2420, 15 MAJ 1997

PRAVDA I KRIVDA

TUZIOCI KAO KADIJE

Kad covek tuzi policiju, ne ostaje munista drugo nego da se moli bogu za dug zivot... Procesi se odugovlace, traju godinama. Ko pozivi, dozivece i " presudu " ...

Ministarstvo unutrasnjih poslova Srbije nikada nije stedelo antirezimske demonstrante, ali nikada ranije nije ni imalo priliku za toliko dugu represiju nad gradjanima. Tromesecne demonstracije su rezultirale hiljadama prebijenih gradjana, stotinama trajno ostecenih ljudi i jednom porazavajucom statistikom; u najvecem procentu od 23,3 odsto zrtve nasilja bili su studenti, sledeci na redu su novinari i snimatelji (17,4 odsto) i ono sto je najgore - ima i dece do 14 godina, 2,3 odsto. Po nekom do sada ustaljenom pravilu, na svakih sto zrtava policijskog nasilja samo jedna je podnosila krivicnu prijavu. Ovo pravilo nije vazilo kada su u pitanju demonstracije posle kojih su se gradjani, usled iskazane brutalnosti, mnogo vise plasili da krenu u otvorenu borbu protiv MUP-a. Posle devetomartovskih dogadjanja niko nije podneo krivicnu prijavu, dok je posle junskih broj bio jednocifren. Nepotrebno je napominjati da su sve zavrsile u fioci.

Poslednje demonstracije pokazale su da se nesto ipak dogadja: nedavno je u javnosti objavljeno da je Vesna Pesic podnela krivicnu prijavu protiv Slobodana Maksimovica, potpukovnika MUP-a Srbije, koji je komandovao jedinicom sto je u noci izmedju 2. i 3. februara brutalno nasrnula na gradjane kod Brankovog mosta. Dva meseca ranije, SPO je podneo krivicnu prijavu protiv svih identifikovanih lica koja su 27. decembra izvrsila represiju kod hotela " Moskva " , kao i protiv njihovih nalogodavaca Rodoljuba Djordjevica, Radovana Stojicica i Zorana Sokolovica.

U medjuvremenu, krivicne prijave podnosile su i druge opozicione stranke, Studentski protest 96/97, i nevladine organizacije poput Fonda za humanitarno pravo i Evropskog pokreta u Srbiji, i pojedinci. Kao sto se i ocekivalo, nijedna nije rezultirala zakonskom reakcijom tuzilastva. A pravno gledano, po tuzilastvo, krivicne prijave nisu ni morale da postoje u toj formi jer su podnete vec samim javnim objavljivanjem da su se dogodile stvari kao sto je prebijanje gradjana i studenata. Bio je dovoljan snimak na televiziji, vest u novinama, telefonski poziv (cak i anoniman), da bi tuzilac po zakonu morao da reaguje. Nije, po svemu sudeci, i nece. To potvrdjuje advokat Nikola Barovic koji u izjavi za NIN kaze: " I ako dodje do pokretanja krivicne prijave, bice samo zato da se nista ne bi uradilo. Tuzilastvo je deo sistema, deo partije na vlasti, i sumnjam da ce oni da gone svoju stranku koja je i poslala policiju. Nije je poslala drzava jer ona i ne postoji izvan vladajuce stranke. Ovde su policija i tuzilastvo sasvim ocigledno transmisija partije za prinudu nad politickim neistomisljenicima. Secate li se da je ikada policija fizicki napala demonstrante vlasti, odnosno SPS-a? Zato ne ocekujem da ce tuzilastvo reagovati da bi uklonilo policajce koji su organi iste stranke koje su i oni. Niko se nece izvinjavati zbog ovih pocinjenih krivicnih dela, nije ni zbog mnogih drugih. Niti ce ikada sami sebe goniti zbog krivicnih dela. "

Nadlezni jos cute

Fond za humanitarno pravo je u ime ucesnika protesta ali i slucajnih prolaznika koji su u vreme odrzavanja demonstracija bili maltretirani, do sada podneo najveci broj krivicnih prijava, vise od 70. Vecina je podneta povodom dogadjaja u Beogradu, a samo nekoliko u ime gradjana koji su maltretirani u Sapcu, Smederevu i jos nekoliko drugih gradova. O njihovoj sudbini Natasa Kandic kaze: " Neke su podnete u decembru, vecina u februaru i pocetkom marta. Od tada do danas apsolutno nista se nije dogodilo. Predate su Prvom opstinskom javnom tuzilastvu, one su tamo stigle, i Opstinsko javno tuzilastvo sada mora ili da ih prihvati i zakaze raspravu, ili da ih odbaci. Odbacivanje bi bilo zacudjujuce da ne znamo kako funkcionisu tuzilastva. Ali, postoji i treca varijanta, a to je odugovlacenje. " Medjutim, Natasa Kandic ne veruje da ce tuzilastvo moci da se ponasa kao pre jer je sada podneto vise od 200 krivicnih prijava sto predstavlja ogroman pritisak na tuzilastvo. " Oni to nece moci da ostave kao sto su radili ranije. Mi smo ovim demonstracijama dobili jednu politicku javnost koja ce nezavisno od stranaka uvek reagovati kada je rec o primeni zakona i o postovanju ljudskih prva. Definitivno, to polje je dobijeno i vise se nikada nece ponoviti da ce ljudi iz straha od policije da cute. Ne bih se iznenadila da neko pozove gradjane i kaze im da nista nije poduzeto povodom krivicnih prijava i da je vreme da se okupe ispred tuzilastva, a da dodju hiljade i hiljade ljudi. "

Krivicne prijave povodom brutalnosti policije su samo jedan deo problema koji ovoga trenutka muci rezim. Mnogo veci mu predstavljaju parnicni postupci za nadoknadu stete koje je vise stotina gradjana vec pokrenulo. Do sada je samo jedan takav postupak vodjen posle demonstracija i to povodom premlacivanja Danice Draskovic u junskim dogadjanjima 1993 (civilnu tuzbu je podneo i Vuk Draskovic ali za razliku od upornije supruge, nije stigao ni do prvog rocista).

Prica jedne zrtve

O njegovom ishodu Danica Draskovic kaze: " Ja sam jos 1993. tuzila drzavu Srbiju za fizicka maltretiranja koja sam prezivela 1. i 2. jula, psihicka maltretiranja i umanjenu radnu sposobnos, odnosno pretrpljeni bol i strah. Trazila sam naknadu od pet miliona dinara. Od tada do danas bilo je puno rocista, mada ne onoliko koliko bi bilo normalno da se odrzi za cetiri godine, i dokazni postupak je u potpunosti zavrsen. Oni koji su branili drzavu Srbiju, rekli su da sve to nije tacno, da sam ja sama sebe tukla i da su me tukli demonstranti. Medjutim, svi svedoci koji su bili pozvani, dokazali su sasvim suprotno; da su me tukli policajci i da je tacno sve sto govorim. Nalazi vestaka i iz bolnice i iz zatvora i posebnih vestaka koji su uzeti, bili su potpuno na mojoj strani i dokazni postupak je toliko cisto sproveden da nema druge mogucnosti sem da se donese presuda u moju korist. Ali gospodji sudiji Marini Govedarici ciji je, mislim, stric Balsa Govedarica, ne pada ni na pamet da donese tu presudu. To se stalno odlaze, a kao razlog naslo se to sto ona nema resenje o mom penzionisanju. Iako ima ceo predmet o mom penzionisanju i razlog zbog koga sam se penzionisala, ona iznalazi formalne razloge. Sada, navodno, vec pola godine Republicki fond za penziono osiguranje ne dostavlja to resenje. To se razvlaci i ja ne verujem da ce uskoro biti doneta presuda, pre mislim da se nadaju da ce u medjuvremenu docekati neko vreme u kome ce zavesti diktaturu ili pobediti ponovo na izborima. "

Kada se ima u vidu da se na taj nacin odvija proces u slucaju Danice Draskovic koja je imala medijsku paznju citavog sveta, namece se pitanje sta obicni gradjani mogu da ocekuju u parnicnom postupku. Po svemu sudeci, samo jedno - postenog sudiju. Za raliku od 1993. sada je situacija malo drugacija: reizbornost sudija vise nije na osam godina vec im je mandat dozivotan (to prakticno znaci da ne moraju da se plase posle svake svoje odluke da im mandat nece biti produzen ukoliko ne zadovolje rezim) i u medjuvremenu je osnovano Drustvo sudija Srbije, nestranacka i nezavisna strukovna organizacija. Problem je samo koliko ce savesni sudija moci da pomogne podnosiocu gradjanske tuzbe, jer u njegovoj sudnici se ne zavrsava sve.

Primer za to je spor koji je povela Zivana Jankovic. Ona je u noci izmedju 2. i 3. februara sasvim bez razloga izvucena iz svog automobila, maltretirana od strane policije, privedena u stanicu milicije Stari grad i 11 sati drzana u prostoriji bez ventilacije pored klupe od koje nije smela ni da se udalji ni da sedne na nju. Ujutru je pustena bez ikakvog papira i bez obrazlozenja. Svesna nezakonitosti takvog postupka, obratila se Fondu za humanitarno pravo ali i nacelniku Staroga grada Milosu Vukobratu kome je u pismu objasnila sta se dogodilo, uz napomenu da ocekuje kako ce policajci koji su je maltretirali biti indentifikovani i da ce protiv njih biti poveden postupak. Nakon toga dobila je poziv od zamenika da dodje u stanicu i pomogne im svojim sirim iskazom, s obzirom na to da su veoma ozbiljno prihvatili njene navode i preduzeli postupak za identifikovanje policajaca.

Nekoliko dana posle njenog odlaska uprilicenog, navodno, zbog pokretanja disciplinskog postupka protiv policajaca, osvanula je prekrsajna prijava protiv nje zbog remecenja javnog reda i mira. U medjuvremenu je odrzano prvo rociste povodom tuzbe koju je Zivana Jankovic podigla i pokazalo se da izmedju sudstva, policije i tuzilastva postoje velike razlike.

Automatski - " okrivljen "

Sudija je bila veoma korektna i pozdravila je sve prisutne recima: " Znacajno je da je javnost ovde. " Nastavak sudjenja tek sledi i vrlo je izvesno da ce Jankoviceva dobiti taj spor, ali paralelno sa njim ce ici i onaj koji je tuzilac inscenirao i poveo protiv nje. A to nije usamljen slucaj. Sve je cesca pojava da svako ko udje u parnicki postupak protiv drzave, automatski postane i " okrivljen " od strane tuzilastva. Na tuzbu se uzvraca tuzbom, sto prakticno znaci da se nastavlja sa represijom. Cak se ide dotle da se krivicni postupak pokrece protiv onih lica za koje se veruje da ce podici tuzbu protiv drzave. Primer za to je grupa od 22 coveka koja je krajem novembra prekrsajno kaznjena (bacanje grudve, dva jajeta u dzepu) i odmah posle sudjenja upucena na izdrzavanje kazne. Kada su izdrzali kaznu, protiv njih je pokrenut krivicni postupak. Njih sedmoro je za isto delo (nase zakonodavstvo dozvoljava tako nesto) ponovo optuzeno i taj postupak upravo traje.

Tim povodom Natasa Kandic kaze: " Nakon zavrsetka demonstracija i nekih rezultata koji su se videli i u vidu izvestaja komisija OEBS- a, cinilo se da ce to imati uticaja i na neke druge sfere sistema. Mislilo se da ce tuzilastvo zaustaviti sve te besmislene postupke zato sto je bila rec o jednom protestu bez ikakve sile od strane demonstranata. Upravo je odrzana rasprava povodom pokretanja tih krivicnih postupaka, saslusavani su svedoci i oni ne odustaju. A problem je u tome sto se svi ti postupci odvijaju van ociju javnosti. "

Neke ohrabrujuce presude

Ipak, nekih pozitivnih promena ima i to iskljucivo zahvaljujuci sudovima. To se ne vidi upadljivo, jer da bi se videlo upadljivo, tuzilastva bi morala da se odvoje od policije, sto se verovatno skoro nece dogoditi. Ali, ako tuzilastvo ostavimo po strani, onda sudska odluka povodom tuzbe za naknadu stete osmorici izbeglica za protivzakonito hapsenje na teritoriji Srbije i predavanje vojnim organima Republike Srpske veoma hrabri. Iako pocinioci tog zlocina nece krivicno odgovarati (opet se saplicemo o jurisdikciju tuzilastva), sudska odluka o nadoknadi stete direktno potvrdjuje zlocin koji je nad tim ljudima pocinila drzava. Upravo zbog takvog " budjenja " u sudovima, mnogi gradjani se umesto za krivicnu prijavu protiv drzave i njenih organa (pre svega MUP-a), odlucuju za parnicni postupak za nadoknadu stete u kome im je manje bitan novac, od presude kojom ce zlocin policije biti javno dokazan. " Kod ostetnih zahteva moze se dogoditi da neki budu i uvazeni posto je to civilni postupak u kome odluka zavisi od sudija. A ja sam siguran da ima sudija od integriteta koji ce takav zahtev uvaziti " , kaze advokat Barovic.Tako postavljene stvari navode na ideju da ce vidno probudjeno sudstvo odigrati znacajnu ulogu u buducim dogadjajima i da brutalnost policije ovoga puta nece proci bez odgovora. Bar ne ukoliko odluka bude zavisila od savesti sudija.

Nazalost, rezim je svestan toga, a i cinjenice da sudije vise nece moci da drzi u potcinjenom polozaju, tako da se dosetio nove mogucnosti. Aktivirao je svog trenutno najproduktivnijeg clana Ratka Markovica, inace profesora Pravnog fakulteta, koji se na sednici Pravnog saveta ostro suprotstavio odredbi " da sudija sudi po svojoj savesti " vec da se sudi samo " na osnovu Ustava, zakona i drugih opstih akata " jer tako pise u Ustavu (koje, uzgred, on redovno pise). To, prakticno znaci, da ce verovatno veoma skoro iz Ustava ispasti odredba " da je dozvoljeno sve sto Ustavom i zakonom nije zabranjeno " . A posto se predsednik tek osnovanog Drustva sudija Srbije Zoran Ivosevic pita da li to znaci da je zabranjeno da sudija sudi po svojoj savesti ( " nece valjda po tudjoj " ), odgovor bi mogao da bude potvrdan.

# Sandra Petrusic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.