2427, 04 JUL 1997

Intervju NIN-a: Alija Izetbegovic, predsednik Predsednistva BiH

BOSNA JE IZUZETAK

Bosna je otvorena za Srbiju, ali Srbija nije otvorena za Bosnu i Hercegovinu. Tako nam je kratko, u svom kabinetu u Sarajevu, prokomentarisao predsednik Predsednistva BiH Alija Izetbegovic, spremajuci se da krene put Ajvatovice kod Bugojna. Tamo je na njegovo obracanje 29. juna cekalo na tropskoj vrucini vise od 150 000 ljudi. Ma koliko je njegovo prisustvo na tradicionalnom verskom muslimanskom skupu imalo, pre svega, duhovni, dakle religiozni karakter, tesko je bilo izbeci utisak da ce uoci septembarskih lokalnih izbora u BiH ta manifestacija dobro posluziti i za jacanje pozicije Stranke demokratske akcije, ciji je lider Alija Izetbegovic.

Nekoliko meseci ranije, tacnije u martu ove godine, svoju predizbornu kampanju poceo je pompezno u Mostaru i Medjugorju predsednik Hrvatske Franjo Tudjman. Ucinio je to na teritoriji strane drzave, Bosne i Hercegovine. O buducnosti BiH i njenim odnosima sa susednim drzavama pitali smo gospodina Aliju Izetbegovica, a odgovoreno nam je pismenim putem.

Gospodine predsednice, kako biste opisali aktuelnu politicku situaciju u Bosni, uoci lokalnih izbora? Da li je ona spolja ugrozena i ako jeste, ko je ugrozava? Istovremeno, ko i sta, po vasem misljenju, moze da odbrani njen integritet i da joj obezbedi prosperitet?

- Situaciju u Bosni i Hercegovini bih opisao kao slozenu, kako bi to komunisti rekli. Bosnu su ugrozavali i dalje ugrozavaju ekstremisti razlicitih boja, srpski, hrvatski, pa i muslimanski. Posto je to nacionalno i vjerski mjesana zemlja, ekstremizmi je razaraju. Samo je tolerancija moze spasiti i osigurati joj uslove za prosperitet.

Koliko verujete u iskrenost medjunarodne zajednice prema Bosni i smatrate li da ce novi visoki predstavnik kreirati i novu politiku?

- Vjerujem u njenu iskrenost kada kaze da hoce mir u Bosni. Ne vjerujem da neko u Evropi i Americi potpiruje sukobe, kako to neki tvrde. Ali, ta iskrena opredijeljenost za mir nije dovoljna. To je, kako bi se reklo, potreban ali ne i dovoljan uslov za mir. A kada je rijec o novom visokom predstavniku, mislim da nova politika ne zavisi mnogo od licnosti nego od odlucnosti Evrope i Amerike, prvenstveno ove druge.

Verujete li u mogucnost opstanka celovite BiH? Zasto niste prihvatili ulazak BiH u "skracenu" Jugoslaviju?

- Ne samo da vjerujem nego i radim za opstanak cjelovite BiH. U tome imam punu podrsku moga naroda i rezultat ne moze izostati. A sto se tice drugog djela vaseg pitanja, odgovor je jednostavan: jer nismo, mislim na Bosnjake, mogli prihvatiti da budemo gradjani drugog reda, a to je najmanje sto bi nam se moglo dogoditi. To podredjeno stanje trpili smo preko sto godina. Odlucili smo se na rizik jer mi smo ponosan narod.

Prosle zime i u prolece, moguca ofanziva Armije BiH protiv RS bila je vrlo aktuelna. Potom su vasoj partiji vrlo bliska sredstva informisanja lansirala nove mape etnicke podele Bosne. Da li mislite da bi Bosna u kojoj bi ziveli samo Bosnjaci, a Srbija i Hrvatska u kojoj bi ziveli samo Srbi, odnosno Hrvati, bile, na duzi rok, perspektivnije drzave?

- Prvo bih rekao da treba da razlikujete spekulacije novinara od stavova zvanicnika. Istina je da su nacionalne drzave stabilnije, ali Bosna je izuzetak. Izuzetak je jer je u nacionalnom smislu potpuni konglomerat. Hrvata ima od Neuma do Brckog, Bosnjaka od Visegrada do Bihaca. Sa Srbima je slicna situacija. Kako sad tu mozete obrazovati nacionalne drzave? Mozete, naravno, ako prethodno izvrsite neki krvavi demografski inzinjering i ljude silom potrpate u nacionalne torove. A to su ustase i cetnici, i u Drugom svjetskom ratu i u ovom 1992-1995. pokusali uciniti. Tada se vase pitanje moze citati i ovako: pristajete li na prethodno etnicko ciscenje? Naravno da ne pristajem. Slijedi da su nacionalne drzave u Bosni sa moralnog i pravnog stanovista nemoguce. Moguce su ako se moralne i pravne norme prije toga brutalno pogaze. Kao sto vam je poznato, upravo to je ucinjeno, ali mislim da je doslo vrijeme kada na golom nasilju ne mozete zasnovati drzavu. Mozda i mozete, ali ona nece opstati.

Pre dve nedelje bosanski Hrvati su glasali na hrvatskim izborima. Predsednik Hrvatske je jedan od svojih predizbornih mitinga odrzao na teritoriji Bosne i Hercegovine. Kako gledate na to? Koji su problemi u odnosima BiH sa Hrvatskom, a koji su unutrasnji problemi sa predstavnicima hrvatske nacionalne politike u Bosni?

- Izgleda da niste dobro obavijesteni. Tudjman nije u ovoj kampanji odrzao predizborni miting nigdje na teritoriji BiH. Na drugi dio vaseg pitanja, mislim da sam vec odgovorio: to je hrvatski ekstremizam, u stvari ideja o tzv. velikoj Hrvatskoj. Mislim da je ta ideja utopija. Zar bi se Hrvatska smjela usuditi da jednog dana proglasi aneksiju dijela BiH? Neki Hrvati znaju da je to nemoguce, ali su zaljubljeni u taj projekat i odgadjaju dan suocenja sa realnoscu. Medjutim, mi smo strpljivi. Taj dan ce doci.

Kako ocenjujete odnose sa SR Jugoslavijom? U kakvoj meri su Srbi iz Bosne ometajuci faktor u razvoju bilateralnih odnosa?

- Zelimo normalne odnose sa SR Jugoslavijom. Ocekujemo pristanak Beograda za bezuslovno uspostavljanje diplomatskih odnosa. Jedna tacka iz Sintre upravo to predvidja. Mislim da je normalizacija odnosa i u interesu Jugoslavije. Krenula bi ekonomska saradnja. Bosanski Srbi nisu tu nikakva smetnja. Cetnici sa jedne i druge strane granice jesu.

Nedavno su RS i SRJ potpisale sporazum o specijalnim vezama. Zasto je komentar zvanicnog Sarajeva tim povodom negativan? Hoce li to dodatno opteretiti odnose SRJ i BiH?

- Sporazum o kojem govorite u nizu tacaka u suprotnosti je sa Dejtonskim ugovorom, pa time i sa Ustavom BiH. To su dobro poznate stvari, o njima su skoro identicne izjave dali ne samo nasi predstavnici, nego i Ured visokog predstavnika i odgovorni ljudi u Evropi i Americi. Takav sporazum sigurno nije, niti ce biti ratificiran u Skupstini BiH, sto znaci da on pravo ne postoji.

Dugo se najavljuje vas susret sa predsednikom Slobodanom Milosevicem. Zasto do njega nije doslo i kada ocekujete da ce biti moguce da se taj susret ostvari?

- Ozbiljnijih ponuda u tom pravcu nije bilo ni sa jedne ni sa druge strane. Predsjednik Milosevic i ja smo se posljednji put sastali u oktobru prosle godine. Nemam nista protiv novog susreta ako bi on bio produktivan.

Kojeg srpskog politicara biste prihvatili kao politickog partnera i kakvu politicku opciju bi on trebalo da zastupa?

- Onoga koji bi bosanskim Srbima rekao da svoje probleme rjesavaju prvo u Sarajevu, a onda u Beogradu.

Gospodine Izetbegovicu, u Banjaluci vam se sudi za zlocine protiv civila. Da li ste upoznati sa tim sudjenjem i sta o celom postupku mislite?

- Procitao sam optuznicu. To je hrpa lazi i besmislica. Cilj je da se jos vise produbi jaz izmedju Bosnjaka i Srba i da se tako oteza integracija Bosne. Proces nisam pratio i ne znam u kojoj je fazi. Ima samo jedan sud koji moze da optuzi za ratne zlocine i da ta optuzba bude relevantna, to je onaj u Hagu. Mozda nije savrsen, ali prema onoj banjaluckoj farsi, to je sud, a vi znate koga je Haski tribunal prozvao.

Istovremeno sa postupkom u Banjaluci, u Hagu se sudi optuzenima za ratne zlocine koji su se dogodili u Celebicu. Smatrate li sebe odgovornim za zlocine koji su se dogodili u Celebicu i u Tarcinu, na primer?

- Naravno da ne. Nikada nisam ucinio, naredio ili odobrio neko zlo te vrste. Nasa dva covjeka koji su optuzeni za navodni zlocin u Celebicima, uhapsili smo i predali Haskom tribunalu. Tako ne postupaju oni koji imaju "oraha u dzepu".

Verujete li u iskreno insistiranje medjunarodne zajednice da Radovana Karadzica i generala Ratka Mladica privede Tribunalu za ratne zlocine u Hagu?

- Vjerujem da je insistiranje iskreno, ali samo insistiranje.

Malo je poznato u Srbiji da je vas deda bio visoki turski oficir, a vas cukundeda vojni zapovednik Beograda. VErovatno su vam poznata i iskustva vasih predaka sa Beogradom i Srbima. Koliko se iskustvo i misljenje koje vi imate podudara sa njihovim?

- Ovo za cukundjeda nisam siguran, ali tako se pricalo u nasoj porodici. Kada govorite o iskustvima mojih predaka i Srba, ocito mislite na uzajamna iskustva muslimana i pravoslavaca, jer u to doba je, koliko znam, u prvom planu bila ta, a ne nacionalna relacija. Prvo je pitanje koliko mi znamo stvarnu istoriju, odnosno sta se realno dogadjalo. Stvarnost se stalno iskrivljuje, zavisno od izvora. Uzmite ovaj rat koji se odvijao pred nasim ocima. Koliko "istina" o njemu mozete nabrojati? Ipak, skrenuo bih vam paznju na jednu stvar koja je jednostavno cinjenica: skoro svi srednjovjekovni pravoslavni hramovi i crkve prezivjeli su preko 400 godina muslimanske vlasti u Srbiji. Skoro sve dzamije pod srpskom vlascu su porusene. To se ponovilo i u ovom ratu u Bosni. Sve crkve, gdje smo mi imali kontrolu su ostale, sve dzamije su opet porusene. Tolerancija je osnovno mjerilo civilizovanosti, pa zakljucite sami.

Gordana Igric



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.