2427, 04 JUL 1997

Slucaj Dokmanovic

KAUBOJSKI STIL

Nizom presedana, izmena i dopuna pravila, Haski sud je, pored tajnih spiskova i tajnosti svedoka, ustanovio i tajne optuznice, institut koji ne poznaje nijedan pravni sistem u svetu

Glavni tuzilac Medjunarodnog suda za ratne zlocine na prostoru bivse Jugoslavije Luis Arbur resila je da nastavi stopama svog prethodnika, slavnog Ricarda Goldstona. Ovaj juznoafricki pravnik se "proslavio" u januaru prosle godine, dovodjenjem u Hag visokih oficira Vojske Republike Srpske, generala Djordja Djukica i pukovnika Alekse Krsmanovica, bez prethodne optuznice. Njegova naslednica, tuzilac Arbur, medijsku slavu je stekla ovih dana, iznenadnim hapsenjem bivseg gradonacelnika Vukovara Slavka Dokmanovica, na osnovu optuznice za koju nije znao niko - osim zvanicnika Haskog tribunala.

Iza "povrsinske legalnosti" postupaka Tribunala vremenom se formirao citav niz presedana, izmena i dopuna pravila ovog suda. Uz tajne spiskove osumnjicenih, tajnost svedoka optuzbe, sada su pridodate i tajne tuzbe a slucajevi hapsenja i utamnicenja nekih lica optuzenih za ratne zlocine, narocito Srba, pre upucuju na utisak da je rec o profesionalno izvedenim otmicama nego o "preventivnom lisavanju slobode", kako se to uobicajeno kaze pravnickim recnikom. Izgleda da nisu pomogli ni javni protesti uglednih svetskih pravnika, poput Tea van Bovena, profesora medjunarodnog prava na Univerzitetu u Mastrihtu i jednog od osnivaca Medjunarodnog suda za ratne zlocine, koji je rekao da je "transfer dvojice srpskih oficira iz Sarajeva u Holandiju bez legalne osnove jer Haski sud nije potvrdio optuzbu protiv njih".

Politicka batina

Mnogo ostriji u kritici Tribunala bio je Hakan Viberg, profesor i direktor Centra za istrazivanje mira i konflikata u Kopenhagenu koji je jos tada rekao da je Tribunal "politicka batina" koju je medjunarodna zajednica osnovala da bi vrsila pritisak na tadasnje zaracene strane. S obzirom na to da je jugoslovenski konflikt predstavljen u Americi kao sukob izmedju dobra i zla, a to je jedina vrsta konflikta koju americki gledaoci mogu da shvate, scenario nece biti zavrsen sve dok se ne uhvate i ne kazne oni koji su zli. Otuda, valjda, i kaubojski nacin hapsenja od strane Klajnovih vojnika. U poslednje vreme bilo je glasina kako bi Tribunal mogao da ustanovi sopstvenu "serifsku sluzbu", a hapsenje Dokmanovica kao da potvrdjuje da to i nisu bile samo glasine.

Bivsi gradonacelnik Vukovara i potpisnik Erdutskog sporazuma Slavko Dokmanovic uhapsen je 27. juna u kontrolnom punktu UNTAES-a na hrvatskoj strani, na domak mosta Bogojevo - Erdut. Dokmanovica je na razgovor u Vukovar pozvao general Zak Klajn, privremeni administrator Sremsko-baranjske oblasti, uz napomenu da mu se garantuje licna bezbednost. Umesto "razgovora" Dokmanovic je na ulazu u Erdut uhapsen (obavilo je to dvadesetak maskiranih pripadnika UNTAES-a) i odmah prebacen u Hag.

U pratnji Dokmanovica, ujedno i svedok ovog dogadjaja, bio je Milan Knezevic (ministar prosvete u vladi RSK kada je Dokmanovic bio ministar poljoprivrede). Knezevic je posle sestocasovnog zadrzavanja pusten (nije se nalazio na haskom spisku optuzenih). Pred ponoc tog dana Dokmanovic se porodici u Somboru javio telefonom iz Haga, a portparol UNTAES-a je nesto kasnije saopstio da su hapsenje obavili istrazitelji Haskog tribunala pod okriljem samog UNTAES-a. Izricito se napominje da za operaciju hapsenja nisu znale ni vlasti u Zagrebu, ni vlasti u Beogradu, kao ni policijske snage Oblasti, da se tamosnji zivalj ne bi uznemirio.

Usledilo je i saopstenje iz Haga da je Dokmanovic optuzen jos 26. marta 1996. godine u izmenjenoj i dopunjenoj "Vukovarskoj optuznici" koja je novembra 1995. godine podignuta protiv trojice oficira bivse JNA: Mileta Mrksica, Veselina Sljivancanina i Miroslava Radica. Njima je pripisana odgovornost zbog masakra nad oko 260 ljudi, odvedenih iz vukovarske bolnice i streljanih na poljoprivrednom dobru Ovcara. Izmenjenu i dopunjenu "Vukovarsku optuznicu" egipatski sudija Fuad Rijad je u martu prosle godine potvrdio i nalozio da se ona "zapecati", odnosno drzi u tajnosti kako bi se olaksalo hapsenje optuzenog (ili optuzenih).

U clanu 53 Statuta Tribunala stoji da u izuzetnim slucajevima sudije ili Sudsko vece mogu u interesu pravde da narede da se javno ne objavi nijedan dokument ili informacija o slucaju. Takodje, kada se potvrde navodi optuzbe, sudija moze da naredi da se optuznica ne objavi. Tvrdnje tuzioca Arbur da je prilikom hapsenja Dokmanovica uradjeno sve po propisu, beogradski advokat Toma Fila (koji je preuzeo i Dokmanovicevu odbranu) kategoricno demantuje. "To nije tacno. On je u Slavoniju namamljen laznim obecanjima. Garantovana mu je bezbednost. Nije valjda tamo isao da bi popio pice i setao se?! Hapsenje jeste legitimno u momentu kada su ga videli, ali su ga tamo namamili prevarnim radnjama. Postupili su u cistom gangsterskom metodu. To je samo nastavak ideje kidnapovanja koja je zapocela sa generalom Djukicem, akcije iza koje je stajala naredba mirovnog posrednika Ricarda Holbruka."

Optuznica protiv Dokmanovica, odnosno izmenjena i dopunjena "Vukovarska optuznica" stigla je u advokatsku kancelariju Fila. Uz napomenu da nema pravnog sistema u svetu gde neka tuzba moze biti tajna, osim, naravno, u Hagu, u ovoj kancelariji ukazuju i na neke nelogicnosti vezane za samu optuznicu. Uz nju nema nikakvog dokaznog materijala (neophodna su bar cetiri dokaza) na osnovu kojeg je sudija Rijad optuznicu potvrdio a posle nalozio da se "skloni". U samoj optuznici, recimo, stoji da je "za sve relevantno vreme Slavko Dokmanovic, predsednik opstine Vukovar, pomagao ili na drugi nacin ucestvovao u ovim dogadjajima", iako Dokmanovic u to vreme (novembar 1991. godine) vise nije bio gradonacelnik Vukovara vec ministar za poljoprivredu u vladi RSK. Ili deo gde se kaze da su "na tom mestu bile snage JNA i srpske paravojske, pod komandom i nadzorom pukovnika Mileta Mrksica, kapetana Miroslava Radica i majora Veselina Sljivancanina i Slavka Dokmanovica..." Pri tom Dokmanovic nije bio vojno lice vec civilni sluzbenik vlade.

Kolumbijski pasosi

"Sada je na sceni nova strategija Haga koja je vec tokom ovog proleca najavljena u SAD a odredjenu formu je dobila preko stava Stejt departmenta koji je usvojila i Evropska unija", istice advokat Igor Pantelic, koji je u "aferi Djukic" bio branilac pukovnika Krsmanovica. "Kao kljucni faktor za implementaciju Dejtonskog sporazuma namece se saradnja sa Haskim tribunalom. Iza svega stoji nesporna moc jedine supersile, SAD, koja time zeli da demonstrira svoju snagu."

Za profesora dr Konstantina Obradovica, strucnjaka za medjunarodno pravo, ovaj slucaj je, u neku ruku, upozorenje nasoj vlasti da je Tribunal resio da izvede na sud ljude sa spiska i da ce koristiti sve mogucnosti da to i ostvari. "To je, u stvari, signal Milosevicu da bi bilo mnogo pametnije da mi sami izvrsimo svoje medjunarodne obaveze, a ne da se vlast pravi luda. Mladic ovde zeni sina, Mrksic se seta na relaciji Beograd - Banjaluka a Sljivancanin predaje na Akademiji. Trebalo bi naloziti nasim istraznim i sudskim organima da ovde i po nasim zakonima povedu postupke za slucajeve u kojima postoji osnovana sumnja da su pocinili dela za koja ih optuzuje Haski sud."

Ako bi se i ubuduce radilo po principu tajnih optuznica, koje ce javno biti objavljene tek kad optuzeni budu uhapseni, Obradovic smatra da ce mnogi odavde morati da se sklanjaju i beze. "Nece imati mnogo izbora. Vrsice plasticne operacije, kupovati kolumbijske pasose a neki ce bezati u planine." Ipak, u slucaju da se ovakva vrsta hapsenja dogodi kod nas, svi NIN-ovi sagovornici smatraju da bi to bila povreda naseg suvereniteta i nasa vlada bi morala tome najenergicnije da se suprotstavi. Onog trenutka kada RS i Jugoslavija izgube svoj suverenitet, tog trenutka ce to biti moguce i kod nas i preko Drine. To je onda kraj ozbiljne drzave jer su ovakva hapsenja krsenja osnovnih pravnih principa, bolje receno, cist manir Divljeg zapada", kaze Pantelic.

Sada, ovde, niko ne moze biti siguran da se protiv njega ne vodi istrazni postupak ili da vec nije podignuta optuznica u skladu sa pravilom 53 haskog Statuta. Glavni tuzilac Luis Arbur najavila je i buduce slicne akcije a neobjavljene optuznice u pojedinim slucajevima bice njena strategija dokle god bude efikasna i dokle god drzave bivse Jugoslavije budu odbijale da predaju optuzene Tribunalu. Na konferenciji za stampu Arbur je saopstila da u skladu sa pravilima Tribunala i na osnovu sudske odluke postoje jos neke optuznice sa kojima javnost nije upoznata i koje nece biti obelodanjene do hapsenja okrivljenih.

Cak ni zvanicna potvrda od strane Haskog suda da se neko lice ne nalazi na javnoj listi 74 osobe koje je do sada optuzio Tribunal (neka lica kod nas su je vec dobila), nije garancija da protiv istog lica ne postoji i tajna optuzba. One se ne racunaju, kao ni principi pravednosti i pravicnosti u koje se ovaj sud tako zarko zaklinje.

SLOBODAN IKONIC

BRANKA ANDjELKOVIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.