2428, 11 JUL 1997

MOMCILO KRAJISNIK, PREDSEDNIK U PREDSEDNISTVU BIH

NE RAZUMEM BILJANU PLAVSIC

Biljana Plavsic ne bi trebalo da se uklapa u igru koju su nametnuli spletkarosi koji hoce da razbiju Republiku Srpsku - kaze Krajisnik

Utorak vece (8. jula), vreme udarnog dnevnika u pola osam. U kabinetu mr Momcila Krajisnika, predsednika u Predsednistvu BiH, na Palama ukljucen televizor. Jedna od udarnih vesti: predsednik Srbije Slobodan Milosevic pozvao je u Beograd Momcila Krajisnika i Biljanu Plavsic na dogovor oko resenja sukoba u vrhu rukovodstva Republike Srpske. Pitam predsednika Krajisnika hoce li ici na ovaj sastanak.

- Ja sam u dva navrata insistirao da dodje do sastanka sa gospodjom Plavsic. Trebalo je da bude sastanak u Bijeljini i on je otkazan, gospodja Plavsic imala je svoje razloge, navodno bezbednosne. I drugi sastanak je trebalo da bude u Bijeljini, ali je i njega otkazala. Prihvatam ovaj razgovor i sastanak u Beogradu. Ukoliko gospodja Plavsic pristane, otici cu na sastanak sa predsednikom Milosevicem jer smatram da taj sastanak moze biti koristan.

Ocito je da postoji potreba za nekim posredovanjem i potreba da se nadje resenje na bilo ciju inicijativu, a posebno predsednika Republike Srbije, cije je posredovanje dobrodoslo.

Postojala je inicijativa i od mitropolita dabrobosanskog Nikolaja. Ima inicijativa i od naseg Senata, od Generalstaba. U svakom slucaju, zelim da dodje do tog sastanka.

Smatrate li da su razlozi koje je navela gospodja Plavsic za nedolazak u Bijeljinu bili ubedljivi?

- Mi politicari ne donosimo sud da li smo bezbedni ili ne, to obicno rade ljudi koji su zaduzeni za to. Necu da prejudiciram nesto sto bi moglo biti dvosmisleno. Otvoreno da kazem, dobio sam potvrdan odgovor od gospodje Plavsic da ce doci na taj sastanak. Ovo sto je kasnije usledilo, to je moralo uslediti zbog nekoga ko je intervenisao ili sugerisao da ne dodje do sastanka. To je nametnuto gospodji Plavsic, to nije iz njene glave. Mislim da nema potrebe da se uzima bezbednost u pitanje, jer oboje smo prosli kroz tezak period, stotinu puta smo mogli da izgubimo glavu, da poginemo za vreme rata, da dozivimo mnogo teze posledice nego sto je sam zivot u pitanju, tako da u ovoj situaciji to ne moze biti opravdanje.

Drugo je kada se radi o odlasku na sastanke u neprijateljsku sredinu, ali Bijeljina je nasa teritorija i verujem da je neko neopravdano uzeo bezbednosni element kao opravdanje da ne dodje do sastanka.

Da li je, uopste moguc dogovor?

- Trenutno ne mogu da verujem da je moguc dogovor, jer ima mnogo pokazatelja koji to demantuju. Stalno se ide u zaostravanje krize. Ali, ja sam optimista i verujem da dogovor mora da se postigne ako zelimo da resimo problem.

Gospodja Plavsic nema drugog resenja nego da to postigne ovakvim putem i ovim nacinom. Put kojim je krenula je put bez povratka, gde ce ona i mnogi biti gubitnici. Narod je najveci i najostriji sudija koji brzo prepoznaje da li su odluke koje se donose protiv njega, narod je bio korektiv mnogih odluka u proteklom vremenu.

Na pocetku se nekada moze smatrati da je neka odluka popularna i opravdana, ali vreme tacno iskristalise sve prednosti i mane takve odluke.

Odluke koje su povucene pogresne su i gospodja Plavsic ima mogucnosti da se koriguje. Ukoliko to ne bi uradila, to ne bi bilo mnogo mudro.

Kako tumacite optuzbe gospodje Plavsic upucene na racun ostalog dela rukovodstva Republike Srpske?

- Gospodja Plavsic je zamenila sporedno za glavno. Hocu da verujem da to radi nenamerno i da je pomalo zaslepljena zeljom da goni pravdu i da se bori protiv kriminala. Ne mislim da je sve u najboljem redu kod nas, mislim da ima kriminalnih radnji, utaje poreza, ali insistirati samo na jednom problemu, insistirati samo na tome a ne videti sve ove druge velike probleme, mislim da je nesto sto je nedopustivo.

Ja sam pobornik da se kriminalom bave institucije koje su zaduzene za to, a mi da budemo informisani o tome i da se bavimo drzavnim poslovima, jer ne moze nama drzavni zadatak biti samo bavljenje kriminalom, pogotovo sto smatram da je slicna situacija i u nasem okruzenju, pa se te drzave ne bave samo pitanjem kriminala nego uspostavljanjem drzave.

Mi smo u specificnoj situaciji. Imamo mnogo neprijatelja, i u medjunarodnoj zajednici, i medju ljudima ovde, koji su digli glas protiv nas da bi postigli neke ciljeve. Kad ovakvu hajku dignemo samo za jedno pitanje, dolazimo u situaciju da kriminalizujemo citavu drzavu i ceo srpski narod. Ako tako budemo radili, takva hajka postace demagogija i pogodno tlo koje moze da ima nesagledive posledice, pogotovo sto smo u izuzetno teskoj situaciji - ljudi su nezaposleni, penzioneri bez penzija, privredni subjekti nepokrenuti, imamo porodice palih boraca, mnogo ratne sirocadi, mnogo toga sto je tesko. Baviti se samo jednim takvim pitanjem a ne baviti se perspektivom naroda, mislim da je nedopustivo.

Ja sam protiv kriminala. To je jedna od aktivnosti koja nam predstoji kao obaveza. Zbog toga sam misljenja da je preterivanje kontraproduktivno jer moramo mnogo toga da uradimo da bismo odrzali Republiku Srpsku.

Verujete li da je u optuzbama gospodje Plavsic bilo i nekih drugih interesa?

- Sve sto kaze moze biti moj osecaj i moja procena, ne mora znaciti da je sve tako, moze biti i drugacije.

Ne mogu da kazem da gospodja Plavsic to radi namerno, ali su odluke stetne i ishitrene. Mislim da tu ima pomalo i licnih razloga i pomalo osecanja povredjenosti. Insistiranje na necemu sto je opravdano, ali nije i najvaznije u ovom trenutku, kobno je vodjenje politike.

Verujem da se takvo ponasanje uklapa u interese onih koji nam nisu prijatelji. Ona mora biti toga svesna i ne moze da se uklapa u igru koju su nametnuli spletkarosi koji hoce da razbiju Republiku Srpsku.

Kome to sve odgovara?

- Nekim strankama odgovara da se raspusti Skupstina, misle da ce tako dobiti veci broj mandata. To odgovara nasim neprijateljima sa kojima smo do juce vodili rat i koji misle da ce Republika Srpska biti lak plen, da je integrisu u Bosnu i Hercegovinu. Dalje, to odgovara i nekim spoljnim faktorima koji su imali plan da naprave sestu drzavu, BiH, ali smo mi napravili sedmu drzavnu zajednicu zahvaljujuci kompromisu koji je postignut, a na osnovu velike borbe koju je nas narod izborio.

Zeleli smo da imamo nezavisnu drzavu ili da budemo ukljuceni u Jugoslaviju. Napravili smo kompromis - formirana je labava slozena drzavna zajednica sa dva entiteta. Takvo ustrojstvo ne odgovara tim snagama iz Dejtona, oni to tamo nisu mogli postici, sacekali su i ukazala im se prilika da postignu cilj. Imamo mnogo protivnika.

Zatim, odredjeni broj novih malih stranaka, koje nisu postigle neki veci uspeh, koje su uvredjene, koje su se udaljile od Srpske demokratske stranke, nesvesno ruse jedan poredak, jednu drzavu, tako da je taj sklop raznih interesa nasao pogodno tle u ovoj situaciji.

Odavno se govori o dve politike u Republici Srpskoj, jednoj koju vi zastupate, odnosno rukovodstvo sa Pala, i drugoj koju zastupa gospodja Plavsic. Kaze se da je Republika Srpska s te dve razlicite politike nastupala i na medjunarodnim konferencijama. Da li je to tacno?

- Od samog pocetka mi smo delovali kao tim koji se uigravao. Nismo imali sigurnosti kao kad je predsednik Republike Srpske bio gospodin Karadzic.

Gospodja Plavsic je zbog nekih razloga manje ucestvovala u kolektivnom radu, vise je bila individualac, imala je svoje aktivnosti i radila je kako je smatrala da je najbolje. To se odrazilo i na njen kasniji rad. To ce se prevazici, doci ce vreme kad cemo raditi kao i pre. Dok su pokojni Koljevic i gospodja Plavsic bili clanovi predratnog Predsednistva Bosne i Hercegovine, mi smo radili kao tim i to je funkcionisalo besprekorno. Posle izbora predsednice Plavsic, pocetak naseg zajednickog rada bio je drugaciji, uhodavali smo se. Mislim da to ipak nije glavni razlog. Gospodja Plavsic je po prirodi pomalo nagla, zeli sama da radi, tesko se uklapa u kolektivan rad. To je jedan od glavnih razloga.

Drugi problem jeste sto je prestala da bude radikalna i cak je bila popustljivija nego mnogi drugi, osecajuci strah i odgovornost da tim potezom ne postigne negativne posledice umesto pozitivnih rezultata. Mislila je, verovatno, da ce tim fleksibilnim stavom ostvariti bolji uspeh. Medjunarodna zajednica je to pogresno protumacila i smatra da je mnogo lakse ostvariti odredjeni stav preko gospodje Plavsic. Osetila se razlika izmedju politika. Cak je jedan visoki predstavnik medjunarodne zajednice u komunikaciji s drugim rekao da treba sto vise forsirati kontakte sa gospodjom Plavsic, zbog toga sto mogu postici mnogo vece uspehe, nego sa rukovodstvom s Pala. Posle toga su presli na nase razbijanje.

Mislite li da su u Banjaluci dobili mnogo vise ustupaka nego na Palama?

- Nisu dobili vise ustupaka, nego vecu nadu da ce postici nesto. Nasi ljudi cesto dovode u zabludu medjunarodnu zajednicu svojim kooperativnim stavom. Nije stvar licnosti da li ce se nesto prihvatiti ili nece, nego da li ce se moci to i sprovesti.

To je budjenje nade kod nekih ljudi. Obicno je gospodin Karadzic bio kriv za sve sto se ne moze sprovesti. On je bio kriv sto pada kisa, sto je danas zima, sto sutra nije resen neki problem, itd. Gospodin Karadzic je bio kriv za sve. Ljudi se sale, pa kazu da im je gospodin Karadzic kriv i sto je Kabila osvojio vlast u Zairu.

Kazu da je gospodja Plavsic za dosledno sprovodjenje Dejtonskog sporazuma, ali ne i vi ostali!

- Sasvim je obrnuto. Ja sam bio duboko protiv Dejtonskog sporazuma, zbog mapa,zbog onoga sto se desilo u Dejtonu, zbog prevare. Kad je potpisan Dejtonski sporazum, ja sam za njegovo potpuno sprovodjenje, ali sam protiv slobodnog tumacenja Dejtonskog sporazuma.

Prihvatili smo da se dva drzavna entiteta, koja nemaju potpunu samostalnost, udruze u slozenu drzavnu zajednicu koja se zove Bosna i Hercegovina. Ona nije normalna drzava. Iako je medjunarodno verifikovana, Bosna i Hercegovina nema mnoge atribute kao druge drzave. Drzavni atributi su podeljeni izmedju Federacije i Republike Srpske. S druge strane, ta podeljenost drzavnih ingerencija daje za pravo da su Republika Srpska i Federacija drzave koje nisu medjunarodno priznate, ali da je Bosna i Hercegovina clanica Ujedinjenih nacija i ona je drzava. U Bosni i Hercegovini postoje dve drzave, ali postoji jedan "tanki krov" koji pokriva dva entiteta.

Sada se pogresno interpretira Dejtonski sporazum, a zaboravlja se kako smo se dogovorili. Pokusava se ono o cemu nije postignut dogovor. Niko iz medjunarodne zajednice nece prigovoriti ako neke ingerencije Republike Srpske predju u Bosnu i Hercegovinu. Da sve sto Republika Srpska ima predje u Bosnu i Hercegovinu, medjunarodna zajednica bi to pohvalila...

U kakvim odnosima ste vi i gospodja Plavsic?

- Kada je potpisan Sporazum o specijalnim paralelnim vezama sa Jugoslavijom, bilo je mnogo nepravednih kritika na moj racun, bas od gospodje Plavsic, jer je smatrala da sam uzeo njene ingenrencije i da je ona trebalo to da potpise.

Nisam nijedan intervju niti izjavu dao da se branim niti da se pravdam, osim jednog intervjua vasem listu, gde sam pokusavao da nadjem kompromisno resenje. Ja cu sve uciniti da dodje do kompromisa, ali s politikom koju gospodja Plavsic sada vodi ne mogu da se slozim... Mislim da se ona mora uklopiti u kolektivitet. Sto se pre slozi, pre ce i ona sama prevazici licne probleme. Ovakvo stanje je veliko opterecenje.

Biljana Plavsic i Radovan Karadzic nekada su bili u dosta dobrim odnosima. Ona je na mesto predsednika RS dosla na predlog gospodina Karadzica. Sada od gospodje Plavsic dolaze kritike na racun Karadzica. O cemu se radi?

- Nemam nameru da posredujem. Predsednik Karadzic je bio prvi predsednik, a gospodja Plavsic zeli da "odraste", da neke stvari sama resava. Verovatno je to jedan od glavnih razloga njihovih licnih odnosa.

Tacno je, predsednik Karadzic je gospodju Plavsic predlozio za predsednika Republike Srpske. Moram reci da je ona podlegla optuzbama i primedbama dela medjunarodne zajednice, koji je za sve optuzivao predsednika Karadzica, koji je hteo da nametne osecanje krivice time sto je stalno govoreno - vi biste mnogo uradili i postigli da vam nije Radovana Karadzica... Takvo osecanje krivice gospodja Plavsic je prihvatila. Zbog te inputacije krivice, krivice da je ona odgovorna za sve, ona je pocela da se, javno, moralno ogradjuje od predsednika Karadzica. Mislim da to nije ona Biljana Plavsic, to je neka nova Biljana Plavsic. Pre dve, tri ili cetiri godine, ne bi se odrekla nekoga, ni po koju cenu, cak bi suprotno uradila. Ovo je veliko iznenadjenje. Moram reci da sam strasno iznenadjen takvim postupkom. To nas narod ne moze da prihvati.

Predsednik Karadzic je optuzen i postoji emotivna veza izmedju nas, izmedju njega i celokupnog srpskog naroda u Republici Srpskoj, nije rec o tome da li je neko kriv ili nije, nego se radi o jednoj emotivnoj vezi. Mi smo romanticari koji se bore za drzavu, ne zbog vlasti, profesionalnog ili licnog ugleda, nego za integritet svoje drzave. Ne mogu toliko prevagnuti ti mali periferni razlozi da se mi ogradjujemo jedan od drugoga. Imamo razlog za zaverenicki polozaj. Mi smo se obavezali da cemo se boriti za prava srpskog naroda i ta nasa veza nije obicna veza, nego veza koja je snazan proizvod poziva srpskog naroda da stanemo na njegovo celo, da ga branimo, da izborimo slobodu i izborimo Republiku Srpsku. I zbog toga ovo ne mogu da razumem.

JOVAN JANjIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.