2428, 11 JUL 1997

(nastavak sa prve strane)

NASA TEMA
Kako (zlo)upotrebiti sampione

KORDONOM DO MEDALJE

Razume se da Bingulac, desni bek Crvene zvezde u rezervi, i Hadzi Antic, od milja nazvan Struja, nisu ulazili u igru. Njihov zadatak bio je defanzivan: da izoluju i udalje od trijumfa gradonacelnika Beograda Zorana Djindjica koji je boravio u Barseloni, a u Beogradu, zajedno sa drugim snagama, da sprece kontradocek (ili kontramiting) opozicionih navijaca ispred Skupstine grada, posle drzavnog mitinga ispred Saveznog parlamenta.

Podrzavao ih je Dobrosav Gajic, onaj sa RTS, urednik (sto vise, kazu, napreduje u sluzbi, sve je gori, vecno uplasen od kamere, smisla i pravopisa), naglasavajuci da su oni tu po nalogu savezne drzave i da savezna drzava, sutra u podne, priredjuje pobednicima svecani savezni docek. Djindjica nije pominjao, valjda ga u onoj guzvi nije ni primetio.

Ja placam ove noci

Djindjic je leteo redovnom linijom, dok su Bingulac i Hadzi Antic u Barselonu prispeli sa letovanja u Grckoj saveznim lir-dzetom. Isti ih je i vratio.

Posle trijumfa, medjutim, dogadjaji su krenuli drugim, nezeljenim tokom, takoreci naopako. Bingulac i Hadzi Antic zakupili su, po ovlascenju Savezne vlade, elitni restoran La monco da sa zlatnim momcima proslave zlatnu medalju. Zlatni momci, pak, nisu dosli, promenili su lokal i sa suprugama i devojkama otisli su u dve stotine metara udaljenu La barku del Salamanka. Damama se nije sedelo sa pulom!

Ostavljeni i ocajni, a navikli na pobednike, Bingulac i Hadzi Antic su, u prisustvu Bozidara Ivanovica, sasvim logicno potrazili utehu u picu. Tu, zbog okruzenja, valja sazaljevati jedino crnogorskog ministra sporta Bozidara Bonju Ivanovica, sahovskog velemajstora i prijatnog coveka. Zato sto se prazno provodio...

Da stvar bude sumornija, tamo gde su bili kosarkasi, bio je i Djindjic! Sto je jos gore, kosarkasi su zeleli da se upoznaju sa njim i da sede zajedno. Moze se samo nagadjati sta bi bilo da je kojim slucajem (da nije munjevitom akcijom uklonjen) na celu kosarkaske organizacije ostao partijski disident Nebojsa Covic! Ali, za svaki slucaj, iako je Covic blagovremeno neutralisan, Hadzi Dragan Antic je neposredno posle trijumfa pronicljivo zakljucio: "Kosarku ne cini jedan covek". Ipak je, prenosi Politika, povoljno ocenio dogadjaj u Barseloni: "Nasi kosarkasi su potvrdili klasu. Sve je funkcionisalo odlicno, atmosfera je bila na najvisem nivou. To je videla i nasa drzavno-sportska delegacija koja je otputovala na finale. Prosle noci se dugo slavilo u Barseloni."

Ispostavlja se, znaci, da je i Hadzi Dragan Antic donekle zadovoljan, u svojstvu clana drzavno-sportske delegacije.

(Anticev Ju basket pul cine, inace, sve osvedoceno uspesne firme poput Progresa, Jumka, RTS-a, Simpa, Srbijasuma, Politike, Vektre, Vojvodjanske banke, Elektroprivrede Srbije, Energoprojekta, Jugopetrola, Jugopetrola u Kotoru, Komtrejda, Maga, Sipra, Taurusa, Hemofarma, Hipotekarne banke... Tu su i CIP koji prodaje brze pruge Srbije i gradi Europolis - zar je to vec zaboravljeno? - i SARTID koga, kako se u smederevskom kraju kaze, ni kuce nema za sta da ujede...)

Izadji iz moje case

Osveta Djindjicu bila je koliko suptilna (kako to samo socijalisti umeju), toliko i egzemplarna. Ostavljen je u Barseloni, sa navijacima, da sest sati ceka poletanje i da ne stigne ni na drzavni docek, ni na kontradocek ispred Gradske skupstine. Savezna vlada je inkognito pokupila igrace u specijalni avion i izrucila ih narodu u Surcinu. Posle su, kaze Djindjic, nameravali da ih odvuku u Predsednistvo Srbije na prijem povodom Sedmog jula, i da njihovu zlatnu medalju pripisu udruzenoj levici. U tome, zbog necega, nisu uspeli. "Vlast se setila kosarkasa tek kada je videla da postoji sansa za zlato", tvrdi Djindjic. "Da su nedelju dana ranije rekli, mi bismo odustali, jer je red da Savezna vlada doceka reprezentaciju".

Veceru u Barseloni, onu na kojoj nije bio pul, platio je Aleksandar Djordjevic. Djindjicev komentar: "Oni su sami platili svoju veceru, nije im potrebna za to Savezna vlada, niti Slobodan Milosevic, niti bilo ko. Time su pokazali svoj svetski nivo i opustenost svojstvenu nasem narodu, koji tako upadljivo odudaraju od skucenosti mozgova koji misle, ako su poslali avion i obezbedili besplatnu veceru, doneli kesu para - da mogu sve kupiti. Ne mogu nista kupiti".

Boze, kako li ce Bingulac i Hadzi Antic da pravdaju racun i putni nalog!? I kerozin...

Djindjic, opet, u jednom gresi. Dok je on vecerao sa sampionima, njegov opusteni narod previse se opustio i demolirao mu je grad. Od odusevljenja! Pretpostavlja se da su to bili isti oni vandali koji su nekoliko dana ranije isli na hrvatsku ambasadu. Deo Djindjicevog naroda, nazalost, ne ume da bude dostojanstven cak ni u pobedi.

Jasno je, naravno, da je i to rezultat drustvene napetosti, ociglednog bezizlaza i nevidljivog izlaza, praznjenje ali neprilicno, i jasno je da u tim okolnostima fasizirati masu nije problem. Drzimo da je taj slucaj dobra pouka politicarima: narod se lako moze okrenuti protiv sebe. I protiv njih; dovoljna je mala detonacija, pobeda ili poraz...

Bilans narodnog veselja u pobednickoj noci je neprijatan: tri polomljene noge, dva hica na stambene zgrade, nekoliko tesko povredjenih, 95 privedenih, 18 razlupanih automobila, mnostvo razbijenih i opljackanih kioska, desetine razvaljenih i prevrnutih ulicnih hladnjaka za sladoled, nekoliko polupanih izloga, jedan iscupan semafor, desetak surovih tuca...

Savezno veselje

A u ponedeljak, rano popodne, usledio je zvanicni savezni docek. Kosarkasi nisu krivi, nije kriv ni narod, sto je sve bilo pateticno i pomalo glupo. Na doceku je, primerice, pevana priglupa pesmica: To su nasi sampioni / brzi su k'o avioni / za njih zvrje telefoni...

I naterase te uspesne momke da cupkaju pred masom, u zadatom ritmu.

Nece, valjda, biti da je to nivo Savezne vlade!

RTS kaze - bilo je vise od sto hiljada ljudi, opozicija tvrdi - jedva nekoliko hiljada. RTS javlja da je predsednik Milosevic prvi srdacno cestitao ekipi veliki uspeh, a zatim javlja, svecanim tonom, da je tacno u 12 sati i 36 minuta specijalni avion Savezne vlade dodirnuo pistu surcinskog aerodroma.

Tako se zavrsilo popodne.

Vece je bilo uzbudljivije. Puk se probudio. Opstinska policija Starog grada jos za videla usmeno je obavestila Djindjicev kabinet da od njihovog gradskog (citaj opozicionog) doceka kosarkasa, predvidjenog i najavljenog za to vece sedam dana ranije, nece biti nista. Usmeno obrazlozenje: ne moze masa pred Gradsku skupstinu, jer je preko puta, u Predsednistvu, u isto vreme prijem povodom Sedmog jula, Dana ustanka Srbije. Zvanicama je potreban parking.

Kad je pao mrak, stigao je policijski kordon. Stiglo je i policijsko pojacanje u deset autobusa. Ulica Srpskih vladara, i to cela, pretvorena je u veliki parking. Zatvorena je za narod.

Ali, stigao je i narod. Poceo je da skandira onima sto su krotko i sa osmehom izlazili iz limuzina "Bando crvena". Kordon je za kratko probijen. Osnovano se veruje da je zvanicama, barem u pocetku, pre nego sto je policija pocela ofanzivno da deluje, preseo svaki zalogaj. Jedino se Zoran Sokolovic odmah prijatno provodio. Veli, buku spolja nije cuo, a i da je cuo - nije za nju nadlezan. To je, kaze, u kompetenciji Republike, a ne Federacije, gde je on sada poslom.

Republicka radost

Slobodan Milosevic, koga Mira Markovic u svojim tekstovima naziva moj muz, dakle, predsednik Srbije Slobodan Milosevic sa suprugom priredio je prijem u cast Sedmog jula, Dana ustanka naroda i narodnosti Srbije (kada je, po opozicionoj verziji, Srbin pucao na Srbima), i sve je bilo kao nekad, svecano i radno. Radila je policija.

Na primanju je, uz ostale visoke uzvanice, srdacno docekana i pozdravljena i drugarica Zorica Brunclik sa muzem (vidi naslovnu stranu), ali i akademik Mihailo Markovic cijih se usluga njegova partija po kratkom postupku odrekla, kao i bivsi direktor poste Milorad Jaksic koji je obnoc smenjen.

Sta je to, briga o coveku? - odgovorice vestiji politicki analiticari.

Zatim ukljucis televizor, vidis: pristize i Hadzi Dragan Antic, veselog izraza, iako ne vodi kosarkase. Veseo je, valjda, samo zato sto je praznik.

Jedino to, izostanak kosarkasa, donekle je pomutilo sedmojulsku radost. Kao i onaj nestasni djetic Milo Djukanovic, kad je posle proslave Dana borca na Cakoru, a neposredno pred proslavu Dana ustanka u Srbiji, izjavio sledece: "Ogromna je vecina relevantnih politickih struktura u Jugoslaviji za Jugoslaviju. Ali ne za Jugoslaviju jednog coveka, jedne porodice ili jedne stranke".

Kuda Djukanovic cilja?

Kontradocek, zahvaljujuci - kao sto se vidi - efikasnom dejstvu nadleznih faktora, nije uspeo. Ali ni kordon nije rasterao masu, samo je, zagradjenu, drzao na oku. Sve je bilo pod kontrolom. Masu je rasterala kisa.

Prijem je uspeo.

Uzgred, za koga cete glasati?

MILIVOJE GLISIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.