2416, 17 APR 1997

(nastavak sa prve strane)

MENTALNO ZDRAVLjE

POLITICARI NA KANABETU

" Psihoanaliticke rekonstrukcije bolesnih vodja u odnosu na danasnje ludosti vodecih ljudi isto je sto i prica o lanjskom snegu. Ne pomazu psihobiografije savremenih diktatora " , kaze dr prof. Ratko Bozovic, sociolog i dodaje: " Kazimo jasno: nacionalne vodje moraju biti dobro integrisane i zdrave licnosti jer dusevne naprsline vodja mogu da se pretvore u kolektivni ponor a to smo vec videli. "

Morbidni ciljevi

Pre nego sto su sastavili dnevni red, sest predsednika republika nekadasnje Jugoslavije posvadjalo se, potom se SFRJ raspala da bi na kraju ratovali jedni protiv drugih.

" Svuda gde postoji velika kriza nacije dogadja se da za vodje budu prihvacene manje vredne licnosti koje upotrebe narod za neke morbidne ciljeve. Tudjman, Izetbegovic i Milosevic su takve licnosti, a ja bi ih kao psihijatar rado preporucio Hagu " , kaze prim. dr Aleksandar Taskovic, neuropsihijatar Klinicko-bolnickog centra " Dr Dragisa Misovic " .

Mogu li ljudi koji danas nose politicki zivot Srbije da usmere dogadjaje u pozitivnom pravcu? Cini se da ne mogu. Onda nastaju vodje.

" Uocljiva je nesposobnost nasih politicara da donose adekvatne odluke, odnosno uocljiva je njihova 'sposobnost' da proizvode katastrofe. Samoidealizacija nekih politickih narcisa je opasnost za istorijske ishode. Valja se setiti Talmuda - svet se nalazi u vlasti ludaka. Izgleda da ta misao jos ne gubi od aktuelnosti " , kaze prof. Bozovic i dodaje da je sa pozicija vlasti politicaru lako da sebe ubedi kako zna i ono sto ne zna i da moze uciniti vise nego sto je realno. A to je nesrecna iluzija pre svega za narod koji o mentalnom zdravlju svojih politicara razmislja tek kada mu oni prirede apsurdnu stvarnost.

" Onda je prekasno pitati se odakle vodj koji je doziveo da mu vlast postane vrsta pomame, vrsta ludila. Jednog trenutka on deluje kao igracka koju je vec izigrala vlastoljubiva ambicija i ucinila je nemocnom da vlada sama sobom, a jos manje drzavom. Kada drzava ima ovakvu dramu, onda ni vodje ni vodjeni ne upravljaju sobom " , kaze prof. Bozovic.

Bolest zajednice

Znaci li to da ova nasa zajednica ima sve odlike patoloskog? " Da. Ona je bolesna " , potvrdjuje Bozovic. Sa ovom konstatacijom slaze se i dr Taskovic. Ako je za upravljanjem motornim vozilom potrebna potvrda psihijatra da bi vozac ucestvovao u drumskom saobracaju, zasto je onda politicarima dovoljna samo olovka da bi ucestvovali u upravljanju drzavom? Treba li narodu, koji nema pravo da opozove predsednika Republike Srbije, uskratiti i mogucnost da na kakav-takav nacin trazi garanciju da ga politicari - zbog nezdravog mentalnog sklopa - ponovo ne gurnu u ambis? Kakvi su nam politicari, zapravo, potrebni?

" Politicar treba da shvata i da trazi uvid u sopstveno zdravlje jer je neophodno da zna istinu o samom sebi i da tu istinu kaze javnosti. Jednostavno, postavlja se pitanje kako upravljati ljudima ako ne mozete upravljati sobom? Vazno je zdravlje politicara. Zamislite politicara koga nekrofilija uzme pod svoje. Imate jednog Frankovog generala koji je obozavao smrt i vikao Viva la muerta! " , kaze prof. Bozovic kome je bitno da ima politicara koji nece imati problema sa svojim ja. " Nestanak 'ja' u kolektivnom 'mi' predstavlja opasnost nedostatka moralnog stava i izgubljene odgovornosti. "

Znaci politicar-supermen. Covek koji je u stanju da otrpi narod koji mu zvizdi, kome nije tesko da se pred narodom pojavi i govori mu.

" Predsednik Srbije trebalo bi da bude onaj koji shvati da kao solista ne moze voditi ovu zemlju i ko prihvati saveznistvo u upravljanju zemljom. Predsednik mora da ima savetodavno telo i svoj tim lekara " , kaze dr Taskovic koji u Srbiji ne vidi ni pojedinca ni politicku instituciju koja moze obezglavljeni narod spasiti od rizika anarhije. Na svu srecu, nasi politicari i policija dovoljno su kruti, ali, nazalost, na pogresnom mestu.

" Podjimo redom: Slobodan Milosevic je covek koji je dovoljan samom sebi. Njega nista ne pogadja i u svom politickom opusu iskazao je netolerantnost do te mere da nas je idejom iskljucivosti upropastio. Vuk Draskovic je preemotivan politicar naglasene preokupacije oprastanja i pomirenja. Takva politika nije koristila ni njemu ni stranci i mogla bi se nazvati mazohizmom. Zoran Djindjic je toliko menjao svoju politicku orijentaciju da se stice utisak kako ne moze zadrzati paznju na jednom mestu. Vesna Pesic je histericna dama koja kroz politicku karijeru nadoknadjuje ono sto je propustila u mladosti. Mirjana Markovic ima periode preintenzivne aktivnosti i skoro potpune pasivnosti, a to je ponasanje sa velikim oscilacijama. Dok je Vojislav Seselj covek cija je zivotna ambicija da postane sef policije. Nije bilo politicara, bar ne kod nas, koji je vise pretio, obecavao, vredjao svoje politicke neistomisljenike. Cak je i meni obecao da cu biti prva osoba koju ce uhapsiti, ako postane prvi covek policije, jer sam pokrenuo pitanje njegove nacionalne pripadnosti ", kaze dr Taskovic kome je Nebojsa Covic primer najzdravijeg politicara danasnje Srbije.

# LIDIJA KUJUNDzIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.