlade i od premijera zatrazio njenu rekonstrukciju.

" Snazne ruke Nj. V. Milosevica "

Ustavno je jedino pravo predsjednika vlade da predlaze Skupstini Crne Gore promjene u sastavu vlade. O svom stavu, povodom ovog pitanja, detaljno sam se izjasnio na sjednici Glavnog odbora DPS " , kategorican je u svom pismu od 7. aprila predsjedniku Bulatovicu premijer Djukanovic, sto je Izvrsni odbor DPS istog dana uvece na svojoj zatvorenoj sjednici energicno osudio. " Ocjenjujemo da stavovi iz tog pisma ne ispunjavaju zahtjeve koje je Glavni odbor uputio vladi sa svoje sjednice od 24. marta. Stavise, Izvrsni odbor konstatuje da pojedini stavovi iz pisma predstavljaju korak nazad u odnosu na saopstenje sa sjednice Vlade CG od 27. marta, posebno u dijelu koji se odnosi na ulogu DPS u kreiranju drzavne politike. Izvrsni odbor je odlucio da sa svima dosadasnjim aktivnostima na realizaciji stavova od 24. marta upozna Glavni odbor, kome po politickom znacaju i po Statutu DPS pripada pravo donosenja konacne odluke " , konstatuje se u saopstenju sa ove sjednice, uz opasku da Izvrsni odbor nije mogao da se upozna sa stavovima iz pisma predsjednika parlamenta Svetozara Marovica, objavljenog istog dana u toku odrzavanja sastanka IO.

Vjerovatno partijski vrh nije zelio da na istoj sjednici otvara front i protiv drugog potpredsjednika DPS i celnika Skupstine CG, mada je malo vjerovatno da Marovicevo pismo nije bilo u posjedu Momira Bulatovica jos u toku sjednice IO (Radio CG ga je objavio u 15.45 casova, a sjednica IO zavrsena je tek uvece).