2423, 06 JUN 1997

Junaci naseg doba

SVETSKI IGRAC

Ljubisa Ristic, predsednik JUL-a, najavljuje prebacivanje tezista u saveznu drzavu

Nije doneo pare, kao sto je obecao, nisu navalili svetski milijarderi, sto je takodje obecao, ali je dobio izbore u Francuskoj. Taj uspeh ga je kvalifikovao da i ovde dobije sledece izbore, po mogucstvu bez Gonzalesa, sto znaci ubedljivo. Da povrati izgubljene gradove i ljude...

Rec je, dakle, o Ljubisi Risticu, predsedniku JUL-a, koji, u skladu sa svojom funkcijom, svaku pobedu levice, i u Mongoliji i u Britaniji, dozivljava kao uspeh svoje licne ideje koja je leva.

Levu ideju zapatio je u SIZ-ovima kulture, od Triglava do Djevdjelije, kada je, kao setni titoista, olaksavao drzavnu kasu za multikulturalne spektakle. Rade Serbedzija bio mu je desna ruka dok je bilo para. Posle se Rade snasao u Londonu, a Ljubisa u JUL-u. Danas se od Ristica ocekuje da izrezira jos jedan spektakl: pobedu leve koalicije na republickim izborima. Buduca predstava sa pevanjem i pucanjem ne sme imati slabih mesta, jer se inace ne bi mogla prikazati Evropskoj zajednici, a i pomenuti kriticar Gonzales otkrio bi eventualne smirante, u cemu vec ima iskustva.

Kod podele uloga Ljubisa Ristic je pokazao izrazit smisao za dramaticno. Glavni junak je, prema ocekivanjima, Slobodan Milosevic, ali to ne znaci, kaze Ristic, da ce Milosevic biti predsednicki kandidat u Srbiji, jer je za kandidata jos rano. I ostale uloge poverene su proverenim kadrovima: Miloradu Vucelicu i Gorici Gajevic (SPS), Miri Markovic i njemu, Ljubisi, licno (JUL), a tu su, kao zapazeni epizodisti, Dusan Mihajlovic i Tahir Hasanovic iz Nove demokratije.

Ali vec na startu problemi. JUL, kaze Ljubisa iz miloste nazvan Ljusa, nema pare.

- Imamo vece finansijske probleme nego svi ostali, i oni koji primaju pomoc iz inostranstva, ali i oni koji su kao vladajuca partija naslonjeni na drzavu. JUL je mlada partija koja ima privilegiju da ima manje neodgovornih ljudi, jer do sada nije bila mnogo u vlasti.

Posmatrace iznenadjuje ta kriticka otvorenost, jer se culo da je Ljubisa istom prilikom zakljucio da je "kapitalni interes prebacivanje tezista u saveznu drzavu, i u sklopu toga uskladjivanje saveznog i republickog ustava".

Prebacivanje tezista u saveznu drzavu valja razumeti kao prebacivanje Slobodana Milosevica sa vrha Srbije na vrh Jugoslavije. Zato je kapitalni interes uskladjivanje saveznog i republickog ustava, jer Milosevic ni po ustavu nece i ne moze biti Lilic, nego znatno vise. A posto ce Milosevic tek ici u saveznu drzavu, za predsednickog kandidata levog bloka jos je rano. U tom smislu, za sve ono sto nije valjalo, kriva je republicka vlada. Zato se Ristic upustio u bespostednu kritiku postojeceg kabineta:

- Nasa vlada do tri popodne bavi se preduzecima ministara, a od tri popodne penzijama i platama, sto je neodrziva situacija... Nije ispravno delovanje vlade koja mesecima ne moze da obezbedi decje dodatke... Velike drzavne firme, ciji su direktori ministri, ne placaju porez, a to je nezakonito... Vlada mora da resi brzu transformaciju vlasnistva. Ako smo imali lobije i vladu koji su to sprecavali, moramo se otarasiti tih ljudi.

Posto su u toj vladi, medjutim, i devet ministara iz JUL-a, Ristic ipak nije za smenjivanje vlade. Njegova kritika je vise figurativna.

Vrlo je zanimljiva Ljubisina nadrealisticka ocena izborne kradje u novembru. On, naime, misli da su neki ljudi krali glasove svoje partije i potom ih prebacivali opoziciji. Valjda je zbog tog prebacivanja i JUL postigao bedan rezultat. To su, zakljucuje Ristic, namerna neprijateljska cinjenja.

Uopste uzev, Ljubisa Ristic je veliki ljubitelj pravde i zalaze se da se u svakom segmentu zivota i rada postupa pravedno, narocito u privredi:

- Transformacija i privatizacija moraju da budu pravedne da bi se sacuvalo drustveno bogatstvo i da ne ostanu uskraceni radni slojevi stanovnistva, koji su decenijama stvarali to bogatstvo.

Poznato je, pak, da je JUL firma u kojoj su mnogi imucni ljudi, na vreme pravedno transformisani i privatizovani. Sada im je ostala briga o narodnom bogatstvu.

Upadljivo je, dakle, majstorstvo Ljubise Ristica da i u politickim izjavama, kao i u predstavama, vrlo slobodno spaja pojave i ljude. Tipican primer je njegova predstava "Madac, komentari" u kojoj je sastavio francusku revoluciju i Robespjera sa otmicom i ubistvom Alda Mora, sa streljanima u Cileu, sa francuskim burdeljima i vijetnamskim ratom, i gde su u medjusobnim dijalozima Ana Frank, Djuzepe Garibaldi, Lajos Kosut, Karl Marks, Djuzepe Verdi, Bakunjin, Petefi, Secenji...

Ali je Ristic i praktican duh, sto su osetili SIZ-ovi sirom prethodne Jugoslavije.

Na putu ka pravednom i bogatom drustvu neophodan je priliv zivog kapitala, kaze Ristic, a to se moze ostvariti privatizacijom telekomunikacija, za koju su, kako se izrazio, zainteresovani najkrupniji svetski igraci. Kad prodamo postu, ostvaricemo stopu rasta od sest procenata godisnje i, kao sto je vec rekao Slobodan Milosevic, bicemo duplo brzi od Evrope.

I sam Ristic se ovakvim istupima pokazuje kao krupan svetski igrac.

Lako trosi krupne reci.



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.